Ilja Sijaric-OSTALO JOJ SAMO IME(U Srebrenici,jednog cetvrtka)-1
Namjerno smo udesili da u Srebrenicu stignemo u cetvrtak,na pazarni dan.Ali se ama bas nipocemu nije vidjelo da je tu danas pazarni dan.Kao da je kalendar nesto pobrkao.A nekad,za titovine,cetvrtkom su u Srebrenicu vodili brojni putevi:od Bajine Baste i Ljubovije,od Loznice i Sapca,od oba Zvornika,od Kalesije,Nove Kasabe i Vlasenice,od Osata,
da se"opaki"komsija Bratunac i ne pominje...Gradska pijaca bila pretijesna za toliki svijet,pa se prodavalo i van njene kapije i zida.Robe bilo za svaku potrebu i merak.U svako doba godine.Tako to islo sve dok se oko grada nije sklopio cetnicki obruc generala Mladica.Od tada je cetvrtak u Srebrenici-mrtav dan...kao,uostalom,i ostali dani nedjelje.Ljeto u jeku,sezona voca i povrca u Podrinju rodnom,a trznica srebrenicka prazna.Nikome se sad tu ne dolazi.Pust stadion na ulasku u grad,prazna benzinska pumpa na Baratovi,gdje se podigla nova gradska mahala,nikoga ni na autobuskoj stanici.Tek u nekadasnjoj glavnoj ulici,kojom je danju vrvilo od vozila i prolaznika,a uvece od setaca,
susrecemo covjeka kome nije jasno,po pogledu se njegovom to vidi,sta ova dva tipa u kolima svajcarske registracije traze danas u Srebrenici...
A sta mi to zbilja trazimo?Srebrenicu koje nema?Koje vec odavno NEJMA?Uspomene iz mladih profesorskih dana u ovdasnjoj gimnaziji?Da,ali i DANASNJU Srebrenicu.U kojoj smo zadnji put bili u zimu dvijehiljadite.U pratnji bijelih unproforskih dzipova.Ni korak van dogovorene putanje.Sto prije natrag,u Tuzlu.Grad bio sav kao ledenica.Sada,
sedam i po godina kasnije-nema velike razlike,sem sto zari vrela julska zvijezda,i sto nas niko ne prati.To je krupno dostignuce,ipak:sloboda kretanja,mozda i zbora i dogovora,stigla najzad i u sirotu Srebrenicu.Znaci,moci cemo da je prodjemo uzduz i poprijeko.Moci cemo cak da stanemo na casak i ispred daskama zakovanih vrata nase nekadasnje garsonjere na sestom spratu u soliteru.(Nijesu to jedina zakovana vrata,ima takvih u Srebrenici
podosta,i u samom soliteru takodje.)Hodnici bez svjetla,mracno.Pri ulazu na zidu satrula,polomljena postanska
sanducad,malo dalje sprejom ispisano prezime onog Milorada iz Banja Luke.Latinicom,ako je to vazno.Po zidovima spolja rupe i ogrebotine od gelera i granata koje su pljustale po gradu pred njegov pad u krvave ruke Mladicevih soldata.Ima li uopste zida,u cijelom gradu,osim onih novih,da nije isaran?
General je svoj ulazak u Srebrenicu-sjecate se,sjetite se-nazvao njenim oslobodjenjem.Od tog"oslobodjenja"
Srebrenica sad dise kao na slamku.Jer njena dusa je skoncala u jamama diljem Podrinja.Dosad je otkriveno trideset devet tih jama.Za svega pet dana i noci sredinom jula 1995.ubijeno je preko osam hiljada ljudi.Sam Drazen Erdemovic,Hrvat ozenjen Srpkinjom,priznao je na sudu da je njegova grupa za samo pet sati strijeljala oko hiljadu
i po srebrenickih muskaraca.Proslo je od tada dvanaest godina.I sta?Gotovo nista.Glavni zlocinci,osim dvojice-trojice,i dalje su van domasaja zakonske ruke.Poneko,uglavnom starci i starice,vratio se u svoj grad,kao,primjerice,
buregdzija Begic,ali mnogi od njih opet okrenuli otkud su dosli.Jer u Srebrenici je"mucno zivjeti,a zao umrijeti".
Istina,postoje neke opstinske vlasti,nekoliko ducancica,nesto skolstva,ali koja vajda od svega toga kad Srebrenica,
koja prije rata imadjose cak i svoje novine i radio,nekoliko snaznih preduzeca,znanih cak i u inostranstvu,odavno nista ne proizvodi,vec zivi uglavnom od dotacija i donacija.Tu je danas pet maraka krupna para,mada se s tim moze napraviti tek sitan pazar.Mozda je i zbog toga cuvena srebrenicka pijaca sad prazna cak i cetvrtkom.Nikom se ne isplati put do nje,kad se zna da Srebrenica zivi od milostinje...
|
