U prosincu 1991.sarajevska Svjetlost objavila je antologiiju hrvatskog pjesnistva,koje sam autor,i koja se zvala kranjcevicevski i sarajevski IZA SPUSTENIJEH TREPAVICA.Knjiga je pocinjala stihovima Goranove JAME,
stihovima zapecacenim krvlju pjesnika,njegovim bezimenim grobom negdje u hladnim bosanskim planinama.
U ozujku 1992.izdavac(tad najmocniji izdavac na Balkanu)organizirao je predstavljanje antologije.O znacaju hrvatskog pjesnickog genija i nacinu na koji je on prezentiran govorio je tad Alija Isakovic.Prezentacija se odrzala u prepunoj dvorani kluba knjige,a medju prisutnim licima vidio sam i tadasnjeg ministra u Vladi BiH Velibora Ostojica.
Isakovic je govorio nadahnuto,onako kako knjizevnik znade govoriti o velikim knjizevnim djelima,s udivljenjem,ali i sa znakom plemenite zavisti zasto on sam nije sve te sjajne pjesme napisao.I sam antologicar,isticao je kako je publiciranje izbora iz jedne knjizevnosti uvijek mac s dvije ostrice.Ali,idealno bi bilo kad bi svaki pisac mogao objaviti svoju antologiju,tako da bi se na koncu mogla objaviti jedna antologija antologija,jedna idealna knjiga u kojoj bi duh suvremenosti pulsirao u ritmu duha tradicije,govorio je.
Mozda u sveukupnoj bosnjackoj literaturi nema pisca za kojeg je knjizevni pojam"antologija"tako determinantan,
kao sto je to za Aliju Isakovica.Shvativsi antologicarski poziv u grckom znacenju te rijeci,ali i u poziciji bosanskog knjizevnika,suocen s nepoznanicama i vrtlozima vlastite knjizevne tradicije i jezika,Isakovic je cijeli zivot bio antologicar vlastite kulture,onaj sto sakuplja i poredi,onaj sto otkriva i revalorizira,razmisljao sam tad.Objavio je vise antologija,medju kojima je zacijelo najcuvenija antologija muslimanske knjizevnosti BISERJE(1972.).Ovo je prvi sveobuhvatni izbor iz jedne knjizevne tradicije,u kojoj od HASANAGINICE(i prije)do Selimoviceva DERVISA(i poslije)traje emanacija osobene duhovne komponente i osobenog kontinuiteta,lome se osjecanja,pretacu voljenja,teku zelje i ljubavi.BISERJE je vec tad bilo baceno pred svinje-zbog same cinjenice da je na jednom mjestu sabrao duhovno blago Bosnjaka,na autora su podigli nevidjenu hajku tadasnji zatocenici bratstva i jedinstva,od kojih ce mnogi dva desetljeca kasnije napustiti grad i obrusiti se na nj svom silinom svojih topova.Sjecao sam se i drugih Isakovicevih antologema:u zborniku HASANAGINICA skupio je cijelu jednu komparativnu zbirku tekstova napisanih u povodu stare bosnjacke balade,a u antologiji HODOLJUBLJE prezentirao je dosege putopisne literature o Bosni i Hercegovini.Uz to,objavio je i zbornik,takodjer svojevrsnu antologiju O NACIONALIZIRANJU BOSANSKOHERCEGOVACKIH MUSLIMANA,u kojoj se pokazuje cijelo stoljece jednog fenomena osporavanja i prezivljavanja,fenomena odricanja i opstajanja.
U travnju 1992.pocela je agresija na Bosnu,na Sarajevo.Jedan od protagonista te agresije bio je i Velibor Ostojic,
covjek koji se snishodjivo smjeskao na prezentaciji moje knjige.On i drugi brojni sarajevski pisci srpske nacionalnosti,predvodjeni Radovanom Karadzicem,vec u prvim mjesecima rata neopisivim nasiljem nasrnuli su na grad.Univerzitetska biblioteka izgorjela je aleksandrijskim plamenom.Magazin knjiga sarajevske Svjetlosti pretvoren je u prah i pepeo,a s njime,medju mnogobrojnim drugim naslovima,i moja antologija.Vrijeme kulture bilo je potisnuto vremenom zla.Bosna je sa svih strana bila prevarena i ostavljena.
Sestog travnja 1992.,dok gleda kako njegove antologije doslovno nestaju u plamenu,Alija Isakovic pocinje pisati svoju novu antologiju-antologiju zla.Ovaj dnevnik o pokusaju destrukcije Bosne autor zapocinje rijecima:"Mozda ce ostati zapisano da je danas pocela agresija na republiku Bosnu i Hercegovinu,ali pocela je davno,davno."
ANTOLOGIJA ZLA(Ljiljan,Sarajevo-Ljubljana,1995.),iako formalno ustrojena kao ratni dnevnik,zapravo je jedna knjizevna kronika o krvavoj sadasnjosti kroz koju se ogleda proslost,o proslosti koja je trajala predugo,o kulturi kao izvoristu mitologije zla.Sintagmom"divljaci s Pala"Isakovic metaforicki odredjuje:"Srpsku akademiju nauka i umetnosti,s knjizevnickom ispostavom u Francuskoj 7(kao ideologe),Srpsku pravoslavnu crkvu i njenu"literaturu"
(kao podstrekace),srpsku politicku nauku,srpsku politicku"knjizevnost",politicku publicistiku,politicku kucnu(guslarsku)i skolsku(epsku)pedagogiju(kao propagatore),te vojne sile,ovaj put"JNA"i paravojske(kao izvrsioce).
Naravno,terminoloski se svuda podrazumijeva i crnogorska poslusnicka komponenta."Ova sintagma ponekad ce,u kontekstu paklenih dogadjanja djelovati blago,kao kamilica.
Knjizevnost bosanskih pisaca u trenutku se pretvorila u samu negaciju knjizevne umjetnosti.Eros teksta preobratio se u thannatos,razgranate mreze knjizevnog stvaranja su pokidane,dokolica i igra su ugasle a sve se pretvorilo u znatizeljno oko sto gleda i pamti."Bosna gori-gledamo i pamtimo",reci ce Ivan Lovrenovic u jednom intervjuu u ljeto 1992.,a Isakovic pise:"Osjecam da je ovaj prljavi rat,da je ova brutalna agresija,ispraznila moj raniji duhovni i fizicki sadrzaj,i sad se punim nekim novim sadrzajem.Kao da cu od sada biti neko drugi,ne vise nikako onaj isti,onaj onakav.Ne sjecam se vec,vec se ne sjecam kakav sam bio.A nije ni vrijeme da budem kakav sam bio."
Tragedija naroda u Bosni je tragedija biblijskih razmjera.Za mog nedavnog boravka u Sarajevu,dr Nada Zjuzin mi je rekla da je sarajevski ratni sindrom nepoznat medicinskoj znanosti,te da su kanadski lijecnici objavili da ce psihijatrija imati dosta posla dok nekako sistematizira dusevne muke Sarajlija.Ne radi li se tu upravo o promjenama
na rubu Isakovicevih razmisljanja:ne sjecam se vise kakav sam bio."Vec danima,ne znam tacno koliko dana,ni cemu to znanje,nema struje,nema vode,nema kruha.Moja porodica ne prima kruh ni po kom osnovu,dobijemo nesto vise brasna.Emina zamijesi kruh,ali ga nemamo cime ispeci.Ponekad djeca skupe nesto drva u okolici."
Nije li i ovaj cin pisanja o knjizi Alije Isakovica nesto nedostojno,nesto slicno inicijativi kanadskih lijecnika?Neki okusaj sistematizacije pjesnikovih iskustava u trenutku dok propada njegov svijet?Mogu li se uopce razumjeti rijeci njegove opomene,kad kaze:"Zapamtite,ovaj rat je pobrisao i u prah samljeo sve sto je bilo nase,pojedinacno i zajednicko,i nista nece biti onakvo kakvim bijase.Niti onakvim kakvim zamisljasmo da je bilo...Niko izvan nas ovo ne razumije.Ovome su davno izumrli svi univerzalni uzroci,posljedice i razumijevanja.Zato je ovo samo nase.Ove kukavicke i ove junacke generacije koje ne pomilova ni priroda ni bog.Nema ovome rijeci u tudjim jezicima,nema ni svih medijskih slika u oku,ni sucuti u srcima."
U sijecnju 1996.,imam cast promovirati Isakovicevu knjigu ANTOLOGIJA ZLA,kao uzvrat njegovim rijecima na moju davnu sarajevsku promociju.Obojica smo danas u Becu,izgnanici sto jedva hvataju dah u huku jednog tudjinskog jezika.Nakon godina izgnanstva posjetio sam nas grad.Na zgaristima gradova i biblioteka dogodila se entropija jezika.Nitko nas nikad nece razumjeti,jer se sami nismo mogli razumjeti sve dok svoja nakazna lica nismo ugledali u antologiji zla.
Sijecanj 1996.
(Mile Stojic-"JUTRO U POMPEJIMA")
Post je objavljen 12.09.2007. u 16:03 sati.