Idem naokolo
i dodirujem stvari
s kojima su moje ruke prisne-
staru lulu i svijecnjak.
I plavu sam kablicu skrio;
najstarije su to stvari koje imam.
One vracaju trene mojega zivota.
Dodirujem stolicu,cesto sam u njoj sjedio
u sanjarenju i mozganju do duboko u noc.
I iznenada osjecam da vrijeme je
ono sto je bilo,i sto se vratiti nece.
Sad je vecer.
Dodirujem stvari.Oprastam se.
Gledam u nju i u djecu nasu.
Mnogo je toga sto htio bih reci.
Ne polazi mi za rukom.Prolazim
pokraj njih,i polako ih milujem po kosi.
Post je objavljen 26.09.2007. u 10:00 sati.