Nachtfresser

Pitam se tako jutros kog vraga zovu ljudi iz dalekog kraja domaje, oštro se javljam, a oni mi pjevaju rođendansku, aha. U školi zaključujem, riskiram opet roditeljsku prijavu, ne zaključujem odličnu ocjenu obitelji s kojom sam već imao problema. Poslije toga okršaj koji me razvedrio, tip me naziva bolesnikom, između ostalog aludirajući na fotke čitanog bloga, ja mu odgovaram iako je jači od mene na društvenoj ljestvici, stranka mu je daleko jača od one jadne moje, dakle odgovaram mu opušteno da rasprava nema smisla jer je on primitivna debilčina i tako efektno završavamo. Fascinira me uvijek iznova činjenica da neki čudni likovi koji su na neki čudan način u neko više nego čudno vrijeme zauzeli pozicije kojima nisu dorasli žude da im priznaju sposobnost nebitni mi.
Odlazim se naći s drugaricom na uobičajenom mjestu kad tamo trenutno kompletno najuže društvo s njom na čelu.
Sve je utanačeno, i torta i voda s ledom i darovi prilagođeni slavljeniku (diplomirao sam na Thomasu Mannu, nemam pojma npr. da je i ovo napisao). Lijepo popodne uz zanimljive opservacije posebno o obrazovno-znanstvenom sustavu u kojem svi djelujemo osim našeg praškog filmaša koji je usput prije akademije završio i za profesora najtraženijeg jezika današnjice.
Sad smo radno u još užem društvu, ovaj post i još jedna šetnja s mojim herojem koji injekcije podnosi s lakoćom kojom ja svladavam sladoled mi služe za kratkotrajnu pauzu.
A počelo je skromnim doručkom i neskromnim čizmama...