Neke ljude sretnem tako jednom godišnje, na lijepom mjestu, u ugodnoj atmosferi, najmlađa ekipa se doduše obnavlja i mijenja. Jučer nije bilo sreće s fotkanjem, baterija mi je brzo crkla, neke bolje slike nisu za javnost i tako to. Nije bilo uobičajenih političko- filozofskih klinčeva, ubiše nam politiku u nama, mala diskusija o Mišaku u kojoj nisam sudjelovao jer već godinama ništa na teve ni ne pratim, jedino sam kao osoba koja između ostalog sa zanimanjem prati na twitteru razvoj mlade njemačke gluhe piratice Julie Probst reagirao na navodno znanstvenu analizu gluhih osoba.
Nedostajali su neki koji zbog posla nisu mogli doći, dobro da su nam moguća još ikakva druženja u ovom suludo organiziranom društvu. Samo čekamo kad ćemo se prevrnuti poput kombija za vrijeme Jinove i moje jučerašnje jutarnje šetnje, divna perspektiva.
p.s
Jin je prvi put u životu sreo kravu, pogledajte filmić na njegovom blogu (Jinov blog), kasnio sam dosta s vađenjem kamere, tu je već prva napetost prošla.)
p.p.s.
Hvala svima na čestitkama, moja dizajnerica veli da je onda bila loša u dizajnu, možda, ali je svakako daleko najbolja na ovim prostorima