Gojko Beric-KONVERTIT KOJI JE PRIZNAO
Goran Milic,nas stari poznanik,jos uvijek je jedna od najzanimljivijih te-ve faca na prostoru bivse Jugoslavije.Stari pacov,koji superiorno radi svoj posao.Nedavno se zatekao u Mostaru,na tribini"Javna rijec i javna laz-zasto imamo toliko razlicitih istina danas".I,ko bi tu bio u centru paznje ako ne on?Njegov sazeti odgovor na pomenuto pitanje dobio je veci publicitet nego cijeli taj skup:"Svi bi danas htjeli biti borci za istinu,i biti posteni.Medjutim,privatni interes novinara ponekad je jaci i od istine i od cinjenica.Priznajem da sam ponekad i sam znao podleci tom interesu.Ali,to je tako.Uostalom,znam sta se pocetkom rata u Sarajevu govorilo o Juki Prazini i Caci,a sta kasnije i danas.Znam sta se tada govorilo o Aliji Izetbegovicu,a sta kasnije i danas..."
Nakon ovakvog ispada iskrenosti,skoro pa da mu kazemo:Milicu,sve ti je oprosteno!Valjalo je htjeti spoznati a onda
i priznati da si kurvin sin.Malo je onih koji su na to spremni.
Milic je u Sarajevu,pred rat,bio zvijezda odabranog novinarskog tima posljednjeg saveznog premijera Ante Markovica,osnivaca Jutela,posljednjeg medijskog uporista iz kojeg je branjena Jugoslavija i bratstvo-jedinstvo.Ta krhka tvrdjava je brzo pala,i drustvo se razislo.Milic je jednog dana otisao u Zagreb i napisao dirljivo pokajnicko pismo Franji Tudjmanu,ponizno ga moleci da mu oprosti njegove mladelacke zablude,primi ga pod svoje skute i bude mu caca kao i vecini Hrvata.Vrhovnik ga je abolirao,pa je Goran zavrsio u Francekovoj propagandistickoj tvrdjavi zvanoj HRT.Ipak,"zestoki"Hrvati,koji u disciplini nacionalizma ne trpe niciju konkurenciju,nikada mu nisu oprostili njegovu jutelovsku fazu.
Goran je dakle konvertit koji je priznao da je znao biti novinarska kurva.Posteno,mada malo kasno!S njim smo sada nacisto.Na kraju krajeva,on je tek trecepozivac u poredjenju sa medijskim prvoborcima za nacionalnu stvar.
Iza njihovog golemog doprinosa"zajednickom zlocinackom poduhvatu"ostali su bezbrojni lesevi,masovni progoni stanovnistva,silovanja,paljevine i pljacka,na kraju i genocid u Srebrenici.Sta cemo s tom vrstom bojovnika,
morbidnih proizvodjaca dezinformacije i manipulacije,s krivcima za smrt i tragediju hiljada i hiljada ljudi,s huljama
i nitkovima koji nikada nece htjeti spoznati,a kamoli priznati da su bili hulje i nitkovi?Da je pravde,njihovo bi kaznjavanje popunilo citavu jednu robijasnicu,a neki bi vidjeli i Hag.Ali,od toga niti sta ima,niti ce sta biti.
No svejedno,bagru ne treba ostaviti na miru.Krenimo od vlastitog dvorista.Sarajevske redakcije,u prvom redu RTV i
Oslobodjenje,regrutovale su brojno vise nego pristojnu formaciju nacionalistickih talibana,mahom Srba.Iz naseg su komunistickog sokaka ponikla i dva bosanska Gebelsa,Risto Djogo i Smiljko Sagolj,te-ve generali ratnohuskacke lazi.Djogo je u svojoj zapjenusanoj mrznji prema Bosnjacima,koje je nazivao Turcima i balijama,
toliko baljezgao sa ekrana paljanske televizije da su njegove morbidne guslarske tirade zasmetale cak i njegovim gazdama,cija ga je tajna ruka jedne noci poslala na dno Zvornickog jezera.Njegov hrvatski pobratim Smiljko Sagolj,
cuven po bezocnim izmisljotinama sa hrvatsko-bosnjacke bojisnice,i danas navodno prima platu na HRT-u,
sagoljajuci izmedju Splita i Mostara.A PRICA SE DA JADNIK I PREDAJE ETIKU NA MOSTARSKOM SVEUCILISTU.Ta prazna moralna ljustura!
Dobro je,takodje,poznato sta se dogadjalo tamo odakle je sve krenulo.Srpsko ratno novinarstvo-to je cijela bulumenta Milosevicevih poslusnika,cudesni spoj interesa jednog mocnika i onih koji su ga kao"psi cuvari demokratije"trebali kontrolisati i krotiti.Naravno,nisu mu sluzili besplatno-nagrada je stizala u vidu mnogih licnih udobnosti i privilegija.Milorad Komrakov,Krste Bijelic,Stefan Grubac i Miodrag Popov zasipali su vecernji dnevnik drzavne televizije"crnim biserima",fabrikovanim po ratistima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini,ili u samom studiju.
Neizbrisivi trag u srpskoj ratnoj propagandi ostavile su dvije zene,kostunjava Mila Stula,prva novinarka koja se u TV Dnevniku,valjda zato da bi bila sto uvjerljivija,pojavila u maskirnoj uniformi,i napadno erotizovana Milijana Baletic,seks bomba srpskog ratnog novinarstva,kojoj su crnogorski dobrovoljci pjevali:"Oj djevojko Milijana,bac
mikrofon,aj sa nama".One su bile tu da svojom zenskom strascu dokazu koliko su Srbi u pravu.
Ali iako su dali sve od sebe,opskurni likovi iz tog mracnog filma nisu stigli daleko.Vecina ih zivi u anonimnosti,
odbacena i zaboravljena.Da im se oprosti?Mozda nisu znali sta cine?Ni govora!Ubijali su ljude rijecima prije nego sto su bili ubijeni mecima,a identitet vlastitog naroda pronalazili u u mrznji prema drugima.Svi su oni i danas nepokolebljivi u uvjerenju da nista nisu izmisljali i da su se drzali cinjenica i samo cinjenica.Paradigmatican je osvrt Milijane Baletic na njenu ratnu ulogu:"NE KAJEM SE NI ZBOG JEDNE IZGOVORENE RECI."Manje poznati Rade Mutic,koji je u Omarskoj i Manjaci,u uniformi,pred kamerom isljedjivao Bosnjake i tako pripremao njiihovu smrt,danas hoda Prijedorom uzdignute glave.U kratkom razgovoru za magazin Dani Mutic je rekao:"PA STA JE VAMA,BIO JE RAT?!GLEDAO SAM DA SACUVAM SVOJU GLAVU,TU NISTA NISAM MOGAO."
Strah je ljudski razumljiv.Ali ako nevini ljudi placaju glavom zbog tvog straha,onda je to zlocin.
Suvise sam dugo u ovoj profesiji da bih o njoj imao bilo kakvih iluzija.Za sve te godine uvjerio sam se kako je suvise
malo casnih novinara,a u proteklom ratu takvih je bilo premalo.U sjecanje mi dolazi Mladen Vuksanovic,jedan od najboljih autora koje je TV Sarajevo imalo.Vuksanovic se u proljece 1992.zatekao na Palama,gdje na katolickom
groblju lezi njegova majka,a na pravoslavnom otac.Odbio je da radi na novoosnovanoj propagandistickoj Karadzicevoj televiziji,uz odlucno objasnjenje:"NISAM NACIONALNI,NEGO PROFESIONALNI NOVINAR."
Izolovan,tri mjeseca je bio izlozen sikaniranju.Tada su nastale njegove zabiljeske,izvanredno knjizevno stivo,u kojem je zabiljezio i svoje ocajanje i gadjenje nad moralnim sunovratom dojucerasnjih kolega:"TO NISU NOVINARI,
TO SU PROFESIONALNE UBICE.TE LAZI I PERVERZIJE NOVINARA NEMAJU DNA."
Mladen Vuksanovic je zavrsio na Cresu,radeci kao nocni cuvar nekog kampa.Umro je na tom kamenitom otoku,i danas ga u Sarajevu vise niko javno ne pominje.ALI I DA JE ZIV,NIKO GA NE BI ZVAO DA STUDENTIMA ZURNALISTIKE GOVORI O ETICI U NOVINARSTVU.ZA ETIKU SU ZADUZENI SMILJKO SAGOLJ I NJEMU SLICNI.
("Oslobodjenje")
|
