evo događaju se neke stvari, jure, vrijeme napetosti i neizvjesnosti, postoje vremena zatišja i vremena događanja, sve se može u dan preokrenuti, a nije da ti se da igrati, dosada mi je postala ugodan mada rijedak osjećaj. razmišljam tako gledajući poznanike i prolaznike u žurbama svojim, jebote, da sam otišao ono kad sam trebao otići, ono izgledalo je, zaigrao se preko svih granica i organizam počeo otkazivati, ne bi se baš primjetilo, danas bi sve ovako izgledalo i bez mene, nikom ništa, kao što ja imam privilegiju analizirati one koji su sagorili, a bili su em mlađi, em face veće čak i od mene. i bacim se tako na svoje slatko, bio sam ja na idealnoj i još manjoj kilaži, i nije bilo ugodno. dakle zaključak, svi bi i bez mene mirno masturbirali.
i onda mi se svidi odjednom industrijska baština koju nikad nisam primjećivao, al ne traje to kod mene dugo.
inače prva fotka nema nikakvu simboliku, otvara se birtija u ranu zoru.