ISKONSKI PAG

ponedjeljak, 30.04.2012.

EUFEMIJA (Crljenko) DUNDOVIĆ

Imao sam ovaj post spremljen još negdje sredinom mjeseca, međutim sticajem raznih okolnosti nije bio podignut na Blogu. Proćitah vijest na Blogu od Rosane pa nisam mogao vjerovati tom postu da smo na istoj valnoj dužini. Traži da se javi gospođa koja se predstavila kao Crljenko piše nešto o Pagu i u Pagu više nema nikoga. To je uistinu neka greška ako se radi o istoj osobi o kojoj sam trebao objaviti post.

"Narodni zdravstveni list", za ožujak-travanj je bio onaj koji me pokrenuo da napišem nekoliko rečenica o gospođi koja se zove Eufemija, koja je rođena kao Crljenko, udana Dundović, i čije su dvije pjesme objavljene u navedenom dvomjesečniku. Magazin koji je isključivo namjenjen zdravstvenom prosvjećivanju i koji izlazi 56. godinu zaredom.



Eufemija je pjesnikinja i slikarica, koja je do sada izdala tri zbirke pjesama pod nazivima "Koraljni greben", "Nemirni slap" i "Daleki vidici". Slike su je pretežno apstraktni motivi i to pretežno Dalmacije, Gorskoga kotara i Slavonije.







Eufemija je rođena u Rijeci (1947), ali je po roditeljima paškinja, od oca Jadre Crljenka (Luče) i majke Marije Palčić (Magažnarke). Međutim ne mogu prihvatiti Rosaninu tvrdnju, ako govorimo o istoj osobi, da Eufemija u Pagu više nema nikoga, osim dida i nane na paškom groblju.

A, priča ide ovako. Eufemija za obitelj nije Eufemija nego Biserka i tako je mi svi koji smo je obitelj i znamo. I sada otkrivam, sa Eufemijom ili Biserkom sam dvostruki rođak, i po materi i po ocu. Što je najveći apsurd i ja i moja majka smo joj jednako rođaci i to drugi. Pitat ćete se kako? i misliti da pišem gluposti a istina je. Svi stari pažani koji eventualno budu pročitali ovaj post znati će o čemu govorim.



Ja ću se u daljnjem tekstu koristiti imenom kojim je zovemo mi u obitelji, a to je Biserka. Biserkina majka, Marija je sa mojim ocem prva rodica, jer je njena nana po kojoj je dobila ime Eufemija ili teta Fume bila Žgorika i sestra mojoj nani Mariji Žgoriki i barba Anti Žgoriću. Biserkina nana Fume je djevojački bila Redić. Po ocu je Crljenko Lučinka i njeni ded Luča i otac moje nane Katice Lučinke su braća. Moja nana Katica i Biserkin otac su od braće djeca. Tako je Biserka i mojoj materi druga rodica i meni druga rodica.
Koja je to polenta teško je to razumjet, ali stari pažani će se sjećat ovih ljudi koje sam spominjao.

Njeni roditelji su živjeli u Rijeci, ostala je rano bez majke, otac joj se drugi puta oženio u Gorskom kotaru u Liću, gdje je i okončao svoj život.



Trebam navesti da Biserka ima svojega roda i po očevoj strani u Pag, jer joj je nana bila Dudovica (Sabalić) po očevoj strani. Njen barba Ante Crljenko-Crni očev brat, je bio također slikar koji je najviše radio tušem na papiru i po tome bio poznat u Rijeci.
Po smrti njenog djeda Ante Palčića-Magažnara, prodali su kuću u Pag koja je bila na kantun ivićove butige (bivša zagrebačka), čini mi se da je ta kuća bila prodana Tonču Lunjaninu. Njena veza sa Pagom je bila nešto češća dok je moja nana Žgorika na Uhlinac bila živa, i Biserka je dolazila kod moje nane, materine tete, a u nekoliko navrata je bila i kod nas na Goliju. Sa ostalom rodbinom i nije održavala neke kontakte.
Naš posljednji susret je bio, pošto sam ja najviše sa njon u kontaktu, pred Novu godinu, kada je obavljala fizikalnu terapiju, i kada mi je dala da presnimam neke obiteljske fotografije koje su vrlo značajne za cijelu obitelj. Tako sam došao do fotografije naše pranane Katice Palčić-Boke, koja je bila Pavinovog roda.
Biserka žudi za Pagom, za svojim korijenima, teško je pada da na Pagu nema ništa, a rodbina i nema nekog razumijevanja da bi je eventualno ugostila. Mislim da jedino sa mojim roditeljima održava kontakte sa Pagom.
Neka Biserka ili Eufemija bude ipak neki poticaj da joj damo priliku da svoje stvaralaštvo pokaže svojim pažanima, jer ona uvijek kamo god izlaže i nastupa, a ima je diljem lijepe naše i u inozemstvu, uvijek naglašava kako je rodom sa Paga.

GRADU MOJIH DJEDOVA I RODITELJA

Volim tvoje kuće visoke
zbijene kao vojnike
i buru kad s Velebita zapuše...
Volim tvoje plaže i uvale male,
volim ribare kada uveče
skupljeni na rivi
odlaze na ribarenje.

Volim pašku klapu
kada kod crkve pjevaju,
volim tvoje grožđe žuticu
sir, skutu, smokve,
a najviše volim Paškinje
kada pašku čipku izrađuju na kušinu,
uzburkan lijet - kada turisti dolaze
život donese -
najdraži grade mojih roditelja,
Pagu grade!

četvrtak, 26.04.2012.

21.04.2012. – SVJETSKI DAN PRODAVAONICA PLOČA - "MEDITERANEO" – Klapa SOL

Subotu ujutro zove me prijatej ki radi u Dallas music shopu, ako ću doć do butige danaska. Govorin mu da san planira doć ovi dani, jer da ovaj misec još nisan uze novi nosač zvuka koga san sti kupit, a onda ga usput pitan, da ca je to danaska tako interesantno u butigu?, ili su neki novi sezonski popusti. Ne, Branimir, danas je: "Svjetski Dan prodavaonica ploča". Baš lipo, nisan ni zna da postoji i taj dan, i to još svjetski. Dojdi, cekamo te.



Kako mi je bila radna subota, odma potli posla san ša do Dallasa, vidim da je u butigu ucinjeno mista, neki će glazbenici doć, ovde svirat. Odmah su me docekali sa cugom, tako se to rece u Riku, najavili mi da na svaki kupljeni CD imam dodatnih 15% popusta. Ca ću kupovat, kada nima ono ca san ja sti i ca cekan već godišće dan. Luky, već godišće dan najvljuje svoj novi nosač zvuka i nikako da ga izda. Ki je to perfekcionista, zato mi je posebno drag, a o njegovom stvaralaštvu ja neću ovde trošit besede. Ca se sprema ovdi? Rijeka Paris Texas jazz program, a sviraju Henri Radanović i Darko Jurković a kao uvod u jazz, koncert klasične glazbe udruge Artel. Za pit imamo, ca god serce poželi i neka dečki sviraju. Da nešto napišen o ovom glazbenom užitku, nema smisla jer to je tribalo samo doć i počuhat. Vrata od butige su bila stalno otvorena, jer judi ki su u pocetku dolazili, kada bi se uvatili za kjuku odmah su odustajali, jer su valjda mislili da se unutra nešto snima. Otvorite vrata neka judi uživaju! Kada je sve bilo gotovo, pitaju me:-Ca nećeš ništa uzet? Bravo, nikada doma ne gren praznih ruk. Jeste možda dobili novi CD klape Sol?! Govori prijatej da ne, ali se javja njegova divojka i ispravja ga i govori, evo ti Branimir tvoje Pažane. Odma ga pakuj i to još 15% cenije. Pravi san pažanin, muktešine i kvasine. Plati san to po cenijoj cjeni 70 kun. Sigurno da moja skromna diskoteka neće proć bez novog uradka klape Sol, jer san najavu CD-a vidi na portalu "Scardone", njihove matične kuće, i za sada iman sva njihova izdanja, ako ste uspili razumit, jedan san od onih ki ne prži CD-e. Svi podaci govoriju da je prodaja CD-a pala od kada postoje ovi MP-3 i Napsteri svih versti, i da je malo ostalo entuzijasta i istinskih zaljubljenika u posjedovanju originalnih uradaka, ali da ih se sve više cjeni, poglavito do njih deržiju oni ki stvaraju taj vid umjetnosti. Međutim sve više je njih ki drugacije misliju, jer je internet preuze sve u svoje ruke i dokada će to trajat i pod kakvim uvjetima u budućnost, ćemo još vidit, a mi ki imamo originale, ćemo uživat u glazbi koju volimo. Tako se u ovu moju kolekciju, a moran se malo pofalit, jer ako nećeš sam sebe, ki će te?, iman preko dvi ijade nosača zvuka, ca CD-a, ca vinila ili gramofonskih ploč, kako oćete. Zato i prijateljstvo u ovin butigama u Riku. Nekada je u butigu Jugotona, danaska Croatia Recordsa radila mat od moje kolegice, pa su sva izdanja ka su izašla a mene posebno interesirala, uvik su me cekala ispod banka, jer ako nisi doša navrime, osta si bez ploče. Fala Van draga teta Marija i verujen da uživate u penziji cuvajuć nuci.

Za kraj da recen par besed o ovom novon nosaču zvuka, klape Sol, ki nosi ime "Mediteraneo", jer su me oni potakli da ovaj tekst stavin na svoj (paški) blog, i to isključivo samo svoje mišljenje, jer nisan stručan da pišen glazbene kritike. Tako vi iz klape Sol ne jutite se na ono ca san napisa. Prvo je pogojeno, ca je uz glazbeni dio dodan i DVD sa spotovima.
Premda san klapu Sol temeljito prati sa svojin tekstovima, na portalu "Baš nas briga", a portal je uternu, zac? to pitajte nadležne i odgovorne jude portala, meni je samo receno da više ne pišen za portal , jer da san nepismen, reć ću su samo dvi besede o novom CD-u klape Sol.



"Dalmacija di Kvarner bušiva" naslovna pisma na CD-u, ka će se izvodit na ovogodišnjem putujućem festivalu ki se zove MIK, mogla bi ovo godišće bit perva na spomenutom festivalu. Cini mi se da je Branko i ovaj put pogodi "u sridu". Finale MIK-a je i vo godišće u Novaju, pa će se lakše moć od Paga doć navijat, a i opet lobirat za pobjedu ako bude tesno. Ostali uradci su nan već dobro znani, jer su dosta izvođeni, a moj favorit na albumu je pisma, "Di pocimje Dalmacija". Ima sve ono ca mora imat jedna ovakva pisma klape, ka' ca je klapa Sol.

Tu u tinji kamariža,
Duša mi je Bogu bliža.

Stojte mi dobro, svi Vi ki me pratite!

utorak, 24.04.2012.

BESPLATNI WIFI INTERNET PRISTUP

2. lipnja 1991. vijest u svim hrvatskim medijima bila je, kako je u Pagu u prisustvu potpredsjednika vlade Republike Hrvatske Bernarda Jurline i predsjednika Privredne komore Hrvatske Ivice Gažija, te ostale hrvatske dužnosnike uz nazočnost Predsjednika Skupštine općine Pag prof. Mirana Ivaniševića, puštena u rad nova najsuvremenija digitalna telefonska centrala, gdje je grad Pag dobio novih 512 telefonskih brojeva. Dalje se navodi da će se time omogućiti mnogim građanima i poduzećima da dobiju telefonske brojeve nakon čekanja više godina. Puštanjem u promet digitalne centrale grad Pag dobio je mogućnost uspostave bržih i sigurnijih veza sa svijetom, što će posebno doći do izražaja u turističkoj sezoni kada je opterećenost telefonskih kapaciteta najveća i kada je ponekad bilo nemoguće uspostaviti vezu sa otokom.



Nisam siguran da se dva desetljeća kasnije uopće netko sjeća ovog događaja kada je cijeli svijet u eri interneta postao globalno selo. Paški internet portali prošli tjedan donose sljedeću vijest:
Grad Pag i Turistička zajednica grada Paga u susret turističkoj sezoni 2012. godine započinju sa projektom besplatnog pristupa internetu za sve goste i građane grada Paga. Usluga besplatnog interneta bila bi dostupna za cijelo područje grada Paga tijekom cijele godine neovisno o turističkoj sezoni.

Mnogi turistički centri u Hrvatskoj besplatni pristup internetu imaju već odavno, dok mi u Pagu mogli bismo po najavama dobiti besplatni pristup internetu, tek ovog ljeta. Nezamislivo je vidjeti gosta u hotelu, na plaži, restoranima, bez prijenosnog računala.
Koliko je samo komentara i žući proliveno ove dane na paške portale, da čovjek jednostavno ne može vjerovati, da je to moguće. Dajte nam slobodni pristup internetu, drugo nas ne interesira.

ponedjeljak, 23.04.2012.

SVETI JURAJ ZAŠTITNIK GRADA PAGA

Danas grad Pag slavi Blagdan svojeg zaštitnika svetog Jurja. Sveti Juraj je jedan od najvećih kršćanskih mučenika. Zaštitnik je vitezova, vojnika, križara, konja, ratara i pastira. U doba križarskih ratova, Juraj postaje prototip idealnog kršćanskog viteza i njegovo se štovanje širi Europom. Mnogi tajanstveni plemićki redovi, poput razglašenih templara, uzimali su legendu i simbol Svetog Jurja kao metaforu svoje borbe protiv neprijatelja kršćanstva. Ovdje treba spomenuti i mistični Red zmaja, koji je osnovao mađarski kralj Sigismund u svrhu borbe Protiv Turaka gdje je legendarni zmaj na njihovom simbolu zamjenjivao upravo divlju opasnost s Istoka.



Sveti je Juraj (St. George) glavni zaštitnik Engleske od doba kada ga je Rikard I. proglasio zaštitnikom svoje vojske križara (1191.-92.g.). Upravo u doba njegove vladavine, prihvaćena je Jurjeva zastava (crveni mučenički križ na bijeloj podlozi) za uniformu engleskih vojnika, a kasnije je postala engleskim obilježjem.



Pažani su pretežno bili poljodjelci i čobani, sveti je Juraj postao zaštinik svega onoga od čega smo neprestano, kroz vijekove, živjeli. On je zaštitnik naših vinograda i pašnjaka, on bdije nad našom stokom, nad stadima, nad pčelama, nad morem. Zato nije čudno da su ga Pažani odabrali za svojeg zaštitnika.

Uz svetog Jurja, vezani su mnogi naši narodni običaji i mnogi magijski čini koji su se upražnjavali, i još uvijek se to čini, u korist dobre ljetine i u korist plodnosti i zdravlja stoke.
Na vrh najveće ulice u gradu, Vele ulice, nalazi se crkva posvećena gradskom patronu



Danas možemo svim Jurima, Jurkama, Đurima, Đurđama - Đurđicama, Žoržima, Georgijima čestitati imendan.

subota, 21.04.2012.

101 PAŽANIN

Potaknut knjigom Slobodana Prospera Novaka, "101 DALMATINAC I PONEKI VLAJ", u kojoj autor navodi da je iz nostalgije i znatiželjom ljudi koje je poznavao napisao ovo djelo i posvetio ga svim Dalmatinkama koje su stajale iza ljudi koje je predstavio i opisao u ovoj knjizi.



Mene je ka ovom djelo isključivo vodio interes da vidim, da li je autor uvrstio kojeg pažanina među te dalmatinske velikane, i doista jedan vrsni paški muž dobio je svoje mjesto kraj ovih velikih dalmatinaca, riječ je o Bartolu Kašiću.
Čitajući ovu knjigu Slobodana Prospera Novaka, došao sam do toga da bi Dalmacija bila uskraćena za jedno dobro djelo u kojem su predstavljeni svi dalmatinski muževi koji su ostavili duboki trag u povijesti Dalmacije, a i šire.
Knjiga Slobodana Prospera Novaka vodila me nakon pokretanja Bloga, da istom idejom vodiljom, i svojim odabirom, obilježim 101 Pažanina za koje osobno smatram da zaslužuju posebno mjesto u paškoj povijesti. Razmišljao sam dali u ovih 101 uvrstiti samo one pažane koji su isključivo rođeni u Gradu Pagu, ili i sve one ostale koji su po roditeljima pažani, ali nisu rođenu u gradu Pagu, kao i oni koji su imali sreće roditi se u gradu Pagu, a da ni po roditeljim nisu pažani. Svi navedeni zaslužuju da budu dostojno prezentirani.
Vrijeme je, dakle, da predstavim sve one pažane koji su ostavili traga u hrvatskoj prošlosti i sadašnjosti i čime su se bavili, odnosno bave.

101 PAŽANIN
1.BARTOL KAŠIĆ (Pag, 15.08.1575 – Rim, 28.12.1650)

Kašić je stara paška plemićka obitelj iz koje je potekao i Bartol Kašić. Bili su pretežno zemljoposjednici, posjedovali su solane što im je donosilo relativno dobar novčani prihod, također su bili i bilježnici. Od 1290 bilježe se članovi ovoga roda u Pagu. Kašićeva majka Ivanica Deodata ili Bogdančić kćerka je paškog plemića Dišinje. Majka Bartola Kašića doživjela je duboku starost i umrla je 10.04.1637. na Veliki petak, u onaj sat "kad je Gospodin naš izdahnuo na križu" – opisuje sam Bartol. Njenom smrću utrnuo je i rod Deodato na Pagu. Bartol Kašić imao je brata Ivana-Božidara po kojem je loza produžena i sestru Viktoriju koja je bila koludrica u samostanu sv.Margarite u Pagu.



Bartol Kašić rođen na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo ili Veloj Gospi 15.08.1575. od oca Ivana Petra i majke Ivanice Deodato uz brata Ivana Božidara i sestru Viktoriju, za rana ostao bez oca, pa se za njih brinuo ujak svećenik Luka Deodato-Bogdančić.
Bartol svoje školovanje započinje u rodnom Pagu u latinskoj školi, pa u Zadar. Od 1590 nastavio je školovanje u Ilirskom (što je značilo hrvatskom) kolegiju u Loreto, kamo ga je doveo ujak Luka Deodato-Bogdančić. Godine 1539 poglavari sjemeništa šalju ga u Rimsko sjemenište. U Rimu je poslano dvanaest najbiljih sjemeništaraca, među kojima je bio i Bartol. Bartol Kašić se u svim djelima potpisuje kao Bartholomaeus Cassius, kako bi se odagnala sumnja, vjerovati je da su ga sugrađani i bliža rodbina nazivali kao i svih tog imena u Pagu, Bartul. Premda prevladava mišljenje da bi ga trebalo nazivati imenom kako se hrvatski potpisivao, Bartolomej.

14. kolovoza 1595. ulazi u isusovački novicijat, gdje je sa sobom donio i svoj mali konverzacijski priručnik "Un libretto di frasi". Za dvogodišnjeg novicijata i zatim kroz studije, na temelju Petojezičnog rječnika Fausta Vrančića, do 1599. izrdaio je "Hrvatsko-talijanski rječnik". Te 1599. godine, na temelju ankete provedene po europskim isusovačkim kolegijima, u Rimskom kolegiju osniva se Akademija ilirskog (hrvatskog) jezika. Kašić počinje odmah predavati hrvatski, a za potrebe novoosnovane Akademije Kašić počinje sastavljati gramatiku hrvatskog jezika "INSTITUTIONES LINGUAE ILLYRICAE", koja je objavljena u Rimu 1604.

Svećeničko ređenje primio je 11. ožujka 1606. i sutradan je odslužio svečanu prvu misu u bazilici "Il Gesu". Položivši na kraju studija teologije potrebne ispite za ispovjedanje, Kašić je odmah imenovan hrvatskim ispovjedanikom u bazilici sv.Petra, što je znak velikog povjerenja. Ujedno je 1606. bio cenzor i redaktor djela Aleksandra Komulovića "Zrcalo od ispoviesti", koje je objavljeno u Rimu 1606, pa opet u Veneciji 1634.

Od 1609. do 1612. Kašić djeluje u Dubrovniku, u maloj isusovačkoj zajednici, kojoj je bio poglavar. Propovijedao je i ispovijedao te poučavao mladež u školi.



Od 1612. do 1613. Kašić je na svom prvom misijskom putovanju obilazeći, kao papinski vizitator, naše kršćane pod Turcima. Na to opasno putovanje, kako navodi u Autobiografiji, uputio se na konja iz Dubrovnika do Beograda s karavanom dubrovačkih trgovaca, odjeven i naoružan kao i oni. Kršćane je poslije obilazio u pratnji kojeg subrata ili vjernika.

Od 1614. do 1618. Kašić je u Loretu, poznatom marijanskom svetištu, ispovjedanik za hodočasnike iz raznih hrvatskih krajeva. Tu je preveo i 1617. u Rimu objavio "Istoriju Loretanu" i Bellarminov "Nauk Krstjanski Kratak", kao i pjesnički prijevod prvih pedest psalama "Pjesni Duhovne".



Od 1620. do 1633. boravi i djeluje opet u Dubrovniku. Uz brojne obveze superiora i upravitelja isusovačke škole te propovjednika i ispovjedanika, nalazi vremena za pisanje. Tu je pripremio "Život sv.Ignacia (Rim, 1623.)", i "Perivoj od Djevstva (Rim, 1625, i Venecija, 1628.)", "Zrcalo Nauka Krstjanskog" napisano 1626., a tiskano u Rimu 1631. 1627. dovršio je duhovnu tragediju u stihovima "Sveta Venefrida".



Godine 1622. Kašić je počeo prevoditi "HRVATSKU BIBLIJU" sam, najprije Novi zavjet, i to po dubrovačku. Poslije Uskrasa 1633. Kašić je napustio Dubrovnik i došao u Rim, gdje je boravio i djelovao do kraja svojeg života. Najizdavanije Kašićevo djelo je pak »Ritual rimski« (1640.), koji je u raznim izdanjima do 19. stoljeća bio u upotrebi u svim hrvatskim biskupijama i nadbiskupijama osim u Zagrebačkoj, a otada i u njoj ostavši službenom liturgijskom knjigom sve do 1929. Taj prvi prijevod obrednika na jedan živi jezik snažno je pridonio afirmaciji hrvatskoga književnoga jezika.



Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Hrvatska provincija Družbe Isusosve 1996. u crkvi sv.Ignacija u Rimu, podiže spomen ploču na kojoj piše: "U ovoj je crkvi sahranjen o.Bartol Kašić, rođen u Pagu u Hrvatskoj 15.VIII 1575., umro u Rimu 28. XII 1650. Teolog i pisac koji je sastavio prvu Gramatiku i Hrvatsko-talijanski rječnik. Preveo je na hrvatski Bibliju i Rimski Obrednik. Ispovjednik u Bazilici sv.Petra i gorljivi apostolski misionar."



Pažani su se odužili svojem ocu Bartolu 340. godina nakon njegove smrti, organizirajući znanstveni skup od 18 – 21 travnja 1991. i tom prigodom izdali opsežan Zbornik radova.
20. travnja 1991. skup je održan pod visokim pokroviteljstvom i uz nazočnost predsjednika Republike Hrvatske dr. Franja Tuđmana, koji je tom prigodom na glavnom gradskom Trgu otkrio bistu Bartolu Kašiću, rad domaćeg sina, akademskog kipara Ivana Mirkovića.



14. travnja 2004. u Pagu je Družba "Braća Hrvatskog Zmaja" organizirala znastveni skup 400. obljetnica prve hrvatske gramatike Bartola Kašića, a povodom 100. obljetnice Družbe i 15. obljetnice Zmajskog Stola u Zadru. Tom prigodom je izdan iZbornik radova.



U novijoj hrvatskoj povijesti nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, Bartol Kašić je dobio svoje zasluženo mjesto, pa se i neke institucije, društva, ulice, pa čak i brod naziva njegovim imenom.




Slobodan Prosperov Novak
BARTOL KAŠIĆ PREVODILAC BIBLIJE I PISAC PRVE HRVATSKE GRAMATIKE



Pažanin Bartul Kašić, pisac najstarije hrvatske gramatike i prevodilac Starog i Novog zavjeta bio je čovjek velike poduzetnosti, okretan i hrabar, učen i upućen u filologiju i književnost ali nažalost ne uvijek i uspješan da svoje, inače ispravne i dalekovidne sudove o jeziku Hrvata i jezicima Južnih Slavena postavi kao osnovu propagandnoj akciji. Nakon brojnih misija i inicijativa, nakon napornih putovanja i mučnih gubljenja živaca i rasipanja energije, nakon dugih godina učenja i teških dijalektoloških ekspedicija po balkanskim pustarama i planinama odlučio je pisac zaokružiti svoje književno djelo. Najprije on je nakon brojnih terenskih ali i knjižnih uvida odlučio odbaciti naziv dalmatinski za hrvatski jezik i nazvati ga najprije ilirskim a onda slovinskim što je kasnije sve više postalo praksom kako u birokratskim spisima Vatikana tako u knjigama domaćih pisaca. Rođeni čakavac, Kašić je izabrao štokavski idiom i koristio ga u svojim djelima i u crkvenim knjigama koje je prevodio. Jedan dio života proveo je u Dubrovniku i to upravo u vrijeme kad su ondje stvarani opusi Ivana Gundulića i Junija Palmotića. Kad je postupno stizao do štokavske stilizacije u svojim tekstovima i kad je izabrao štokavsku osnovu, bio je Kašić posve svjestan činjenice da upravo taj dijalekt prevladava među Južnim Slavenima i da mu brojčano pripada budućnost. Njegove namjere s jezikom bile su čiste i iskrene, utemeljene na iskustvu i znanstvenoj provjeri, ali i na vatikanskoj motivaciji da sve južnoslavenske narode pod Turcima opskrbi jedinstvenim i svima razumljivim liturgijskim knjigama. Bio je prvi Južni Slaven koji je postavio teoretske temelje budućoj štokavskoj supermaciji. Njegovo životno djelo pored gramatike koja je bila tiskana 1604. jest prijevod cjelokupnog Svetog pisma koji je, zbog nesporazuma s crkvenim vlastima, ostao netiskanim. Posao je započeo 1622. a dovršio ga deset godina kasnije. Tiskanje Kašićeve Vulgate između ostalog su spriječili iz zavisti i neki njegovi sunarodnjaci koji su o njegovom prijevodu napisali anoniman i vrlo negativan memorandum. Svoju gramatiku Kašić je pisao još dok je bio student u Rimu ali kad je za vrijeme svojih balkanskih misija posjetio unutrašnjost Balkana shvatio je da bi bilo dobro čakavsku osnovu njegovog posla što više otvoriti štokavskim oblicima jer su oni brojčano nadmoćni. Tako je u Beogradu čitao papinsku bulu izjavivši da je onamo došao učvrstiti katoličku vjeru i kako je na ušće Save u Dunav došao da u krilo papinske crkve pozove katolike koji su prihvatili grčku herezu. Usred Beograda govorio je na svom rodnom idiomu. Na kraju života napisao je autobiografiju s naslovom Vita u trećem licu koju je smrt prekinula doslovno u pola rečenice. U tom autobiografskom spisu staračkom blagoglagoljivošću pripovjeda svoj život od rođenja do 1625. Čini se da je autobiografiju nekom diktirao pa ju je smrt prekinula u pola rečenice. U Dubrovniku je Kašić napisao i dramu Sveta Venefrida koja je prvim primjerom originalne jezuitske tragedije na hrvatskom jeziku i koja je bila izvedena1627. Kašić stoji stameno na početku štokavske standardizacije kod Hrvata i svjedoči kako nije bilo potrebno vjerovati da su Hrvati standardizaciji prišli tek u XIX. stoljeću. Hrvati su oduvijek bili narod koji je posjedovao više tipova pisma a svoju književnost realizirao u tri dijalekta. Posebno veliku popularnost imao je Kašićev prijevod Rituala rimskog tiskan 1640. a kasnije često pretiskavan po kojem su se stoljećima sve do 1929. vršili blagoslovi, po kojemu se krstilo, vjenčavalo i pokapalo u svim obredima za hrvatski puk kako u Dalmaciji a tako i bosanskom zaleđu. Ta je knjiga presudno djelovala na izgrađivanje narodnih jezičnih navika i književne osjetljivosti.

četvrtak, 19.04.2012.

DA SE NE ZABORAVI - "GUŠTERNA"

Poce san sa lokvon, pa bi bi red da besede o vodi zaokružin, sa gušternom. Uz svi vodovodi voga svita, voda danaska postaje svjetski problem. Istina je da danaska nema kuće, ka nema makinu za prat robu, a većina kuć ima makinu i za prat sudi, istina je da veliki del vode koristi i industrija, ali je istina da su judi nekad i bez toga živili. Gore ili lakše ki bi to zna više ispripovidat.



U vrime moga ditinjstva bilo je tri velike gušterne ugrad, ca se ja sićan. Vela gušterna ku je stvarno žalosno vidit danaska, gušterna na Cimitar ispred Šimićeve kuće, i gušterna na verh Vele ulice ispred križevačkog odmarališta. Jedna mala gušterna je bila kod kule, i jedna ispred materine kuće. Gušterna kod tete Matije u Budingrad. Bilo je još puno gušterni kih se sićan. Gušterna kod tete u Marca, kod tete Mare u Šejmena, kod bake Jele u Pogorilića. Gušterna u Veli dvor. Gušterna u Stari Grad, i neću više daje nabrajat. Govorili su stari judi da nima kuće ugrad ka nima gušternicu u ki del konobe.



Ali najviše mi je upamet ostalo kada smo kopali gušternu ispred kuće, ka još dan danaska tamo stoji. Bilo je fanjskoga posla za ucinit gušternu. Najprije skopat, pa posli ugradit u kamenu, a to je moga ucint samo pravi majstor ki je zna taj posal. Našu gušternu u vertal je ucini kum Marko Paladina od Kolana, jer kolanjci su majstori za suhozid. Naš kum Marko je to potvrdi sa našon gušternon. Danaska je mat koristi za prolivat vertal i po liti za oprat auto. To ni kišnica, nego izvorska voda. Jedan put san je nosi u Riku na analizu i rekli su mi da bi je za domaćinstvo trebalo prokuvat, za ovu drugu upotrebu da ni loša. I ca je se više koristi, to je boja.

Svaka gušterna ima krunu, ka je ucinjena od klesanog kamena, na ku bi se uklesalo godina kada je gušterna ugrajena, a neke su gušterne bile ukrašene sa grbovima, kao gušterna u koludric, a i na drugim mistima ugrad. Ni bilo gušterne bez cigla za doseć vodu. Mi recemo – "doseži mi cigal vode".



Da se tornan na pocetak ove štorije. Danaska je došlo da judi voliju vino više nego vodu. Znali su naši judi reć. -"da je voda dobra i žabe bi je pile". Neke su gušterne ostale kao spomenik, kao naša Vela gušterna, ka vapi za jednon temeljitom obnovom, neke su gušterne zapušćne, a neke su srušene i unišćene. Još se rece: "ca će nan voda, ona ni u postol ni dobra", Dalmatinci govoriju da jedina voda ka ne vridi je voda u "kolino".
Dobro znamo da je voda izvor života, iz vode je sve i sve se u vodu vraća. Zato neka je sva fala našin gušternamin ke su ostale cele i cuvaju se. Za covika.

srijeda, 18.04.2012.

CA TI TO TRIBA ?

Dobijem meil, javja mi se kumpanjon, pita sve onako lipo po paški, sve u rukavice da se ne zamiri, tobože ništa nezna a sve zna, sigurno me uvod navodi da mu triba nešto ucint, kakvu uslugu ili nešto drugo. Obično me se uvik site oni ki me se inače dugo ne site, samo kad in ca triba, a kada san u Pag sretni su ako ne moreju proć pored mene da se nebi morali javit. Di ćeš se Bebiću, javit.



-Ca je, jesi živ? ca ciniš?, pratin te sad na blogu vo ca pišeš, a ca ti to triba?, znaš kakav je Pag samo svitu govora daješ, a to tebi ne triba. Čuhaj, cu san da ti je žena ili divojka, neznan jušto nisi nikad reka, noseća, tako se po Pagu govori, nebi se pofali. Jebate sad u tin godišćima bit otac. Stvarno imaš muda. Pa se opet mislin, ca ti to triba?, jesi moga bit miran, lipo uživat na žal namo di te svako lito vidim. Čuhaj vidin da ti je opet bovica nestala. Slabo zavežeš ti to prijateju dragi, triba to cveršće vezat, kad dojdeš vo lito u Pag ću ti pomoć da to ucinimo kako Bog spada, ca ćeš svako godišće kupovat novu bovicu. E, da ne zaboravin, sti san te pitat ako mi možeš vidit, cu san da se negdi na Viškovo, tamo pored Rike, to znaš boje odmene, ciniju propele za kaići, pa te molin da vidiš kako se more doć do toga. Meni bi tribala propela, ja ću ti poslat mire i šoldi, a ti samo vidi, pa se javi, i nemoj da se sada sto godišć ne javiš. Ala derž se kuraju tata!



Ki lipi meil, a ca mi to triba? Ajde da sad ne pojden vidit za tu propelu, ca bi se po Pagu govorilo o meni?, ne smin ni pomislit.

Onda pred neki dan zove me jedan pažanin telefonski triba mu ucint uslugu, normalno u bolnicu ni mi krivo za njega i ucint ću mu bez problema, jer je i zasluži, i on će se sigurno prepoznat, ali ostala mi je jedna rećenica njegova u ušima: pratim te ca pišeš. Ajde baš mi je drago da je tako, odgovori san. Znači ipak ima njih ki cekaju da cakod novoga napišen, jednako onako kako su komentirali dok san pisa za "baš nas briga".



Pa mi se redovno javja jedan pažanin iz Splita i jako mu je drago ca vo pišen, ki put me kritizira i ispravja, prova je malo pisat na jednoj stranici, pa su ga pjucali na toj stranici, sa svih strana, i on mi govori: -ca vo meni triba? Ne triba kumpanjo moj nikome ništa, zato stojimo tote di stojimo. Na kraju se i ta stranica raspala. Zbogom Pagu grade, više mi ne tribaš. Kako mi je jednon prilikon reka jedan pažanin, nas je Bebiću zajebalo gornje i donje berdo, jer da njih nima nama bi vidici bili otvoreni, ovako smo stavjeni u bužu i ca možeš.

Onda me na svom blogu najavi najkontraverznija paška blogerica, njezin blog pratim od pocetka kad je pocela sa pisanjem, nisan joj se javno zahvaljiva jer to ni bila potriba, ali mi je bilo drago da i ona mene prati. Ona piše i dušon i sercen i osim onih službenih najava na portalima ki su ajmo reć službeni u Pag, bi bi uskraćen kada nebi pročita njezin blog, a da onako lipo po paški neznan i ne vidin ca se u Pag dogaja. Da nebi ispalo da je deržin stranu. Nema potribe, jer u svon pisanju se i ona susriće sa sličnim problemima, pa se razumimo. Drugo me ne intersira. Blog je dostupan svakom, svaki ga more otvorit i pisat ca ga je voja i cint na njemu ca ga je voja. Svaki sam odgovara za svoje postupke. Onda su nju brižnu napali na njen blog zac ja ne dopušćan komentare na svom blogu. Kako je sve u stilu onoga gore spomenutog mejla, mogu mislit ca bi bilo da san još i to dozvoli. Tribalo bi mi tri dana samo stat i karat se sa pažanima zac mi neki svako godišće ukrade bovicu, a pažani tobože nisu lupeži, nego samo gradonačelnik. Vidi kurca, je se tako u Pag rece? Prati san par blogova ki su stvoreni u Pag, i "Pag heros", "Takvi smo a zac", "Ekološku udrugu Cvit Soli", "Komunist star", pa se pitan, ca in to triba?

Pred neki dan baš za Uskers kada san bi doma, napali su na portalu pps i mene i brata, i ni ih briga ca nas dva mislimo i cinimo, i jebe in se za naše mišljenje, ali nas sve jedno pratiju i mene na baš nas briga i njega na youTube. Pitan ja brata, -ca nan to triba?
Onda vidim da na portal baren po anketi judi dolaziju na baš nas briga najviše radi: "Da čitaju o Pagu" i to 294 anketirana, 193 ili 65,6% njih je dalo taj odgovor. Onda pobrojin tekstova koliko san objavi na tom portalu, i ispada da tamo ima najviše mojih tekstova. Pa se opet pitan. Ca mi to triba?

Za kraj ću samo reć da se neću prominit samo zato ca su me otac i mat ovakvoga zgojili i odgojili, da buden ovakv covik kakav san danas. Covik ki voli svoj kraj, judi i užance, zato ca od kada pišem po ovim portalima i blogu, san uspi nasmijat i našega covika, pokazat mu ku novu sliku, ku nikada vidili nisu, ja nisan otima tuje slike, imam svojih sacuvanih preko sto filmova, to je tri ijade slik, jeli to koga interesira, vidin da sa ovakvim, "ca ti to triba" još više me tira da radim ovaj posal. I baš je to, ca san (nadan se) tu i tamo prenesa malo smiha i onoga ca polako gre u zaborav i to sve preni u serca svih onih ki voliju pročitat ono ca napišen. I zato se volin sverstat i zajedno podruku bit uz sve one dobre jude ki cijene i poštuju ono ca je dobro, bilo od mene ili koga drugoga. Zato mi je pokojna nana uvik govorila, da neka judi ne gedan po tome ki su i ca su, nego samo ako su judi.
Zato volin i poštujen sve one ki su svojin trudon, a ke san gore nabroji, dali jedan ogroman novi vitar Gradu u kome cekan tren kada će nestat: "CA TI TO TRIBA".

četvrtak, 12.04.2012.

DA SE NE ZABORAVI - "LOKVA"

Više ni neznan dali se ove dane više spominje Žuta Lokva zato ca je ministar prevari onih ki su mu dali glas ili zato ca nima kiše. "Dugo nije pala kiša", piva klapa Cambi. Jedna i druga misal, odvela me u Studeno da pošpijan dali je lokva kod nanine kućice suha i bome san se prevari.



Od svih voda ke su se kupile covik je za svoje potribe najviše koristi lokve. Lokve su bile važan del života i za judi i za blago, pa se svaka kapjica dažja cuvala kako vela vridnost. Lokva je stara beseda. Latinski lacus znači jezero, blizu je i grčkoj besedi lakkos ka isto znači jezero, a praslavneski koren je u loky. Kod nas se još koristi beseda, lokvanj i škajica. Svuda di se voda skupja.





Lokve su se cistile kad je u njima bilo najmanje vode, tako bi se ocistile od ila, travine i druge šporkice, kako bi se za pervi veći djaži opet napunile da se blago može napajat (ovce, tovari, konji, koze...) i drugo blago. Sve više lokav se zapušća, pune su šporkice, neke su i presušile, zarašćivaju u dracu i terstiku.



Ispred moje kuće prije nego ca su napijantali onaj hotel, bilo je lokav i ne sićan se dice, ka su hodila u škulu, a da nisu lovili punoglavce i žabe, a bilo ih je koliko coviku serce želi. Ni se moglo spat koliko su znale kreketat.



Sićan se velike lokve na Ađentovo u svetu Fumiju, pa kada smo tergali smo vodili beštije tamo pojit. Ni sam više neznan kada san zadnji put bi u svetu Fumiju i dali više postoji ta lokva. Svih onih lokav uberdo kada san hodi kod nane i deda, dok su muzli ovce, i u Novinu i u Zaglavu. Lokvu kod barba Šime Luče u Košin odmah ispred kuće.



Lokve u Hunjci, di smo se kao dica igrali, a znali smo se ki put i napit vode od tih lokav. Ne sićan se da je ki pokupi ku bolešćinu. Puno mi je bilo drago vidit onu velu lokvu ispod svetog Vida, samo ca mislin da je niki ne cisti, niti održava, a ima vode i usred lita.
Zato svi oni ki budeju ovi dani pobirali šparoge, ako naletiju na kukod lokvu neka je provaju ocistit i škapulaju ca se škapulat da, i neka se sitiju ovih besed.

utorak, 10.04.2012.

USKRS U PAG

Paška vala je lijepa sa koje god strane je gledaš. A Grad Pag uvijek je bio otajstven. Takav je dojam na mene ostavio moj rodni grad, kada sam u petak pred Veliku subotu dolazio doma. Mijenjale su se države i gospodari. Mijenjaju se i stoljeća. Protutnjali su ratovi. Dolazili i odlazili tuđinci. Ali grad je na vjeke vjekova ostao samo svoj. Bio je rušen i obnavljan. Bio je dograđivan i pregrađivan. Ali na sreću ostalo je još uvijek naroda u gradu. Da to nije tako, po čemu bismo danas znali kako se svojin živjelo?



Istovremeno nekako smo ušli u kuću, mat sa procesije, mi sa puta. Svi mirisi Uskrsa su u Madonkinoj kući. Nezna što će prije, dali se svuć ili nas poslužit, jer brine da smo gladni.
Sjećanje na sve te divne dane djetinjstva odvelo nas je duboko u noć.
Kako ti Branimire puno toga pamtiš? Više puta me u tim razgovorima pita mat. A vraga pamtim, nego se držim one starinske, kako je pametan svaki onaj, koji zapiše, ako ne, puno toga ti izvjetri iz glave i "adio Mare". Ja doista puno toga imam zapisano i spremljeno, ali mi se ponekad desi da ne morem naći ono što sam zabilježio, pa tako tražeći naletim na ono na što sam zaboravio, a vodi me ka nečem drugom. Pa se tako ponekad sam sa sobom svađam kako previše vremena potrošin tražeći ono što mi u datom trenu ne treba. Sada je kompjuter taj u kojeg nastojim sve pohraniti kako bih konačno imao sve na jednom mjestu, samo i za to će trebati puno vremena da se sve to posloži.



Subota je bila katastrofa od vremena pa nismo ni izlazili osim ono malo ispred kuće, koliko me pustilo, jedino navečer smo otišli na bdijenje, blagoslov hrane i svetu Misu. Obred paljenja svijeća i ulazak u Velu crikvu pod šterikama, uz obrede koji su se vodili do početka mise, nije mogao nikoga ostaviti ravnodušna. Uz izlaznu pjesmu."Kraljice Neba, Raduj se", svatko je uz čestitanje Uskrsa mogao u miru otići svojoj kući.

Uskrs taj najveći katolički blagdan proveli smo u zajedničkom ručku, zajedničkom druženju i obiteljskom okruženje. Kud ćeš boljeg Uskrsa.

Uskrsni ponedjeljak je bio dan u kojem sam obavio svoju obvezu, obilaska svih onih koji su sa ovoga svijeta prešli u krilo Božje. Buran, suncem obasjan dan, nekolicina ljudi koji su bili na Cimitar me sa čuđenjem gledaju, neki me uopće ne poznaju, ali jedna gospođa je ipak skupila ono malo paške hrabrosti da dođe do mene i pita:
- što to vi stalno zapisujete i slikivate?
- podatke gospođe, koje se tiću moje obitelji. Usljedio je odgovor.
- Oprosti Branimir, nisam te odmah prepoznala, učinio mi se netko nepoznat. Pa smo sljedećih dvadesetak minuta ostali u ugodnom čakulanju.



Poslije ručka trebalo se spremiti za odlazak. Ne mogu vjerovati kojom brzinom je odletilo ovih dva dana, a znam da je ostalo još dosta toga o čemu smo mogli razgovarati i sjetiti se.
Adio, Pagu Grade!

srijeda, 04.04.2012.

BICIKLOM PO OTOKU

Navršava se desetljeće kada je donesena vijest da je na inicijativu Turističke zajednice Grada Paga uređeno četrnaest biciklističkih staza u dužini od 60 kilometara, po cijelom otoku, i da je to prvi veći projekt u kojem su sudjelovali svi turistički uredi na otoku.
Govorilo se da je time povećana turistička ponuda na otoku u razgledavanju područja koja su inače bile nedostupna.



Jučer u Zagrebu vidim prosvjed biciklista ispred Gradskog poglavarstva i Ministarstva unutranjih poslova u organizaciji Sindikata biciklista. Darinka Širola iz Sportskog društva "Bicikla.com" iz Zagreba, nakon uređenja biciklističkih staza po otoku tom prigodom izjavljuje: "ljepota paškog krajolika, ali i različitost staza namijenjenih korisnicima bicikala zadovoljiti će svaku osobu željnu aktivnog odmora."

Na službenim stranicama Turističke zajednice Grada Paga naslovni post kaže da je Grad Pag "raj za sportaše". Između ostalog tamo se navodi da je Pag idealno mjesto za rekreaciju i razonodu i da se uz mnoge biciklističke staze, i da dalje ne nabrajam, jednom riječju da je Pag malo mjesto za veliki odmor. Na fotografiju su naravno biciklisti.
Svakako je bilo za pozdraviti napore Turističke zajednice da se gostima pruži takav vid zabave, ali sada postavljam pitanje : što sada radi Turistička zajednica, osim što se zabavljaju izborom novog Direktora?, da dio one zagrebačke armade biciklista koje smo jučer vidjeli u svim javnim medijima kako prosvjeduje, radi svih mogućih barijera i zakonskih regulativa koje su im nametnuli, dođu u to "malo mjesto za veliki odmor". Što je to Turistička zajednica u međuvremenu uradila da dio tih zaljubljenika u biciklistički šport provede produženi vikend u Gradu Pagu i uživa u svim blagodatima koje im pruža otok?. Ova iskustva prenosim poradi toga što na poslu imam kolegu, koji je biciklista rekreativac, i zaljubljenik u biciklistički šport, i ne predstavlja mu ništa da svako slobodno vrijeme, izabere destinaciju gdje će provesti sa svojom biciklom. Ove se godine odlučio za Istru. Nemojte misliti da ga pred dvije godine nisam nagovorio da dođe u Pag. Kako bi popustio mojem nagovarnju, došao je u Pag i prošao skoro sve staze po otoku i bio je oduševljen.
Dali treba dodati još nešto?!

nedjelja, 01.04.2012.

CVJETNICA - "VELA NEDIJA"

Kršćani danas slave Cvjetnicu, dan Isusovog ulaska u Jeruzalem kada je narod bacao maslinove i palmine grančice na put kojim je prolazio i klicao mu kao kralju. Cvjetnicom kršćani započinju Veliki i Sveti tjedan, kako bi mi po paški kazali "Vela nedija", tjedan u kojem se slave najveće tajne kršćanske vjere – muka, smrt i uskrsnuće Isusovo. Zbog toga liturgija Cvjetnice počinje blagoslovom maslinovih grančica.
Po predaji naših starih pažana, također i mojih sjećanja, zabilježio sam da je nekada na Cvjetnicu u Pagu bila procesija sa Svetootajstvom oko grada, nakon mise pred početak 40-satnog klanjanja, a ne sa maslinama. Na Veliki četvrtak se slavila "Večernja Gospodnja", kako mi u Pag kažemo "Vicernja", spomen na posljednju Isusovu večeru. Misu "vicernje" predvodio je paški "ancipret", odredili bi se apostoli kojima su se prale noge. Jednako tako na Veli Petak Muke Gospodinove Svete Moći sa Krune Kristove su se donosile procesijom na Veli oltar, u Velu crikvu. To je zabilježeno u Javnoj ispravi o Svetom Trnu, čiji jedan primjer čuva i paški kaptol, gdje doslovno stoji:
"Također da u Veliki Petak Muke Gospodinove, svake godine, na vijeke, na prebogoljubnu uspomenu Moći, te zbog pobožnosti bogoljubnog paškog pučanstva, kaptol paški sa prebogoljubnom pobožnosti imade nositi rečene Svete Moći Trna Časne Krune od crkve sv.Margarite u Veliku crkvu, te imaju stati (Moći) na velikom oltaru te crkve dok se bude obavljala služba Božja, koja kad se svrši, kaptol ih mora povratiti rečenoj crkvi sv.Margarite."
Iz svojih sjećanja samo mogu svjedočiti procesiji kada bi cijeli grad bio okićen od Vangrad do Katina sa "oltrinima" i sjećam se da je od koludric uvijek bio najveći i najbogatiji oltarin. Jednako tako se sjećam kada nas je pokojni don. Grgo Batur, zadužio da škrebetalima i jednom drvenom napravom koja je na sebi imala željezna kola, okrečući ih u krug, lupajući stvarala su jedan specifičan zvuk, trčeći paškim ulicama pozivali bi puk na službu u crkvu, dok su crkvena zvona u gradu mirovala. Škrebetala su bila od drva i sastojala su se od tri djela, trup kao osnova sa ručkom i nazubljeni kotačić koji je bio najvažniji u "škrebetanju". Ja usitinu neznam dali Vela crikva još uvijek posjeduje te predmete.


Jednako tako ne mogu zaboraviti niti miris " uskeršnjih turti", koje je mat misila i kojima smo se posebno veselili, a najviše onim pletenicama, na vrh koje je bilo tvrdo kuhano jaje. Vela subota je opet bila posebna, jer su se čekala zvona, jer smo taj dan nosili hranu na blagoslov. Premda se hrana blagoslivljala i na sam blagdan Uskrsa. Bilo je to uvijek veselje otići na blagoslov hrane, koja se nosila u "šperticu", zamotano u "beli tivajol".

Na blagoslov se nosilo svega i uskršnja turta, jaja, luk, sol, vode, suhoga mesa, malo vina, i svego ostalog što su ljudi htjeli blagosloviti. Na sam blagdan Uskrsa ta blagoslovljena hrana je bila i za doručak prije odlaska na misu, i za ručak nakon mise, jer je to uvijek bio svečani čin kada bismo svi bili za stolom u blagovanju.


Sve su to sjećanja i mirisi djetinjstva, za koje bi volio da nisu iščezla u gradu Pagu.

<	travanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Linkovi

www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN

1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE