...Dok je pozirala,majka me zamoli da joj nesto citam.Uzeh GLAD Knuta Hamsuna.Taj me pripovjedac opija.Samo sam se divio,a ponekad u cudu skakao sa stolice.Gutao sam njegove recenice,pa sve te vratolomije u njima.Glasno sam s smijao.Majka je ozbiljno slusala,mozda se i cudila sto se tako odusevljavam.Prekinem citanje pa zapocenem pricu o Hamsunovom boravku u Dubrovniku 1938.godine,u vrijeme kad sam zacet.Tu je proveo sest mjeseci,imao je tada sedamdeset devet godina.Bio je to krepak starac,malo nagluh,ali vitalan i u dobroj snazi.Svakodnevno je hodao.Volio je uzbrdice,
penjao se uz skaline.Kao kakav stari razvratnik osvrtao se za mladim curama.Skidao je sesir i pozdravljao sve lijepe zene.Volio je setaliste Boninovo,tu bi se podulje zadrzao i gledao more.Svuda je stizao i u svaki kutak zavirio.Obisao je sve crkve i kapele,mnoge palace i ljetnikovce.O svemu tome ponesto je zapisao,a posebno mu se dopao ljetnikovac SKOCIBUHABONDA,cak je u svoju biljeznicu unio povijest te gradjevine.
Sada iznosim i jedan neobican i manje poznat detalj.To je pricao Martin Egge,norveski slavist i profesor slavenskih knjizevnosti u Oslu.Knut Hamsun je u Dubrovniku kupio lijepe i udobne cipele.Dugo su mu potrajale.U njima je posjetio Adolfa Hitlera 26.juna 1943.godine.Tu je sjedio i Goebbels.Taj je imao obicaj gledati sugovornika u noge.Sagnuo se i prstom pritisnuo Hamsunovo stopalo.
-Lijepe i mekane cipele-rekao je.
Knut Hamsun je jedan od rijetkih,ako ne i jedini,koji je prekidao Hitlerove monologe i rukom odmahivao na njegova blebetanja.Kada je uhicen,14.juna 1945.godine na svom imanju Norholm u Sorlandetu,u juznoj Norveskoj,bio je u tim vec prilicno poderanim dubrovackim cipelama.Odveden je u Grimstad,
to je nekih sest kilometara od njegova imanja.Smjesten je u bolnicu kao politicki zatvorenik,pristasa nacionalsocijalizma.Tek u dubokoj starosti,taj veliki pisac i skitnica,imao je posla s policijom.Do tada je vjerovao,o ironije,da politicki zatvorenici postoje samo u ruskim knjigama.
Knutu Hamsunu bjese ograniceno kretanje samo na bolnicko podrucje.Imao je svakodnevne setnje,uspinjao se na obliznji brezuljak.Pomagao se stapom,
bio je osamdesetsestogodisnjak.Cipele mu bjehu sasvim propale,pa se jednom na vrhu brezuljka izuo.Dugo ih je okretao u rukama i zagledao,a potom ih zavitlao niz strminu.
-Zbogom,moje suputnice!-uzviknuo je.-Osam godina ste me nosile,starac vam je zahvalan.Bile ste sa mnom u misiji kod Hitlera,svjedocite da sam se zalagao za spas norveske mladezi.Kako vas je sepavi Goebbels pipkao,bio je zelen od zavisti.Nikada me niste zuljale,u vama se nisam okliznuo ni zateturao.Gazio sam odvazno,svjestan svoje velicine.Hvala i jednoj i drugoj,lijevoj i desnoj,od srca hvala!
Kunt Hamsun stajao je na brezuljku i promatrao svjetionike na ulasku u luku Grimstad.Ali on je gledao i dalje,citavih desetak kilometara dalje prema Skageraku.Mladici su mu mogli pozavidjeti na vidu.Svjetionici su se palili i gasili naizmjence.Dok je silazio stazom cesto je zastajkivao da bi provjerio moze li cuti kricanje galebova.To nije mogao cuti;sluh mu je jos u sedamdesetdrugoj godini zivota oslabio.Knut Hamsun stigao je bos u bolnicu.Sjeo je u trpezariju.Medicinske sestre gledale su ga onako ispotaje,smjehuljeci se.U konzervativnom AFTENPOSTENU pisalo je da je Knut Hamsun dobio slom zivaca.Kada je to starac procitao,nasmijao se grohotom.
-Bog s vama-rekao je-samo sam nagluh i nista vise.Pozvao je glavnu sestru Mariju.Rekao je:
-Vi u ovoj bolnici nemate zdravijeg covjeka od mene.
Majka me je cudno promatrala.Mozda je mislila da sam i senuo kao moj idol Knut Hamsun.Ali ne vjerujem da moja majka moze nesto tako pomisliti.Ona se samo cudi otkuda sve to znam i kako pamtim.Meni se majka divi,osjecam to.Ona spusti svoju mrsavu ruku na moju.
-Sta to volis kod toga pisca?-upita.
Rekoh da volim njegov stil i kratki ubitacni opis.Volim smijeh recenica,pa te usporedbe.Ako on kaze da je mjesec izronio poput meduze mokre od zlata,onda se to drukcije ne moze reci.Tada se primaknem majcinom uzglavlju,zapocnem nesto luckasto,tragam za necim srodnim s Hamsunom.Htio bih majku uvuci u to,oh,kakva je to drskost!Te 1938.godine cvjetala je trgovina mog oca.Njegova radnja se procula,tu se kupovalo sve,od prehrambenih namirnica do skolskog pribora i alata za domacinstvo.U dodatnoj prostoriji otac je otvorio krcmu.Tu se lumpovalo.Glavni dobavljac bila je moja majka.
Najmanje jednom sedmicno odlazila je u nabavku u Dubrovnik.Sada je podsjecam na to vrijeme,tako bih volio da prihvati moje ludosti,makar da se nasali i izusti ono sto bih volio cuti.Tada pocnem milovati njenu ruku.
-Mozda si nekad srela tog starca?-kazem.-Bila si mlada i bujna,mozda te pozdravio?Sjecas li se takvog gospodina?Je li te gledao neko te 1938.godine u Dubrovniku?Neki cudni stranac?Kazu da ima ljudi koji posjeduju nadnaravna svojstva,mogu ocima oploditi,ili pogledom uticati na zametak.Taj potomak Vikinga imao je neceg magijskog u svojim dubokim plavim ocima.Mozda sam njegov?-rekoh...
Post je objavljen 29.09.2007. u 09:59 sati.