Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/iskonskipag

Marketing

EUFEMIJA (Crljenko) DUNDOVIĆ





Imao sam ovaj post spremljen još negdje sredinom mjeseca, međutim sticajem raznih okolnosti nije bio podignut na Blogu. Proćitah vijest na Blogu od Rosane pa nisam mogao vjerovati tom postu da smo na istoj valnoj dužini. Traži da se javi gospođa koja se predstavila kao Crljenko piše nešto o Pagu i u Pagu više nema nikoga. To je uistinu neka greška ako se radi o istoj osobi o kojoj sam trebao objaviti post.

"Narodni zdravstveni list", za ožujak-travanj je bio onaj koji me pokrenuo da napišem nekoliko rečenica o gospođi koja se zove Eufemija, koja je rođena kao Crljenko, udana Dundović, i čije su dvije pjesme objavljene u navedenom dvomjesečniku. Magazin koji je isključivo namjenjen zdravstvenom prosvjećivanju i koji izlazi 56. godinu zaredom.



Eufemija je pjesnikinja i slikarica, koja je do sada izdala tri zbirke pjesama pod nazivima "Koraljni greben", "Nemirni slap" i "Daleki vidici". Slike su je pretežno apstraktni motivi i to pretežno Dalmacije, Gorskoga kotara i Slavonije.







Eufemija je rođena u Rijeci (1947), ali je po roditeljima paškinja, od oca Jadre Crljenka (Luče) i majke Marije Palčić (Magažnarke). Međutim ne mogu prihvatiti Rosaninu tvrdnju, ako govorimo o istoj osobi, da Eufemija u Pagu više nema nikoga, osim dida i nane na paškom groblju.

A, priča ide ovako. Eufemija za obitelj nije Eufemija nego Biserka i tako je mi svi koji smo je obitelj i znamo. I sada otkrivam, sa Eufemijom ili Biserkom sam dvostruki rođak, i po materi i po ocu. Što je najveći apsurd i ja i moja majka smo joj jednako rođaci i to drugi. Pitat ćete se kako? i misliti da pišem gluposti a istina je. Svi stari pažani koji eventualno budu pročitali ovaj post znati će o čemu govorim.



Ja ću se u daljnjem tekstu koristiti imenom kojim je zovemo mi u obitelji, a to je Biserka. Biserkina majka, Marija je sa mojim ocem prva rodica, jer je njena nana po kojoj je dobila ime Eufemija ili teta Fume bila Žgorika i sestra mojoj nani Mariji Žgoriki i barba Anti Žgoriću. Biserkina nana Fume je djevojački bila Redić. Po ocu je Crljenko Lučinka i njeni ded Luča i otac moje nane Katice Lučinke su braća. Moja nana Katica i Biserkin otac su od braće djeca. Tako je Biserka i mojoj materi druga rodica i meni druga rodica.
Koja je to polenta teško je to razumjet, ali stari pažani će se sjećat ovih ljudi koje sam spominjao.

Njeni roditelji su živjeli u Rijeci, ostala je rano bez majke, otac joj se drugi puta oženio u Gorskom kotaru u Liću, gdje je i okončao svoj život.



Trebam navesti da Biserka ima svojega roda i po očevoj strani u Pag, jer joj je nana bila Dudovica (Sabalić) po očevoj strani. Njen barba Ante Crljenko-Crni očev brat, je bio također slikar koji je najviše radio tušem na papiru i po tome bio poznat u Rijeci.
Po smrti njenog djeda Ante Palčića-Magažnara, prodali su kuću u Pag koja je bila na kantun ivićove butige (bivša zagrebačka), čini mi se da je ta kuća bila prodana Tonču Lunjaninu. Njena veza sa Pagom je bila nešto češća dok je moja nana Žgorika na Uhlinac bila živa, i Biserka je dolazila kod moje nane, materine tete, a u nekoliko navrata je bila i kod nas na Goliju. Sa ostalom rodbinom i nije održavala neke kontakte.
Naš posljednji susret je bio, pošto sam ja najviše sa njon u kontaktu, pred Novu godinu, kada je obavljala fizikalnu terapiju, i kada mi je dala da presnimam neke obiteljske fotografije koje su vrlo značajne za cijelu obitelj. Tako sam došao do fotografije naše pranane Katice Palčić-Boke, koja je bila Pavinovog roda.
Biserka žudi za Pagom, za svojim korijenima, teško je pada da na Pagu nema ništa, a rodbina i nema nekog razumijevanja da bi je eventualno ugostila. Mislim da jedino sa mojim roditeljima održava kontakte sa Pagom.
Neka Biserka ili Eufemija bude ipak neki poticaj da joj damo priliku da svoje stvaralaštvo pokaže svojim pažanima, jer ona uvijek kamo god izlaže i nastupa, a ima je diljem lijepe naše i u inozemstvu, uvijek naglašava kako je rodom sa Paga.

GRADU MOJIH DJEDOVA I RODITELJA

Volim tvoje kuće visoke
zbijene kao vojnike
i buru kad s Velebita zapuše...
Volim tvoje plaže i uvale male,
volim ribare kada uveče
skupljeni na rivi
odlaze na ribarenje.

Volim pašku klapu
kada kod crkve pjevaju,
volim tvoje grožđe žuticu
sir, skutu, smokve,
a najviše volim Paškinje
kada pašku čipku izrađuju na kušinu,
uzburkan lijet - kada turisti dolaze
život donese -
najdraži grade mojih roditelja,
Pagu grade!



Post je objavljen 30.04.2012. u 23:17 sati.