Dr Amir Pleho-"MAJKO,AKO TE UBIJU,OSTACU SAMA"
Treca je godina kako vatra sa brda zasipa najveci logor Evrope.U gradu se sve svodi na otaljavanje onog sto nesretnici jos nose u tijelima.Katkad ulicama prodju zivi kosturi sto za necim tragaju.Glad i nada kao nit tanka konca ih nagone da traze ovoj patnji lijek.Gladovanje ih je ucinilo medjusobno slicnim,pa kad covjek ne bi znao za uzroke njihova istog izgleda pomislio bi da poticu svi iz jedne porodice.Koliko god ih izgled cini slicnim patnja im odaje druge znake.I duse su njihove uvehle.Davna tvrdnja"U zdravom tijelu,zdrav duh"se ovdje izgubila.Sodoma sa brda je svima uzela zdravlje.Njihovim dusama su presahli izvori sa kojih su tazili zedj zivota.Kad stignu do mjesta gdje duse progovore medju njima iskoci razlika.Po preostalim zeljama usahle godine cine logorase razlicitim.
Susreti i besjede onih sto ih pred nesrecu izgoni iz tame sklonista,slike dusevnog bola i slike razlicita cilja koje je iznjedrio holokausat,su nasle mjesta u kazivanjima na vecerasnjem sijelu.U tami sijela i po obicaju prica se samo ono cemu ostale sijeldzije nisu bili svjedocima.
Ne predstavljajuci se otpoce vecerasnji haberdzija:"Bili su casovi ranog popodneva.U autobus sto iz bolnice ide u grad ulaze umorni ljudi.Tiho koracaju prema sjedistima,noseci svoje misli i tugu sto su se s njima tog dana susretali.Lica su im blijeda.Nagledali su se jada.Samo da zivi kuci stignu.Ova putovanja su njihov ruski rulet.
Nikada nije sigurno hoce li stici kod su krenuli.
Ako i stignu nisu sigurni hoce li svoje bliznje naci u zivotu.Tako je u najvecem koncetracionom logoru na svijetu.
Danas su snajperisti opet pucali na tramvaj.Puno povrijedjenih su dopremili do bolnice.Dan za zaposlene je bio izuzetno naporan.
Dvije putnice su privukle moju paznju.Iz price brzo dokucih otkud one u ovom autobusu.Starija je majka i ljekar.
Vraca se s posla.Pored nje je curica,kcerka joj.Posto se uz napor popela za nju na visoku stepenicu autobusa,
curica je brzo krenula prema sjedistu i sjela uz prozor.Umorna majka nije zadrzala ljutnju i slijedila je ostra opomena:"Kako si nerazborita?Zar ne znas da su danas ponovo pucali i pobili mnogo ljudi?Treba li da i tebe ubiju?Izlazi da ja sjednem tu!"Shvativsi maminu ljutnju iz djecijih grudi provali kao vulkan odgovor:"Ali mama,nemas pravo.Ako ti sjednes ovdje,pa te snajperista ubije,ja necu vise imati nikog svog.A ako mene ubiju ti sebi mozes roditi drugo dijete i ono ce imati mamu."Majka se skamenila.Boze kako su grijesni ovi sto ovakvim otimaju djetinjstvo".
Rijeci djevojcice su me natjerale da potrazim kraj price.I nasao sam ga.Tog dana su putnici sretno stigli svojim kucama.Njihov autobus je izmakao oku zlikovaca.Inace mlada majka i njena kcerka zive same.Glavu njihove porodice zlo je odvojilo od njih i ne znaju hoce li ga i kada vidjeti.Neposredno pred napade zlocinaca sa brda i Jugoslovenske armije otisao je da posjeti roditelje u Mostaru.Tamo je regrutovan u odbranu grada.Boreci se stigao je do Podvelezja i tu je ranjen.Najprije je slijedilo lijecenje i pokusaj da dodje do svojih,a onda noz u ledja od onih sa kojima se borio protiv cetnika.Logor u Dretelju i Heliodromu,batine,izbijeni zubi,prelom vilice,pa kad je vidio kraj stigao je sporazum dvije politicke stranke i izgon u trece zemlje.Sada je negdje u Njemackoj.I jos rekose:Bile su dio velike i sretne porodice.Bilo im je lijepo sve do ovog holokausta.Mlada zena je najprije izgubila brata i tetica,
studente masinstva,potom amidzu i tetka pa jos jednog tetka i baku.Sve za jednu godinu.Razumio sam stoga rijeci onog djeteta.Njemu je gubitaka dragih osoba dosta.Zato je odlucilo da sjedne do prozora.To mogu samo djeca ovovremene i ovakve Bosne.Uputio sam se prema mom privremenom svratistu.Kroz ulicu Put zivota sam ponovo sretao ljude.Ostalo je jos vremena do moje izolacije u samoci.Neka unutrasnja zelja da zavirim u nekada najprometniju ulicu me ucini svjedokom jos dvije price.U prolazu je i u ulici bilo malo ljudi.Mogli su se izbrojati na prste jedne ruke.Isli su s obje strane ulice jer su zgrade velike pa se prolaznici nadaju da ce ih smrt zaobici.
(Dr Amir Pleho-"SIJELA U PAKLU")
|
