Moram priznati iako smatram da su socijaldemokraciju ubili prije 15 godina dogovorno dva bezvezna apartčika koji su igrom slučaja naslijedili ozbiljne političare na čelu stranaka Schröder i Blair, ipak sam se potajno svojom paradoksalnom logikom nadao da izbor Jovanovića za ministra obrazovanja ne mora biti baš loše rješenje. Naime kao što na čelu sindikata imamo praktično nesmjenjive vođe tako su devedesetih na čela školskih ustanova dogovorom politike i crkve dovođeni kadrovi podobni zna se kakvim strankama. E sad taj Jovanović se glasno deklarirao kao nekakav ljevičar, pa eto, pretpostavka, koja je opet ispala majka zajeba, je bila da će smijeniti barem evidentno nesposobne "desne" ravnatelje kao pretpostavku nekih promjena. To je napravio čak s jednom ravnateljicom, drugima je dao odriješene ruke za "racionalizaciju" sustava, odnosno eliminaciju nepoželjnih. Ipak iako i sam žrtva recimo tako "malog broja učenika" odnosno povratka politike učenja jednog stranog jezika, nisam dopuštao tvrdnje da je Jovanović u toj izuzetno jakoj konkurenciji daleko najnesposobniji poratni ministar. Upamtio sam onog jadnika Pugelnika, pa nešto jadnije i gore od onog, mislio sam, se ne može pojaviti. Ali Jovanović je u Pugelnikovom stilu zavadi pa vladaj, izvrijeđao starije prosvjetare i snizio im plaće, mladima sitno povećao i zbilja taj građanski odgoj za kojim Hrvatska vapi ne može ga ni najmanje amnestirati za pogreške koje su se nizale, tog čovjeka potpuno zalutalog u sustav.
Novi ministar od početka sudjeluje u izgradnji i hvali sustav državne mature ovakav kakav jest kod nas. Prva asocijacija mi je bila, došli smo do ruba provalije i sad ćemo napraviti odlučan korak naprijed.