DAN TRECI
U samo svitanje bosanski ratnik je trazio da mu pomognem da ustane iz kreveta.Ogrnut vojnickom vrecom za spavanje krenuo je prema izlazu iz zemunice oslanjajuci se na mene.Svjetlost nas je nakratko zaslijepila.Sa prve linije,u ritmu na koji smo vec navikli,cule su se eksplozije minobacackih granata i reska mitraljeska paljba.Strah me je vukao prema mracnoj supljini zemunice.
- Ne boj se,ne pogadja svaka-umirivao me je,trazeci pogledom nesto na sjevernom dijelu planine.
-Moramo jos malo izaci,vrhove zaklanja ovaj grm kleke-rekao je,a ja ga nisam razumjela.
Pokazao mi je u daljini kamene litice obojene rumenilom jutra.Poput vatrenih jezicaka crvene stijene su zasiljenim kamenim liticama lizale plavetnilo neba,bas kao da i njega zele pretvoriti u vatru.
-To je Paklijes-rekao je pokazujuci put crvenih visova.Bila sam zatecena svijescu o tome da me je u stvari zelio povesti u jutarnju setnju primanja u bogumilsku vjeru,bas kao sto je nekada did Jeremija primio Gorcina.
Neprijateljska ofanziva nije prestajala tog dana.Bosanski borci su uspijevali zaustaviti pokrete pjesadije pucajuci u zive mete kada im pridju blizu.Municiju su stedjeli jer je nisu imali,nova nije pristizala.Jedina rezerva bila im je municija neprijateljskih vojnika poginulih na prvoj liniji.Nocu ili uz zastitu vatre suboraca jedan bi istrcao,pokupio rapove sa municijim ili neku pusku i rucnu bombu i brzo se vracao nazad.
-Ili su pijani ili su ludo hrabri,ali jurisaju pravo na nase puske-govorio nam je komandantov zamjenik.
-I to su Bosanci,prijatelju,ista je to pamet i isto srce,ali im je snaga tudjeg oruzja,velikosrpska propaganda i komanda srbijanskih oficira dusu uzela.Hrabri su,naravno,ali njihova hrabrost se ne zasniva na uvjerenju da cine dobro,nego na osjecaju fizicke sile,tezini topovske vatre i pohlepi da otmu nase.Slicni su nam i po tome sto se ni oni ne odredjuju po onom sto jesu vec po onom sto nisu.Za njih je mnogo bitnije to sto nisu muslimani ili Turci,kako
nas pogrdno nazivaju,nego to sto jesu Srbi.I za nas nije bitno ko jesmo,bitno je da nismo kao oni.Svi znamo da su
Bosanci za Srbiju bili i ostali"glupi Bosanci",a za Hrvatsku"ere"...
-Kako ti je rana?-prekinuo ga je zamjenik.
-Pustimo moju ranu,rana Bosne je sad veca.Lupoc cuvajte i otvorite oci da vam ne dodju iza ledja.
-Iz komande javljaju da su neprijatelji pokrenuli ofanzivu na sirokom frontu i da nasi ne mogu da se probiju do nas,
ali cim okolnosti to dozvole poslace helikopter po tebe i dansku novinarku-obavijestio ga je zamjenik.
Kada smo ostali sami bosanski ratnik mi je u polumraku zemunice ozivljavao lik posljednjeg bosanskog kralja...
Post je objavljen 27.09.2007. u 14:03 sati.