Peter"Pravda za Srbiju"Handke-SLOBISTA&SLAVITELJ VELIKOSRPSKOG GENOCIDA
...U beckom tjedniku Profil od 18.ozujka 1996.renomirani austrijski knjizevnik Peter Handke,braneci svoju besramnu paskvilu GERECHTIGKEIT FUR SERBIEN,brani i Karadzicevu knjizevnost,te navodi dva-tri Karadziceva stiha i kaze"Das könnte auch Alfred Kolleritsch geschrieben haben,oder Ilse Aichinger."On,eto,sugerira kako je Karadzic,nevino janjesce,toliko napadan od zapadnih medija,cak i kao literat,a njegovi stihovi tako mocno zvuce kao da ih je napisao ugledni suvremeni austrijski knjizevnik Alfred Kolleritsch,ili jos uglednija pjesnikinja Ilse Aichinger(u mladosti i sama zrtva Hitlerova nacizma).Zbog takvih Karadzicevih branitelja,ovdje cu ukratko nesto reci i o njegovu"knjizevnom"opusu,mada,kao sto sam vec napomenuo,on sam po sebi to ne zasluzuje.
Posljednja u miru objavljena Karadziceva pjesnicka zbirka CRNA BAJKA(Svjetlost,Sarajevo,1990.)ima pedeset i cetiri stranice brosiranog formata.Iako po tonu i vokaciji jedinstvena,podijeljena je u tri ciklusa:Recnik straha,Ex poito
(umjesto cirilicnog H,slagar je stavio latinicno N,koje se cita kao I),te Crna bajka.Obratite paznju na naslov knjige,
ciklusa,te pjesama kako slijede:Na vrhu Durmitora(pjesnikov zavicaj),Petnjica(rodno selo),Vladislav i smrt,
Francuska(valjda kao buduci saveznik),Jutarnja bomba(preko 10000 civila u Sarajevu),Covjek od pepela,
Zbogom,atentatori,Gavrilo Princip(ubojica prijestolonasljednika i trudne mu supruge),Vjecita robija(emanacija sudjenja u Haagu),Moja prava(rijec obrane),Pakao(ono sto sam napravio boreci se za"nebeski narod"),Kukavicke rijeci(autobiografija),Crna bajka...(Napomene u zagradama M.S.)
Jorge Luis Borges kaze da svaki covjek pokusava opisati svijet:planine,rijeke,oblake,gradove,zene i muskarce,a kad se suoci s tragovima svojih pokusaja,vidi da je samo narisao svoj vlastiti lik.Karadziceva versifikacija ne bi bila spomena vrijedna,da podsvjesno mozda,ne otkriva njegove preokupacije.Kako s aspekta gramatike,morfologije i sintakse,kako s aspekta poetike ocijeniti sljedece stihove:SA USANA TECE REKA OD RECI/NAGLUVI MAG JE/U MORU TISINE REUMU LECI.Covjeku koji nije zaslijepljen poput Handkea preostaje da se nakon ovakvih stihova naprosto uhvati za glavu.Rijeka od rijeci u moru tisine gdje nagluh carobnjak lijeci reumu?Smjesa ezoterije,geografije i ortopedije?I tako dalje i tako unedogled,glupost se lijepi za besmislicu,a rijeci teku bez veze.Svatko tko je procitao
i jedan stih Ilse Aichinger,cisto s poetickog aspekta mora se postidjeti ove Handkeove usporedbe.
Oni koji se danas odusevljavaju ovakvom poezijom mozda ne primjecuju da je u njoj prepoznatljiva ona dusevna pustos kakva provijava s Hitlerovih slikarskih platna.Ili,mozda,znaju,pa je upravo zbog toga cijene?
U vrijeme kad sam pisao knjizevnu kritiku u listu Oslobodjenje predbacio mi je da ne pisem o njemu,iako je objavio toliko knjiga.Tad sam mislio da za tu smijesnu netalentiranu knjizevnost ne treba gubiti rijeci i odgovorio mu"Mozda jednog dana".Nisam ni slutio da ce koju godinu kasnije ta mracna figura steci svjetsku slavu,ali ne kao pjesnik,vec kao jedan od najvecih krvoloka naseg vremena.Jednoga dana,kad bude priveden pred Medjunarodni sud za ratne zlocince,ja cu ici tamo,akreditirat cu se kao novinar.Vjerujem da ce to biti uskoro.Zarko zudim da mu ispunim davno obecanje.
(Mile Stojic-"JUTRO U POMPEJIMA")
|
