Sigurno ste primjetili da medjunarodni upravitelji Bosne i Hercegovine tretiraju domace politicare kao ljude proslosti.Jos nikome od njih nije dodijeljeno zvanje"covjeka buducnosti".Sve to,medjutim,zvuci kao parodija zivota,
naprosto zato sto je sadasnjost zaboravljena.Za ovu bi zemlju naime bilo mnogo bolje da je vode ljudi posveceni sadasnjosti,oni koji ce uciniti sve da nam ovaj,sadasnji trenutak,jedini u kojem zivimo,bude sto privlacniji.Ali,narod takve ne bira za vodje,pa i ne zasluzuje nista bolje od ovog sto ima.
U komunizmu smo zivjeli u"svijetloj buducnosti".Bilo je to vrijeme kolektivistickog zanosa i vladavine krutog,ali stabilnog i ideoloskog rezima.Ideja pravde i jednakosti bila je omamljujuca poput opijuma a radio,stampa i televizija gromko su najavljivali zoru velikog prosperiteta,bas kao sto glasi cuvena Sidranova recenica"Svakog dana napredujemo sve vise u svakom pogledu",izgovorena u Kusturicinom kultnom filmu"Sjecas li se Doli Bel".Nije ta
misao bila bez ikakvog pokrica u tadasnjoj stvarnosti,u kojoj je,ako nista drugo,nadanja i snova bilo u izobilju.Ivo Andric je u "Znakovima pored puta",ne bez izvjesne ironije,posvetio sljedeci zapis tadasnjoj medijskoj propagandi:
"U Sarajevu.Lozac Camil Kurtovic zivi sa zenom Sahom i dve kceri ucenice u malom stanu i sanja o boljem i vecem.Kaze novinaru:-Kad god hocemo da cujemo kako nam je dobro,mi navijemo radio...Nigdje nema selameta kao na radiju."
Svijetla buducnost komunizma svanula je mnogo godina kasnije u svoj svojoj nakaznosti-kao Apokalipsa!Ali ostalo
je sjecanje na to dirljivo naivno doba,kada je drzava brinula o tebi od rodjenja do smrti-davala ti je posao i stan,
besplatno te lijecila i svakom omogucavala da se obrazuje u skladu sa svojim ambicijama,od osnovne skole do najvisih akademskih zvanja.
Cinican prema svemu postojecem,pa i prema buducnosti,genijalni Luj-Ferdinand Selin,koji je obozavao Hitlera i nacizam,ali kome je Francuska sve to oprostila u ime njegove literature,kaze u romanu"Putovanje nakraj noci":
"Onaj koji govori o buducnosti,mangup je,samo sadasnjost se racuna.Govoriti o potomstvu isto je sto i drzati govor crvima."
Andric je pisao da je od svih covjekovih slabosti"nesumnjivo najveca i najtragicnija njegova nesposobnost predvidjanja".Buducnost nikada ne pripada savremenicima,niti je u njihovoj moci da predvide kako ce svijet zivjeti poslije njih.Danas se mnogi hvale kako su predvidjeli kada ce komunizam pasti,ali im ne treba mnogo vjerovati.
Sredinom osamdesetih,nekoliko antirezimski raspolozenih slovenackih intelektualaca jedne je veceri prijateljski caskalo za stolom ljubljanske gostilne"Kod Mraka"o tome kada ce komunisticki sistem dozivjeti krah.Jedni su tvrdili da ce se to desiti za 150,drugi za 200,a neki cak za 300 godina.Ali svi su se slagali u tome da ce komunizam
pasti u ogorcenoj borbi na zivot i smrt.Cetiri ili pet godina nakon tog disidentskog sijela komunizam se srusio kao kula od karata.
Na prelazu izmedju proslog i ovog milenija objavljeno je na hiljade novinskih tekstova kojima su se futurolozi oprastali od"najkrvavijeg stoljeca u povijesti".Gotovo svi,cak i najpoznatiji medju njima,hrabro su najavljivali 21.vijek kao"vijek mira,planetarne tolerancije i prosperiteta".A onda je dosao 11.septembar.Nastavak price je poznat.Danas se najavljuju nuklearni i vjerski ratovi,koji bi,uz globalne promjene klime,mogli unistiti zivot na nasoj planbeti.
I kao sto je komunizam bio pokusaj da se izvedu proleterske revolucije bez proletera,tako je i postkomunizam pokusavao uvesti demokratiju bez demokrata.Nije islo,a ne ide ni danas.Zato umjesto gradjanske demokratije imamo vladavinu nacionalistickih elita koje su cijele narode vratile u daleku proslost.Etnicke procesije konjanika i barjaktara jasu unazad,trazeci svoj ekskluzivni identitet u prohujalim stoljecima,kako bi razlike medju narodima bile sto dublje.Vjerske institucije upregnule su se u ta kola punom snagom.Uz masovni nacionalizam,one su drugi najvazniji stub postkomunistickih rezima.Ova cinjenica zahtijeva da se podsjetimo na misao Hane Arent da"nema
demokratije bez emancipovanja od religije".
Kad su se nasli izgubljeni u rusevinama komunizma,a uskoro potom i u ratnom paklu,ljude je bilo lako uvjeriti da je sve prije dolaska Crvene Sotone bilo idilicno i da se treba vratiti u proslost.Iz muzeja su izvadjene stare zastave i grbovi,ozivjeli su davno zaboravljeni lokalni mitovi i svetilista,a glavna narodnjacka atrakcija ponovo su postale borbe bikova.Politicare cete uvijek naci na tim mjestima.Brisana je istorija koja je vazila u socijalizmu,a izmisljena i napisana nova,prepuna falsifikata.Jedan od njih,u interpretaciji sljedbenika fasistickih pokreta,glasi da su ustase i cetnici bili borci za nacionalnu slobodu,a partizani-ratni zlocinci.Voljom klerofasista,iz istorijskog mraka izronile su spodobe i stupile na pozornicu kao nacionalni velikani.
Ali,gdje je tu sadasnjost?U njoj nikada nismo zivjeli.A ona je savremenicima najvaznija.Kad ce zivjeti ako ne u sadasnjosti?Govoreci o dijaloskoj cirkulaciji izmedju proslosti,sadasnjosti i buducnosti,Edgar Moren u knjizi"Zemlja
domovina"navodi rijeci Sv.Augustina:"Postoji sadasnjost proslosti,sadasnjost sadasnjosti i sadasnjost buducnosti."
Sustina je dakle uvijek u sadasnjosti.A sadasnjost koju zivimo nudi sumoran,vec mnogo puta i u ovim kolumnama predocen opis.U fojnickom"Reumalu",gdje sam ovih dana boravio na reparaciji,prepoznalo me je i prislo mi bar dvadesetak nasih ljudi koji zive u Svedskoj,Norveskoj,Danskoj ili Njemackoj.Nakon kratke pocetne konverzacije,
gotovo svi su me,tihim glasom i osvrcuci se oko sebe,pitali jedno te isto:"Gospodine Bericu,recite mi hoce li ovdje ponovo biti rata?Nas je toga strah..."Eto kakva nam je sadasnjost!
Jedini nacin da nekog dalekog dana udjemo u Evropsku uniju jeste da pocnemo uredjivati sadasnjost.U tome je sva mudrost.A upravo je to ono sto nacionalistickim elitama ne odgovara.Nasi politicki prvaci,od malih provincijskih mocnika do clanova stranackih politbiroa,cesto prati glas"prljavih ruku",umijesanih u gomilu nerasciscenih afera.
Takvima odgovara samo ona policija i sudstvo koja ce biti pod njihovom kontrolom,sto ce reci bezakonje.Soj koji cine gro politicara,tajkuni i vodeci kriminalci uredio je sadasanjost tako sto ju je u potpunosti prilagodio vlastitoj udobnosti i vlastitim potrebama.Nama ostalima,sadasnjost izmice zajedno s nasim zivotima.
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 27.09.2007. u 17:03 sati.