Marketing
CVJETNICA - "VELA NEDIJA"
Kršćani danas slave Cvjetnicu, dan Isusovog ulaska u Jeruzalem kada je narod bacao maslinove i palmine grančice na put kojim je prolazio i klicao mu kao kralju. Cvjetnicom kršćani započinju Veliki i Sveti tjedan, kako bi mi po paški kazali "Vela nedija", tjedan u kojem se slave najveće tajne kršćanske vjere – muka, smrt i uskrsnuće Isusovo. Zbog toga liturgija Cvjetnice počinje blagoslovom maslinovih grančica.
Po predaji naših starih pažana, također i mojih sjećanja, zabilježio sam da je nekada na Cvjetnicu u Pagu bila procesija sa Svetootajstvom oko grada, nakon mise pred početak 40-satnog klanjanja, a ne sa maslinama. Na Veliki četvrtak se slavila "Večernja Gospodnja", kako mi u Pag kažemo "Vicernja", spomen na posljednju Isusovu večeru. Misu "vicernje" predvodio je paški "ancipret", odredili bi se apostoli kojima su se prale noge. Jednako tako na Veli Petak Muke Gospodinove Svete Moći sa Krune Kristove su se donosile procesijom na Veli oltar, u Velu crikvu. To je zabilježeno u Javnoj ispravi o Svetom Trnu, čiji jedan primjer čuva i paški kaptol, gdje doslovno stoji:
"Također da u Veliki Petak Muke Gospodinove, svake godine, na vijeke, na prebogoljubnu uspomenu Moći, te zbog pobožnosti bogoljubnog paškog pučanstva, kaptol paški sa prebogoljubnom pobožnosti imade nositi rečene Svete Moći Trna Časne Krune od crkve sv.Margarite u Veliku crkvu, te imaju stati (Moći) na velikom oltaru te crkve dok se bude obavljala služba Božja, koja kad se svrši, kaptol ih mora povratiti rečenoj crkvi sv.Margarite."
Iz svojih sjećanja samo mogu svjedočiti procesiji kada bi cijeli grad bio okićen od Vangrad do Katina sa "oltrinima" i sjećam se da je od koludric uvijek bio najveći i najbogatiji oltarin. Jednako tako se sjećam kada nas je pokojni don. Grgo Batur, zadužio da škrebetalima i jednom drvenom napravom koja je na sebi imala željezna kola, okrečući ih u krug, lupajući stvarala su jedan specifičan zvuk, trčeći paškim ulicama pozivali bi puk na službu u crkvu, dok su crkvena zvona u gradu mirovala. Škrebetala su bila od drva i sastojala su se od tri djela, trup kao osnova sa ručkom i nazubljeni kotačić koji je bio najvažniji u "škrebetanju". Ja usitinu neznam dali Vela crikva još uvijek posjeduje te predmete.
Jednako tako ne mogu zaboraviti niti miris " uskeršnjih turti", koje je mat misila i kojima smo se posebno veselili, a najviše onim pletenicama, na vrh koje je bilo tvrdo kuhano jaje. Vela subota je opet bila posebna, jer su se čekala zvona, jer smo taj dan nosili hranu na blagoslov. Premda se hrana blagoslivljala i na sam blagdan Uskrsa. Bilo je to uvijek veselje otići na blagoslov hrane, koja se nosila u "šperticu", zamotano u "beli tivajol".
Na blagoslov se nosilo svega i uskršnja turta, jaja, luk, sol, vode, suhoga mesa, malo vina, i svego ostalog što su ljudi htjeli blagosloviti. Na sam blagdan Uskrsa ta blagoslovljena hrana je bila i za doručak prije odlaska na misu, i za ručak nakon mise, jer je to uvijek bio svečani čin kada bismo svi bili za stolom u blagovanju.
Sve su to sjećanja i mirisi djetinjstva, za koje bi volio da nisu iščezla u gradu Pagu.
Post je objavljen 01.04.2012. u 15:16 sati.