Vesna Biga-AUTOBUSNI LJUDI
8.V 1992.
U citavoj mucnini ovog rata,mozda je i izvjesna prednost to sto putujem,izlazem se podjednako otrovu medijske mrznje,sa srpske i hrvatske strane?...Na jednoj i drugoj strani ekrana-raskomadani lesevi,perverzno ubijeni stari i mladi ljudi,muskarci,djeca,zene,silovane zene,imena mrtvih,zarobljenih,mucenih..Dokazi o zlocinima Drugih...
"Autobusni ljudi",koje na svojim putovanjima srecem,zive negdje izmedju te dvije mrznje i zato su prisiljeni,makar privremeno,oduprijeti se strastima,potisnuti trenutke"zanosa",kako bi medju jednima i drugima mogli opstati,cesto nastojeci da napadaju ili opravdavaju obje strane podjednako.Polozaj tezak za one koji nisu naucili odmjeravati svoje misli i osjecaje,a takvih je na ovim putovanjima ponajvise,no,s druge strane to je donekle i"udoban"polozaj za konformisticku svijest koja se odavno naucila"zlatnoj sredini",jalovoj relativizaciji i praksi uvjezbanoj u bivsem rezimu da je sve zajednicko pa i krivnja te da se dakle i ona dijeli na ravnopravne dijelove.Ali,sad vise ne zadugo.Ostrascene
strane,zapravo,sve teze podnose"nesvrstane",tako da je i provjerena formula ostajanja"po sredini"postala gotovo jednako teska i rizicna kao i nemati izbora,odnosno zateci se nacionalnom manjinom na nekom od bivsih jugoslavenskih prostora...
(Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"
|
