(Bec,decembar 1994.Biljeske iz razgovora s Hasanom Z.,bivsim novinarom lista"Staze".Medjunarodni Crveni krst ga je evakuirao u Austriju nakon sto je u Sarajevu bio tesko ranjen krhotinama granate.)
...Dakle,nakon sto je krajem osamdesetih Jugoslavija popucala po svim savovima,dogodili su se"prvi slobodni izbori".
Medjutim,to u Jugoslaviji nije bio rezultat nekakvih demokratskih promjena,niti nekakvo oslobadjanje od komunistickog sistema,kako se to obicno misli.Nije se to desilo nigdje,zapravo.Kao sto su Poljaci,Madjari,Cesi i drugi isli u slobodne izbore da se izvuku ispod ruske sape,tako su i Slovenci i Hrvati u tome vidjeli jedini izlaz da ih Milosevic totalno ne porobi,nakon sto je svojim masovnim velikosrpskim demonstracijama do kraja unistio jugoslavenski Ustav u obliku kakvom ga je ostavio Tito i posto je u potpunosti potcinio svojoj volji tri federalne jedinice-Kosovo,Vojvodinu i Crnu Goru.
Ja sam,inace,cvrsto ubijedjen da su sve te"plisane revolucije","kidanja ideoloskih okova","demokratska budjenja sto su se desila u istocnoj Evropi"bili,u sustini,nista drugo do pokusaji malih naroda da se izvuku ispod hegemonije velikih,koristeci se iznenadnom slaboscu komunistickog sustava i krizom prouzrokovanom time.To je bilo tako i u nekadasnjem sovjetskom bloku i u Jugoslaviji.Komunizam nikada nije ni pokusavao ozbiljno rjesavati nacionalno pitanje.Te je probleme samo zamrzavao pod firmom svog demagoskog internacionalizma,tako da je ta stvar pola stoljeca bila bure baruta na kome se nalazio cijeli Istocni blok.Ne zaboravite,i najzadrtiji komunisti su,ipak,pripadnici odredjenih naroda.Ljudi u tim zemljama danas,ponovo,slobodnom voljom,glasaju za komuniste,sto samo dokazuje
da oni,u vecini,nisu imali nista protiv komunisticke uravnilovke,socijalne sigurnosti,makar i unutar niskog standarda,
pune zaposlenosti,makar i s bijednim placama i,prije svega,mnogo manje neizvjesnu buducnost u sistemu socijalistickog planiranja,nego je to slucaj u utakmici na terenu slobodnog trzista.Ti mali narodi su,ocito,htjeli da na svojim ulicama kao policajce i vojnike vide pripadnike svoje nacije,svoju drzavnu televiziju,ma kako im lagala,i drzavnu birokraciju svog naroda,iako ih ona ne pljacka nista manje beskrupulozno nego tudja i,konacno,svoju nacionalisticku,umjesto internacionalisticke iluzije.
Cuo sam da vi,u Svedskoj,imate demokratski sustav koji dobro funkcionira u stvarnosti.Ipak,postovani kolega,
zamislite da,umjesto svedskih,po vasoj zemlji patroliraju neciji tudji tenkovi,ili,cak,i vasi tenkovi,ali s tudjim oficirima i posadama u njima,i da ste prisiljeni participirati,kao narod i kao zemlja,u nekakvoj zajednici u kojoj je vasa individualnost ugusena.Siguran sam,cak i u varijanti da je socijalni standard isti kao danas-ili,cak visi!-da bi se i gore,kod vas,dogodila nekakva"plisana revolucija".
Ljudska vrsta jos uvijek funkcionira na principu pripadnistva plemenu,sto ne mora uvijek biti lose,ali,nazalost,cesto bude.Jos ce dugo vremena proci na ovoj planeti dok covjek ne postane individualac,sto je pretpostavka za svaki internacionalizam.Ako se to ikad desi.U prirodi je ljudskog bica da zastitu od studeni svake vrste trazi stisnut u tor zajedno s drugima,istim ili slicnim,koji se smiju,placu,pjevaju i svadjaju na zajednickom jeziku.
Mi,u"Stazama",mislili smo da je taj"tor",to nase toplo utociste,nasa Bosna,Jer bili smo isti u svemu,osim u nacinu na koji se molimo Bogu.A Bogu su se,ionako,molili samo rijetki medju nama.
Ukratko,Bosna je u prvoj godini ovog desetljeca dobila novi parlament,"prvi visestranacki i demokratski",prema frazi koju su iskovali nemastoviti novinari.Mada su tri stranke i tri nacionalizma dominirali,generalno su se svi ti novoizabrani politicari mogli podijeliti u dvije grupe.Jednu-daleko brojniju,ali kudikamo nespretniju i bespomocniju-cinili su pripadnici,nazovimo ga tako,probosanskog bloka.Dok su drugi,ako vec nisu bili otvoreno cetnici,sami sebe nazivali"Jugoslavenima",a zapravo su bili egzekutori volje Beograda u realizaciji njihove Velike Srbije.Pripadnici i jedne i druge grupe mogli su se naci u svakoj stranci i,naravno,u svakoj naciji.Kao sto je medju Bosnjacima bilo dosta onih koji su,iz uvjerenja ili racuna,bili spremni podrzati ideju velikosrpske"Jugoslavije",tako se i medju Srbima i Hrvatima moglo naci mnogo iskrenih bosanskih patriota.
Ali,jedna druga podjela izmedju ove dvije grupe bila je bitnija i,u konacnici,presudnija.VELIKOSRBI SU,NAIME,
TACNO ZNALI STA RADE I,ZAJEDNO S JUGOSLAVENSKOM VOJSKOM,PRECIZNO PLANIRALI"KONACNO RJESENJE"BOSANSKOG PITANJA.Dotle se,unutar konkurentske politicke formacije,bjelodano vidjelo koliko je,vise desetljeca dug,vakuum u politickom zivotu Bosne i Hercegovine ostavio tragicne posljedice.Ljudima,koji su usli u politiku srcem,s iskrenom namjerom da se svrstaju uz Bosnu,da je ne daju,prislepale su se,nazalost,brojne totalno nekompetentne osobe,kao i mnoge sitne sicardzije.Oni,koji su se naglo poceli baviti politikom,videci u tome sansu za bijeg iz anonimnosti i ostvarenje velike zarade i drustvene moci.Bilo je dovoljno samo bucno galamiti na mitinzima,
mahati nacionalnim zastavama i na druge se nacine nametati puku,i sansa za ulazak u vlast bila je na domaku.
A"vlast",po ovim politickim profiterima,nije vrsenje znacajnih poslova u interesu naroda i drzave,vec,iskljucivo,prilika da se stanuje u skupim vilama i voze novi automobili,putuje u inozemstvo i slika na televiziji.Tako cesto,da sav komsiluk pukne od zavisti.Oni su vlast dozivljavali na isti nacin kako su vidjeli da su to prije njih radili komunisti,koje su oni,toboze,smijenili,izmedju ostalog,i zbog njihovih nesnosljivih privilegija.
Pricam vam,dakle,o ljudima koji nemaju nista s ovom ocajnickom borbom na sve ili nista,o onima koji su od pocetka nista drugo do gvozdena bukagija svezana za noge istinskim borcima za Bosnu.Spominjem vam,inace beznacajnu,grupu baraba,primitivnih djilkosa,kakvih se uvijek nadje kad je u nekoj zemlji belaj i kad je narodu gusto,
onih koji iz svega toga nastoje za sebe izvuci kakav sicar.
Spominjem one koji nisu vrijedni spomena.
Cinim to samo da bih naznacio uzroke jedne male tragedije svih nas u redakciji.Naime,ostali smo bez"Staza".Mnogi
se od nas u promijenjenim okolnostima nisu odmah snasli.Bili smo zateceni situacijom,ili zapanjeni agresivnoscu nekih novopecenih"predstavnika vlasti"koji su sto prije nastojali napuniti dzepove ili se prijekim putem docepati neke prestizne pozicije u drustvu.Medju njima je bio i nas novi izdavac.Jedan od iznebuha iskrslih biznismena,dzepova punih para sumnjivog porijekla,jednostavno je kupio"Staze"da,koristeci se ugledom lista,gradi u javnosti pozitivnu sliku o sebi.Jedino za sto je mislio da mu je jos nedostajalo.Naravno,nije bilo ni govora o tome da mu mi u toj namjeri sluzimo."Staze"su dobile novu redakciju,a mi smo se razisli...
(Midhat Ajanovic-Ajan-"USELJENIK")
Post je objavljen 05.09.2007. u 14:03 sati.