Marketing
Opatijska krpanja
Prije šetnje Opatijom pročitao knjigu od Marka Fishera o kapitalizmu, tko je pobogu Fisher pitate se, jbga naletio sam na netu na seriju Žižekovih pohvala dotičnog, a budući da mi je po ovom vremenu Žižek pretežak lik mi se učinio logičan izbor. Još jedan od onih teoretičara za koje znaš da imaju pravo, al se pitaš koja korist od te spoznaje.
Ipak svidio mi se jedan izraz : "depresivna hedonija",on ga vezuje uz studente, al vrijeme je postmoderne, tko autora što pita. Taj osjećaj mi se nekako priljepio uz Opatiju, najbolje torte i kolači, sladoled u opatijskom Krašu neusporedivo bolji nego u riječkom, nemam pojma kako je to moguće, estetska kirurgija, cure tu cice i noseve uglavnom operiraju, zubare na istoj rivijeri bira kak se veli bogatija klijentela, sad imaju eto i najbolje doktore, moj Koreanac je tu, dok se novca ima za produženje života putevi vode u drevno opatsko izletište.
Naša blogerica Windica, čiji sam broj moba uzgred očito izgubio, me poučila da ipak postoji prolaz uz luksuzni restaurant do Lida, ok, al ako slučajno pokušate kao u starim reklamama proći uz more od "Ambasadora" (parkiranje samo 5 kuna po satu) do grada čudit će se zajedno s Nijemcima ispred vas, mudraci rade i ogradili su izuzetno veliki prostor oko lungo mara il kak se to zove, općepoznato je da nikoga tko dođe u Opatiju more ne zanima, tako da nam jedino preostaje popeti se po vrućini do glavne ceste, neću njurgati dalje, imaju Opatijci svoje stalne goste, i to sam čuo, novi im ionako ne trebaju. Evo fotki, ćevapni uvod je ipak riječki mada se lik u Opatiji hvali da ima leskovačke specijalitete, što je sigurno, sigurno je.
Post je objavljen 23.06.2014. u 17:08 sati.