...Ipak glavni gradski trg skoro sav zatrpan automobilima.Nekad je bio korziraliste u sjenci hladovita parka i prodavnica.Sam park,sad bezmalo sav posjecen,go,do rata je bio ugodna ljetna basta u vijencu poslovnih i stambenih zgrada.Sad te poslovne zgrade,poput one ENERGOINVESTOVE i FEROSOVE,zjape studenim mrakom razvalina,a iz stambenih bije zapustenost i oskudica.Na uglu,na zidu nekadasnjeg gradskog bioskopa,jos stoji tabla na kojoj pise:Trg bratstva i jedinstva.Kako to sad ovdje zvuci uvredljivo!Bolna sprdnja s parolom u koju su mnogi od nas do nedavno slijepo vjerovali.Je li na svijetu bilo grada u kojem je bratstvo i jedinstvo bilo nepatvornije,cistije i snaznije nego u Srebrenici?Nije!Ima li sad pod kapom nebeskom mjesta da je zvjerskije kaznjeno bas zbog toga sto je stoljecima bilo toplo gnijezdo raznih vjera i naroda?Nema!NEJMA!Da nije tako,ne bi bilo onih mezara u Potocarima.Da nije tako,mogli biste iz Srebrenice poslati razglednicu s markom Federacije i telefonirati s karticom Federacije.Ali sipak!Ne daju to oni iz Banja Luke.Koja sebe smatra drzavom u drzavi.Da nije tako,ne bi na zajednickoj fotografiji ovogodisnje generacije maturanata mjesne gimnazije u izlogu fotografske radnje medju 43 imena samo jedno ime bilo bosnjacko,Alma Muratovic;sva ostala srpska:(Do propasti Srebrenice ta radnja je bila svojina Adema Latifovica;gdje li je sad vazda osmjehnuti Adem,njegova Olga i njihovo troje djece?)A prije rata u samom gradu Bosnjaka je bilo skoro tri cetvrtine,ostalo su bili Srbi i ostali.Danas"ostalih"nema ni od zakletve,a Bosnjaka kanda jedan na stotinu Srba,ako i toliko...
Sa trga se upucujemo prema Guberu.Ni traga od skromne Osmine kahve,na koju se nekad rado svracalo.Ni traga od stare dzamije preko puta.Od kuce porodice Hadzimujagic stoje samo gole zidine,zarasle u zbunje.Gdje li su sad lijepe sestre Hadzimujagic,Azra i Amra,njihova dva brata i roditelji?Na vratima susjedne kuce smrtovnica Avde Bakalovica,mladog ljekara,pokopanog tek pretprosle srijede,11.jula,na groblju u Potocarima,12 godina nakon pogubljenja.Isto kaze i smrtovnica Rize Parica na telefonskom stubu.Neke nove kuce pored rusevina.Kao svugdje po BiH,Srbi ne popravljaju te razvaline,vec grade svoje kuce pored njih.Mozda im je to jeftinije?Ili vjeruju da ce se vlasnici porusenih kuca vratiti jednog dana,pa je,za svaki slucaj,mudro imati svoj krov.Hoteli,sva tri,u kojim je nekad bilo tesko naci slobodan lezaj,sad lice na bezivotne mracne pecine.Takvo je i prenociste na padini ispod Starog grada,s cije terase se nekad,od snjegova do snjegova,razlijegao gradom medeni poj saza.Gostiju bilo odsvakud.Dolazili i budzovani,ne samo bosanski.Ko,pa,ne bi iskoristio priliku da se nadise vazduha sto mirise na borovinu i minerale,da okrijepi svoju krvnu sliku i lice na izvorima guberskim!Jedan lijeci malokrvnost.Drugi,
imenom Ocna voda,vraca vid.Treci,tzv.Ljepotica,uklanja bore,podmladjuje.
Samo Srebrenica je to imala.I ima!
Ali tim izvorima,nadaleko cuvenim,jos od domavijskih i argentarijskih vremena Srebrenice,to jest ilirskih i rimskih,
sad bas niko ne prilazi.Kao da su najednom izgubili svoju moc.Pa staze do njih zarasle u travu i siblje.Motel na zaravni,duboko u zimzelenju,sav ruina,a nekad se tu rojilo od izletnika cak i zimi,slavile se maturske veceri,svadbe i rodjendani.Prosto da u to posumnjas dok gledas tu pustos oko sebe i slusas sum potoka cije dno je voda presvukla barsunastim talogom svojih minerala.Eto,cak ni taj kutak ove drevne bosanske kasabe cetnici nisu postedjeli,nego su ga zestoko"oslobodili".S blagoslovom efenovskih velmoza imenom Butros Gali,Jasusi Akasi,
Filip Morijon i Toni Karemans,komandant holandskog bataljona u Potocarima,ciji su vojnici bdjeli-kobajagi-nad mirom u Srebrenici.
Na istom onom mjestu gdje je bila baza tog bataljona sad pocivaju zrtve cetnickog genocida.Zbog svega toga,
Srebrenica je danas jedna prazna,sumorna,uboga varos,kao nikad i nikad u svojoj dugoj povijesti.Nista tu sad nije kao sto je bilo.Zivo je jos jedino njeno zvonko ime.Ali cak i po njemu se polako hvata rdja.
Post je objavljen 12.09.2007. u 15:03 sati.