Svo Bogom dano mi udivljenje je u zeni,mirisu i radosti oka u molitvi.
(Hadis)
Moja dusa je zena.
(Annemarie Schimmel)
U muslimanskoj konstitutivnoj i interpretativnoj tradiciji zenska narav zauzima znacajno i znakovito mjesto i veoma razudjeno znacajsko polje.U svom kozmickom raspirivanju Duh Boziji je za sebe uzeo naslov ar-Ruh,rijec koja medju nekoliko rijeci arapskoga i hebrejskog jezika u svom znacenjskom polju sukusira hermafroditske,dvospolne,
dvoredne gene,a u svakidasnjoj jezickoj upotrebi gornjeg naslova prevladava simbolizam zenske prirode.Cak pojam Duha Svetoga,koji se upotrebljava unutar konstitutivne i interpretativne tradicije sva tri primordijalna religijska toka abrahamovskog duhovnog naslijedja,takodjer u sebi bitno smiruje simbolizam zenske prirode.Kada se gornji naslov svede na razinu makrokozmickog bozanskog Bitka,tad temeljnu simboliku zenske naravi prepoznajemo u pojmu Univerzalne duse(an-Nafs al Kulliya)kao idealne primateljke u kojoj se smiruju sva egzistencijalna i sapijencijalna sazvucja bozanskih Imena i Atributa.Na razini mikrokozmickog bitka simbolizam zenske prirode dobiva na intenzitetu i izrazava krunsko odredjenje zenske naravi.U cvorisnom prostoru ljudske osobnosti,naime,simbolizam zenske prirode se bitno razlijeze unutar onih dimenzija ljudskog pojedinacnog bitka koje prepoznajemo u smislu horizontale(Nafs)i vertikale(Ruh)ljudske osobnosti,uz napomenu da se pod pojmom horizontale podrazumijeva ljudska dusa kao najzenstveniji segment covjekove duhovne fizionomije,a pod pojmom vertikale se podrazmijeva ljudski duh ili um u kojem obitava uravnotezeni simbolizam muske i zenske prirode.
Najzad,sjetimo li se kazivanja o drami u Raju i dramatski zamisljenom izgonu odande prvog ljudskog para,o cemu svaka na svoj nacin kazuju judeo-krscanska i islamska religijska tradicija,tad cemo se,svakako,prisjetiti da je hazreti Hava,kao metafora za sveukupnu zensku narav,izvedena iz sredista ljudske,cak bi se reklo muske osobnosti.Bremeniti simbolizam takovrsnoga kazivanja na dostatan nacin posvjedocuje profinjenost i plemenitost zenske prirode koja ustrajno zaziva muski ETHOS da prema njoj gradi najdostojniji i najtrezveniji,viteski odnos,
pojedinacni ili komunitarni svejedno je,unutar svake religijske tradicije,kulture,civilizacije i drustvene zajednice.
Unutar svih ezoterijskih tradicija svijeta,poglavito onih koje pripadaju polju objavljenih,narocito semitskih monoteistickih religija,zenska narav se uporno poistovjecuje sa ljudskom dusom u svakom njenom kozmickom obziru i egzistencijalnom licu:mineralnom,biljnom,zivotinjskom,ljudskom ili racionalnom i andjeoskom.Ukoliko,u ovom kontekstu,zensku narav motrimo iz perpektive onog samoraskrivajuce Bozanskog,Bozanskog kao DEUSA REVELATUSA,tad cemo gotovo redovito u ezoterijskoj,teozofskoj literaturi Zidova,krscana i muslimana,zensku prirodu pronalaziti kao bremeniti sinonim i vjecnu metaforu za bozansku Mudrost koja se kroz vijekove,unutar brojnih svetopovijesnih razdoblja,svetogeografskih prostora i svetojezickih mentaliteta raskriva ljudskome duhu,
dusi i srcu kao stanovita SOPHIA AETERNA,MADONNA INTELLIGENZA,PURPURNI ANDJEO,HIKMA LADUNIYA,
MA`RIFA ILAHIYA,a svaki od recenih naslova u sebi opseze temeljnu simboliku i metaforiku zenske prirode kao takve.
Na profinjenost i njeznost zenske prirode dostatno ukazuje i simbolika rebra,kao tradicionalnog simbola za rodoslovlje zenske prirode,blago savijenog poput duginog luka,cija ravnoteza ne dopusta ni da se savija niti da se ispravlja,jer ce i jedno i drugo izazvati tragican i bolan lom,egzistencijalni potres savrseno uravnotezene zenske prirode.Drugim rijecima,zenska priroda ne tolerira bilo koju vrstu nasilja nad njom,jer je nasilje povrjedjuje,
remeti njeno dostojanstvo,pomucuje njenu ljepotu i razara njeno svjetlosno oblicje.Tako je i sa ljudskom dusom koja,kao i zenska priroda,trazi puno njeznosti,naklonosti,ljubavi i plemenitosti.Poremecaj njene ravnoteze izaziva svekozmicku tragediju,jer ljudska dusa,kao drugo ime za ono najzenstvenije unutar svakog ljudskog bica,je simbol ravnoteze svih kraljevstava na kozmickoj ljestvici bozanskog Bitka.Zenska narav je takodjer u kontekstu ljudske civilizacije sinonim za savrsenu ravnotezu,pa je njena povreda i nasilje nad njom znak sveljudske tragedije i ponizenja.Povreda zenske prirode ne izaziva posljedice samo na razini njenog mikrokozmickog,ljudskog dostojanstva,nego kobne posljedice nasilnickog cina nad zenskom prirodom pogadjaju sva dostojanstva zenske naravi:ljudska,andjeoska,bozanska.Ogrijesenje o zensku prirodu je znak nedostojnog ustanka i podle pobune protiv Duha Bozijeg koji je zeni povjerio radjanje covjeka,tog krunskog oblika unutar svekolikog bozanskog stvorenja,u cijoj intimi zizi neugasiva iskra samog bozanskog Duha.Ponizenje ili upropastenje jednog zenskog bica ravno je razaranju mineralnog,biljnog,zivotinjskog,ljudskog i andjeoskog kraljevstva i civilizacije bozanskog Kozmosa,bas kao sto je neduzno ubijanje jedne ljudske duse,jednog ljudskog primjerka jednako totalnom razorenju Kozmosa,cije se postojanje biba i otprajava na talasima zivih bozanskih Imena i Atributa...
Post je objavljen 20.09.2007. u 13:03 sati.