O SLAVI:Ja vjerujem da postoji radost u tome da budes anoniman.Niko,na primjer,ne zna ime graditelja katedrale u Chartresu.Nazalost,danas u vrijeme masovnih medija,anonimnost je za umjetnika nemoguca.Za nekoga mozda ima nekakve inspiracije i stimulansa u tome da bude slavan.Ja sam se nalazio u situaciji gdje je anonimnost nezamisliva pa je ponekad bila prednost zvati se Ingmar Bergman.Mada ja osobno nisam imao kontakt sa tom javnom i poznatom figurom koja se zove Ingmar Bergman.Ta mi je osoba prilicno nepoznata i strana.Citao sam mnogo knjiga o meni(o njemu)i vecina mi djeluju cudno.
O SEBI:Uvijek mi je bio problem da odgovorim na pitanja ko sam,odakle dolazim,zasto sam postao to sto jesam?...
Sto sam postajao stariji nalazio sam odgovore na ta pitanja mnogo teze nego sto je to ranije bio slucaj.
O SVOM ZIVOTU:Nikad nisam bio bohem,iako je sredina oko mene uvijek bila bohemska.Nisam stizao biti bohem,jer sam stalno bio zauzet.Neprestano sam isao iz filma u film,iz predstave u predstavu.Morao sam zaradjivati za svoje brojne zene i djecu.Radio sam vrlo pedantno i zivio vrlo neuredno.Zivio sam nevjerovatno jednostavno,cesto sam se zenio i nisam specijalno bio zainteresiran za red i urednost.Ja se uopce ne sjecam svog privatnog zivota,ne sjecam se ni kad su mi se djeca rodila.Sjecam se dogadjaja po mojom filmovima(Ah,to je bilo kad sam snimao"Krike
i saputanja"),ne po datumima.Sa svojom cetvrtom zenom koja je bila pijanist,uradio sam jedan herojski napor,kupio kucu,korektno je namjestio,poceo voditi cak i neki normalan zivot...No,to je trajalo jako kratko.Ja,zapravo,nisam ni imao privatni zivot.
O POLITICI:Bio sam uvjereni socijal-demokrata.Jednu dimenziju socijal-demokrata sam jako postovao.To je njihova spoznaja da dovedu za sto ljude sasvim razlicitog shvatanja,grubo govoreci kapitaliste i socijaliste,pa da traze kompromis.Ja sam dozivljavao duboko zadovoljstvo socijal-demokratskim drustvenim kompromisom,njegovom takoreci dosadnom cestitoscu i postenjem.A onda je to sve postalo jedna politicka prevara.Kao iz nekog drugog svijeta,dosla je jedna nova politicka nomenklatura koja je pocela sa beskrupuloznom zloupotrebom vlasti...Ja sam bio vjerni socijal-demokrat sve dok me nisu pokusali ubiti.
O SVOM BORAVKU U LUDNICI:Kada su me 1976.lazno optuzili za utaju poreza tada su me,tako doista mislim,
pokusali ubiti.Pokusali su to uciniti uz pomoc jedne stvarnosti kojoj ja nisam bio vican,nisam njom umio manevrirati,niti manipulirati.Dozivio sam nervni slom i izgubio volju da nastavim dalje zivjeti.Kako su me lijecili?Govorili su:"Dadnite mu 8-10 grama valiuma dnevno,a ako mu ne bude bolje pojacajte dozu".Ja sam pitao svog ljekara:"Doktore,jesi li ti ikada nekoga izlijecio?"On je govorio nesto o relativnosti pojma"izlijeciti".Kasnije sam saznao da je obicaj tog doktora bio da svoje pacijente zadrzava u ludnici izmedju 18 i 20 godina.Ostao sam u ludnici tri sedmice i jedino o cemu sam to vrijeme razmisljao bilo je kako da se iskradem cuvarima i skocim s balkona.Inace,
nije mi bilo lose tamo.Razgovarao sam s drugim budalama,lijepo smo se druzili i gledali nekakvu pokvarenu televiziju...Bilo nam je lijepo zajedno.
O LIJECENJU:Spasila me je moja agresivnost.Kad su porezne vlasti objavile da su pogrijesile i da sam bio cist,
odlucio sam napustiti Svedsku.Moj bijes mi je pomogao,pobjesnio sam i ozdravio.
O DOMOVINI:Otisao sam u L.A.i sreo se sa Dinom De Laurentisom koji mi je odmah ponudio ugovor za tri filma.Nije bilo normalno koliko sam ceznuo za Svedskom.Kad smo dosli u Kopenhagen na snimanje,ja sam jednostavno uzeo carter let i vratio se u domovinu.Sjeo sam na stepenice,gledao noc,svjetla,zivice...sve.Ukupno sam proveo osam godina u inostranstvu,ali doci kuci,raditi na maternjem jeziku...To je osjecaj koji se ni s cim ne moze uporediti.
O FILMU:Film zahtijeva svoju formu.Nikad nisam zelio da eksperimentiram.Uvijek sam polazio od odluke da sve mora dobiti formu koju zahtijeva ideja.Sve ono sto sam radio posmatrao sam na jedan nacin-to je roba i ja sam njen proizvodjac.Moje predstave i moji filmovi su rucni rad,kao i svaki zanatlija,ja sam osjecao samo jedan strah,da moja roba ne ode medju ljude,da ne nastavi zivjeti svoj zivot neovisan o meni.Ovaj posao je smislen samo ako,nakon sto je zavrsen,pocne da zivi svoj zivot.
O SLOBODI:Od 1955.kada sam,na opce iznenadjenje,postigao svjetski uspjeh sa"Osmijehom ljetne noci"ja imam slobodu da radim sto god hocu.Razumljivo uvijek je bilo razgovora o budzetu,o cijeni mojih filmova,ali to je bilo jedino ogranicenje.Jedna totalna sloboda koju sam uzivao je dosla kao rezultat toga sto sam se drzao podalje od americkog trzista,na kojem samo Spielberg i jos poneko nema uzde medju zubima.
O PISANJU:Kad covjek pocne pisati,nikad ne zna gdje ce zavrsiti.Ja pocinjem samo od osnovnog stava koji je ponekad tek maglovita predstava.Kad sam pisao"Krike i saputanja"imao sam pred sobom samo jednu viziju-cetiri,u bijelo odjevene zene.Godine 1942.sam se zaposlio kao filmski scenarist u"Svenska Filmindustri"i tada su nam podijelili blokove za pisanje.Ja sam dobio osamsto komada(jos uvijek imam nekoliko neispisanih).Cinjenica da sam uvijek pisao na tim blokovima,uvijek rukom i uvijek penkalom cija je kugla tacno odredjene debljine,kao i to da sam pisao u intervalima od po tri sata neprekidnog pisanja,je odredila moj metod.Sta sam pisao?Sta god mi padne na pamet!Ali uvijek nekoliko stranica dnevno.Od toga su nastajali moji"radni blokovi",necitljivi za bilo koga drugog osim za mene,iz kojih su napravljeni moji scenariji.Pisanje je za mene uzivanje,to je za mene ritual.Kad pisem,ja ne setam,ne citam novine,ne odgovaram na telefon,moram biti cist i uredan dok pisem...Pisanje,to je borba protiv lijenosti,borba protiv nedostatka discipline.U mom poslu ne mozes biti nediscipliniran.
O TELEVIZIJI:Radio sam za televiziju,prije svega,zato sto volim da gledam televiziju.Tehnika je toliko razlicitija nego na filmu i teatru-uzbudljivo je kad imas istodobno ukljucene tri kamere-to je izazov.Naravno,tu su i komplikacije,
slampavi kamermani,nevjerovatno kratak rok za montazu,nema mjesta za improvizaciju,svaku poziciju kamere,svaki rez moras uraditi unaprijed...Ostaje ti jedino da se nadas da od toga sto radis nece ispasti bas preveliko sranje.
O RELIGIJI:Ja nisam ni najmanje religiozan.Medjutim,ja imam predstave o mnogo paralelnih stvarnosti.Nase sudbine su upisane u jednu od tih stvarnosti koju mi ne mozemo analizirati,ni razumjeti,samo mozda malo nagovijestiti.
O DEMONIMA:Demoni su uvijek prisutni.Uvijek su oko nas.Ja fakticki mislim tako.Ja sam opsjednut demonom sumnjicavosti i dok reziram pokusavam na glumca prenijeti tu sumnjicavost,ugraditi je u njegove pokrete,
gestove,intonaciju...To je vrlo rizican posao.Demoni moraju biti pod kontrolom.Demoni cine univerzum nepredvidivim.Rezirajuci,pokusavao sam kontrolirati moj sopstveni univerzum.
EPILOG:Kako rekoh,sve sto se desavalo covjeku po imenu Ingmar Bergman kao da se desavalo nekom drugom.To sto je Bergman slavan,opisan,ljudi ga znaju,to nema nesto puno veze sa mnom.Ako osjecam ponos,onda je to ponos jednog zanatlije koji je posteno radio svoj posao.
Post je objavljen 05.09.2007. u 17:03 sati.