Što da radim, nemam baš "normalnih" fotki, a ne da mi se čitati danas glupe komentare, prag gluposti mi je bar dva puta debelo prekoračen, kaže lik, ako mislite na nas normalne, zar nije logično odgovoriti, da mislim na vas budale, jer u nenormalno vrijeme hvaliti se normalnošću u skladu s duhom vremena i nije baš neki kompliment, drugi put je glupost nemjerljivo veća al izrečena od osobe kojoj nitko ništa ne može za izricanje gluposti, čak štoviše sustav je štiti i potiče, evo ispucao sam se, jebe mi se jel tko što razumio. |
Evo vratio sam se s otoka, sutra ću pisati ponovo o budalama i licemjerju, sad evo da izdvojim jednu seriju snimaka, |
Na neki način lijepa slika ali ružne asocijacije. |
Najveći doživljaj uz petminutnu odsječenost pod drvećem s jednim zaljubljenim parom u Opatiji. Volim te luđakinje koje ne zanima vrijeme, za njih riskiram i močenje fotića, potencijalno najbolja fotka nije uspjela, tako to valjda mora biti. Kladim se da je Njemica u pitanju. |
Jurio sam odnijeti prazne plastične boce te kupiti papričice i kruh u trgovački centar. Jbga, kapitulirao sam, kod moje tete na tržnici su 60 kuna po kg, ovdje 18 kunića, vjerojatno su otrovne al što tu ja mogu, žare ko i prirodne. Isplaniram si, ono mi jutro do kompjutora ide ko po špagi, dobro poštu i fejs novosti pogledam leteći nakon buđenja i limunade, prije šetnje s Jinom, to ne računam. |
Ne znam, nekako nikako baš ne uspijevam pratiti tu važeću logiku sustavoizvršitelja. Zašto se svatko tko je dobio nekakvu hijerarhijsku ulogu mora baš ono ufurati. Eto bio sam neki šef sindikata, uvaženi član raznih zajednica, komisija i što ti ja znam čega, al sve sam uvijek promatrao iz neke pozicije uloge neovisnog mene i promatrao stvari i odozgo i odozdo i s lijeva i s desna. I uglavnom me se pogrešno razumjelo. I ljute se ljudi što im se smijem jer me ne kuže i ne želim raspravljati. |
Prije šetnje Opatijom pročitao knjigu od Marka Fishera o kapitalizmu, tko je pobogu Fisher pitate se, jbga naletio sam na netu na seriju Žižekovih pohvala dotičnog, a budući da mi je po ovom vremenu Žižek pretežak lik mi se učinio logičan izbor. Još jedan od onih teoretičara za koje znaš da imaju pravo, al se pitaš koja korist od te spoznaje. |
Desetgodišnjica mature. Za razliku od drugih generacija na kraju brojniji nego na petoj obljetnici. Pamtim njihovo školovanje kao početak nastavka konačnog urušavanja obrazovnog sustava koji se eto još i danas koprca al to su zadnja ritanja konja koji umire. Tamo dvijetisućite baš u ovom razredu sam imao kataklizmu bez katarze. Učenica s 15 godina je napisala sastav koji je definitivno razotkrivao lažni sustav duhovnih vrijednosti čije su žrtve bile mladi, razgolitio ga do kraja. Pokušali smo razgovarati na satovima, međutim čulo se, prešlo granice škole i moćna banda čuvara tradicionalnih vrijednosti koja je još divljala na tekovinama navodno dobivenog rata se prvo skandalizira zbog toga da jedno dijete tako može pisati o sodomi i gomori subotnjih izlazaka, a drugo da profesori s učenicima uopće mogu razgovarati o nečemu napisanom u nedopustivom tonu. |
Izgubiti se u svom gradu i nije baš neka fora. Jučer popodne Jin me vukao iznad Lidla, stazica koja nekamo vodi i koju nisam pohodio, nisam imao nekih boljih ideja za šetnju, a tu je već bio i hlad pa smo krenuli iako sam imao samo natikače na golim nogama, a okolo staze je priroda izgledala divlje. Prvo iznenađenje u polumraku divljine, tip uživa pijuckajući u potpunoj hladovini, raskrčio i ogradio prostor, očito nisu mu dragi prolaznici. Strah me za Jina, on svako malo skreće u grmlje i njuška, trava ga daleko nadvisila. Idemo mi tako, idemo, ja se nešto zamislio i op, odjednom shvatim da sam se krivo orijentirao i da se baš ne mogu spustiti tamo kamo sam zamislio. Istovremeno čujemo jasno neki razgovor, nikog ne vidimo, penjemo se na uzvisinu, okruženi smo gradom, prepoznajem kvart za koji nikad ne bih rekao da je s te strane. Jin ubrzano njuška, dolje ispod nas, iz pravca glasova, slijedi oštar lavež. Raskršće stazica, zaključujem da je najpametnije pokušati se vratiti. Zapetljasmo se u draču, srećom više ja nego on, al na kraju smo ipak uspjeli i još se dodatno istrčali na standardnom mjestu. |
evo događaju se neke stvari, jure, vrijeme napetosti i neizvjesnosti, postoje vremena zatišja i vremena događanja, sve se može u dan preokrenuti, a nije da ti se da igrati, dosada mi je postala ugodan mada rijedak osjećaj. razmišljam tako gledajući poznanike i prolaznike u žurbama svojim, jebote, da sam otišao ono kad sam trebao otići, ono izgledalo je, zaigrao se preko svih granica i organizam počeo otkazivati, ne bi se baš primjetilo, danas bi sve ovako izgledalo i bez mene, nikom ništa, kao što ja imam privilegiju analizirati one koji su sagorili, a bili su em mlađi, em face veće čak i od mene. i bacim se tako na svoje slatko, bio sam ja na idealnoj i još manjoj kilaži, i nije bilo ugodno. dakle zaključak, svi bi i bez mene mirno masturbirali. |
Administratori bolesnog sustava su uvjereni da su bolesni oni koji se tom sustavu suprotstavljaju i trude ih se eliminirati, što efikasnije i brže to je veća vjerovatnoća da će biti pohvaljeni i unapređeni od ideologa sustava. |
Svaki put kad se punim nemoćnim bijesom pukne negdje. Zadnji put sam razvalio sad već pokojnog mladog susjeda koji se osjećao tako moćno, jednom mi je i upao u stan i drugarici postavio nož pod vrat. I trajalo je to nasilje, drugarica me dobro poznavala i sakrila mi pajser, nikad ga više nisam pronašao, ali do obračuna je moralo doći. |
Jučer nisam objavio post. Previše mi se otelo psovki u postu o glupači i krelcima. Dodatni problem je što je glupača moćna i kroji sudbine, jadnici se boje, a kretene neću spominjati. Mentori su kao često kod nas ministri, a sustav nije jadan od jučer. |
Neplanirano kako to uglavnom biva, nakon rutinskog ručka, s nerutinskim događanjima pod susjednim stolom koje 95 posto populacije ne bi primjetilo, zato se i razlikujemo i mi ne planiramo taj život, jer tko zna što će se desiti sutra, odlučismo skoknuti do Krka, neracionalno, stižemo kasno na spavanje, ak se eventualno drugi dan ulovi malo sunca, neizvjesno, al to je to, osobnost stranputica. Divno nepovezana rečenica, počinje mi blog sličiti autoru. |
Jučer je lajkačku i share oluju na domaćem fejsu uz balkanski maštovito vrijeđanje nekog tamo Japanca proizvelo otvoreno pismo jednog intelektualca koji navodno stoluje u Esplanadi mamama maturantica koje su ga uznemirile seljačijom od frizura i outfita uopće u tom jednom u nizu regent hotela. U prvom momentu sam suosjećao, prva asocijacija mi je bila da se mi, neki, vrijeme je pokazalo, i budući akademici, u sarajevskom hotelu Evropi nismo usuđivali ni približiti stolu za kojim bi objedovao jedan Zuko Džumhur. |
Nisam bio na predstavljanju knjige "Dnevnik moje psihoze" al sam popio piće s ekipom koja je bila, između predstavljanja knjige i utakmice. Društvo je bilo pod dojmom i priča je bila zanimljiva, autentične priče o onome što je meni dobro poznato, kako lako bolesnici one ljude koji im se suprotstavljaju proglašavaju bolesnima i tjeraju ih na prilagodbu sebi i budalama istog mentalnog sklopa. |
Moram priznati iako smatram da su socijaldemokraciju ubili prije 15 godina dogovorno dva bezvezna apartčika koji su igrom slučaja naslijedili ozbiljne političare na čelu stranaka Schröder i Blair, ipak sam se potajno svojom paradoksalnom logikom nadao da izbor Jovanovića za ministra obrazovanja ne mora biti baš loše rješenje. Naime kao što na čelu sindikata imamo praktično nesmjenjive vođe tako su devedesetih na čela školskih ustanova dogovorom politike i crkve dovođeni kadrovi podobni zna se kakvim strankama. E sad taj Jovanović se glasno deklarirao kao nekakav ljevičar, pa eto, pretpostavka, koja je opet ispala majka zajeba, je bila da će smijeniti barem evidentno nesposobne "desne" ravnatelje kao pretpostavku nekih promjena. To je napravio čak s jednom ravnateljicom, drugima je dao odriješene ruke za "racionalizaciju" sustava, odnosno eliminaciju nepoželjnih. Ipak iako i sam žrtva recimo tako "malog broja učenika" odnosno povratka politike učenja jednog stranog jezika, nisam dopuštao tvrdnje da je Jovanović u toj izuzetno jakoj konkurenciji daleko najnesposobniji poratni ministar. Upamtio sam onog jadnika Pugelnika, pa nešto jadnije i gore od onog, mislio sam, se ne može pojaviti. Ali Jovanović je u Pugelnikovom stilu zavadi pa vladaj, izvrijeđao starije prosvjetare i snizio im plaće, mladima sitno povećao i zbilja taj građanski odgoj za kojim Hrvatska vapi ne može ga ni najmanje amnestirati za pogreške koje su se nizale, tog čovjeka potpuno zalutalog u sustav. |
Stalno se nešto događa no uglavnom se ne primjećuje. Ljudi gledaju naučena svoja posla i to im promiče. Ako slučajno primjete vrište i negoduju kao danas na tržnici. Jebe im se što su bez posla, što im sudbinu kroje podobni dupelisci nekih masnijih guzica, pojavio se problem zbog kojeg treba dignuti glas, sise na javnom mjestu. |
Pitam se tako jutros kog vraga zovu ljudi iz dalekog kraja domaje, oštro se javljam, a oni mi pjevaju rođendansku, aha. U školi zaključujem, riskiram opet roditeljsku prijavu, ne zaključujem odličnu ocjenu obitelji s kojom sam već imao problema. Poslije toga okršaj koji me razvedrio, tip me naziva bolesnikom, između ostalog aludirajući na fotke čitanog bloga, ja mu odgovaram iako je jači od mene na društvenoj ljestvici, stranka mu je daleko jača od one jadne moje, dakle odgovaram mu opušteno da rasprava nema smisla jer je on primitivna debilčina i tako efektno završavamo. Fascinira me uvijek iznova činjenica da neki čudni likovi koji su na neki čudan način u neko više nego čudno vrijeme zauzeli pozicije kojima nisu dorasli žude da im priznaju sposobnost nebitni mi. |
Jučer sam primjetio kako lako i među obrazovanim ljudima dolazi do nesporazuma. Mom blogu je jučer priljepljena naslovna etiketa.To je meni ako ništa smiješno. Politički sustav u kojem živimo prezirem do granica izdržljivosti, zar se to ne primjeti? Obrazovni sustav je pogotovo sad jedan od najgorih mogućih, počeh od kreatora do izvršitelja u vidu klerikalaca i iskompleksiranih karijerista, korumpiranih i poslušnih, zar se u moru raznovrsnih postova izgubio moj jasan stav o tome. Gori od sindikalaca su jedino pametnjakovići koji kukaju, mudruju i misle da će ignoriranjem obrambenih akcija doći u milost pizduna kojima se jebe za raju dok nisu pritjerani uz zid, zar je moj stav tu većinski? |
Neke ljude sretnem tako jednom godišnje, na lijepom mjestu, u ugodnoj atmosferi, najmlađa ekipa se doduše obnavlja i mijenja. Jučer nije bilo sreće s fotkanjem, baterija mi je brzo crkla, neke bolje slike nisu za javnost i tako to. Nije bilo uobičajenih političko- filozofskih klinčeva, ubiše nam politiku u nama, mala diskusija o Mišaku u kojoj nisam sudjelovao jer već godinama ništa na teve ni ne pratim, jedino sam kao osoba koja između ostalog sa zanimanjem prati na twitteru razvoj mlade njemačke gluhe piratice Julie Probst reagirao na navodno znanstvenu analizu gluhih osoba. |
Točno na današnji dan eto zaokružujem tu prvu deseticu uglavnom redovitog bloganja s 3445. postom. Budući da živimo u državi neizvjesnosti u kojoj ničije, a pogotovo mojeg užeg kruga ljudi, znači ničije sutra nipošto nije sigurno, povezali smo moje jutarnje volontiranje, Jinove trenutno dnevne preglede, drugaričinu terapiju u Opatiji kod onog kojem još jedino vjerujemo valjda zato jer iako oženjen u Hrvatskoj nije poprimio uobičajenu hrvatsku misaonu logiku, s proslavom bloganja, rođendan koji dolazi nije toliko zanimljiv jer na njega nisam uticao, a možda ga ni zaslužio. |
Mislim da sam jedan od veterana otvaranja i volontiranja na riječkim štandovima. Naravno zna se da je sve to besmisleno i nikakve koristi ni od čega al eto. Imali smo i presicu, samo sam šutio iako mi je ponuđena riječ, tu sam samo radi podrške, drugima je bilo više stalo do prosvjećivanja gledalaca (dvije televizije, nacionalna i riječka). Upoznao i ispričao se s jednim od sindikalaca, i u tom krugu itekako ima zanimljivih likova. Potpisao i već renomirani Riječanin, praški redatelj, nije potpisao bivši ministar financija, dok sam izvadio fotić i opalio ostalo mi jedino konstatirati, da s leđa uopće ne djeluje moćno. |
Izmučeni svi, društvo gleda film, ja sam kao i obično kad sam nizašto na ches-news.ru, na drugim portalima gluposti koje me ni najmanje ne zanimaju, treba se uspavati. |
Malo je previše svako jutro ustajanje u pet i kvarat zbog te državne mature. I onda dežuranje, spasavaju te marende u susjedstvu frizeraja, da bi onda slijedili sastanci u Vukovarskoj, priprema akcije za zakon protiv outsourcinga. |
Mislim da je otvaranje lukobrana za narod jedna od boljih stvari koja se dogodila Rijeci, uostalom prije dosta godina mi s neke minorne nezavisne liste smo to prodali ko ideju, naravno podsmjehivali su se oni što su to pročitali na rubu stranice lokalnog dnevnika. Također mislio sam da sad svi vide kako je to lijepa stvar al šipak. Javljaju se neki zagovornici reindustralizacije grada kao u dobra stara vremena i rugaju se nama koji uživamo tu u morskoj ariji, a dobro. |
Danas sam radio. Nedjelja mi je često naj(j)radniji dan. Prijevod imate u prethodnom postu koji ne trebate ni čitati ni komentirati osim eventualno oni koje tematika zanima, ostali rad je isto tako bio bez veze, ono za opće dobro. Najnaporniji i jedino meni ono baš osobno važni su bili iznenadni problemi oko Jina, valjda će biti dobro, mnogo važnije nego spriječiti ove vlasti u unesrećivanju daljih gomila ljudi. Nisam imao vremena ni za šetkanje ni za fotke pa sam išao nasumce, što se npr. dogodilo na današnji datum prije četiri godine. Dan proveden s pjesnicima, pjesnikinja se pouzdano znam još uvijek dobro drži, za nas ostale manje više. |
Osnivanje novih stranaka najprije karakterizira manji broj tema, kod Zelenih se radilo o zaštiti okoliša I miru, kod pirata o obrani interneta I s tim povezanom bolje reguliranom zaštitom autorskih prava. Te teme ne treba promatrati izolirano nego ih svrstati u ideološke okvire. |
< | lipanj, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |