Marketing
Fuck the System!
Administratori bolesnog sustava su uvjereni da su bolesni oni koji se tom sustavu suprotstavljaju i trude ih se eliminirati, što efikasnije i brže to je veća vjerovatnoća da će biti pohvaljeni i unapređeni od ideologa sustava.
Sustav se stalno unapređuje, npr. tri dana nakon završetka školske godine dolazi na sastanak sedamdeset odraslih ljudi da blagoslovi žalbu jednog djeteta koje ih moli da mu omogući pozitivnu ocjenu. Tih sedamdeset ljudi ne može ništa drugo nego oformiti komisiju da se ponovo ispita to dijete jer je tako propisano. Oni moraju doći da bi dali legitimnost takvom sustavu i većina to naravno razumije.
Učenici se dogodila nezgoda na sportskom natjecanju i polomila je nogu. Vraća se nakon dužeg bolovanja, profesorica je prvi sat odmah ispituje jer nema drugog termina, a "ona nije bila bolesna u glavu i mogla je učiti" i bilježi joj negativnu ocjenu. Većina sliježe ramenima i kaže, a štoćeš. Nema vremena za novo ispitivanje osim ako netko od profesora bude nekolegijalan i upozori je na zakonsku mogućnost iz prvog primjera, što je teško očekivati jer za rupe u pravilnicima uglavnom saznaju samo tatina djeca.
Profesorica dolazi nakon polugodišnjeg bolovanja na posao, dobiva ponovo iste pedagoški besmislene zadatke jer ako ikako postoji mogućnost (zlo)upotrebe sustava ravnatelj će to ako želi iskoristiti isto kao što će profesor rušiti dijete neovisno o znanju, te profesorica zadatke neće izvršiti, hijene sustava će pomoći ravnateljici obaviti prljavi posao i to je to.
Vjerojatni epilog prvog slučaja je prolaz učenika, drugog pad učenika, trećeg eliminiranje nepoćudnog kotačića u sustavu. Javnost će nastaviti diskusiju smiju li djeca masturbirati i svi će biti zadovoljeni prividom uređenog društva jer ih se ono što se događa ionako ništa ne tiče i ništa se zaboga ne može napraviti.
p.s.
O djetetu koje je žrtva mobbinga vršnjaka i kojem nitko ne može pomoći, a razrednica savjetuje da se prilagodi sustavu drugi put, ta sapunica će se ionako rastezati, ovo su tri zadnja primjera otkako sam odlučio početi sve pismeno bilježiti što se oko mene događa, a ja eto neprilagođen ne razumijem.
p.p.s.
Život je svejedno veći dio dana bio idiličan, šteta ne pribilježiti:
Post je objavljen 19.06.2014. u 08:58 sati.