Film "Najdraža mamica" je film o narcističkom poremećaju poznate glumice Joan Crawford. Iako je Joan Crawford bila jedna od najplaćenijih holivudskih zvijezda 1940-ih, prema riječima njezine kćeri Christine koja je napisala memoare na kojima se temelji film, postojala je strana njezine majke koju nitko drugi nikada nije vidio. Kod kuće, Craford je bila alkoholičar, nasilan, tiranski roditelj koji je terorizirao svoju djecu cijeli život. Dunawayina luda, ali majstorska izvedba savršeno bilježi unutarnji sukob narcisoidne žene, bijesne i strašne, ali ranjive u isto vrijeme.

"Iako se mislilo da je uljepšala živote petoro djece koja su došla u dom jedne od najvećih svjetskih glumica, prema riječima Christine Crawford, taj život je izgledao gore od noćne more. Pokćerka je 1978. godine objavila autobiografiju 'Najdraža majčica' prema kojoj se kasnije snimio i film u kojem glumi Faye Dunaway. Christina je otkrila da njihova maćeha nije bila ni približno brižan i velikodušan roditelj. Bila je alkoholičarka koja je fizički i psihički zlostavljala usvojenu djecu. Christine je opisala da su ona i brat Christopher podnijeli najveći teret zlostavljanja. Christophera je navodno vezala svaku noć remenom za krevet da se ne bi mogao noću ustajati i ići na zahod. U jednom poglavlju knjige je opisan događaj koji je postao najpoznatija scena iz filma. Christina ispričala da je Joan obnevidjela od bijesa kad je usred noći pronašla u njihovom ormaru vješalicu od žice što je bilo strogo zabranjeno. Oskarovka je istukla Christine metalnom vješalicom i pobacala djeci svu robu iz ormara. Prisjetila se:"Počela me vući za kosu, a zatim za uši dok mi nije u njima počelo zvoniti. Urlala je iz sveg glasa:"Nema žičanih vješalica!" Nastavila je bacati stvari, a prije no što je izašla, naredila mi je da 'počistim sve za sobom'. Autobiografija je postala hit, a uzrečica 'nema više žičanih vješalica' postala je opće mjesto u pop-kulturi. Zbog toga će Joan Crawford ostati zauvijek u memoriji kao poremećena majka a ne sofisticirana filmska zvijezda." https://express.24sata.hr/life/kci-slavne-glumice-mama-je-pila-i-okrutno-nas-tukla-18439

Drugi svjetski rat. Zagreb je pod nacističkom okupacijom a građani sve više trpe od brutalne diktature ustaša. https://sh.wikipedia.org/wiki/Deveti_krug



"Uz "Ne okreći se, sine" Branka Bauera, "Deveti krug" najljepša je i najpotresnija ratna melodrama hrvatske, a vjerojatno i jugoslavenske kinematografije. Ugledni slovenski režiser France Štiglic sjajno je oblikovao priču o čistoj ljubavi koja se javlja u najstrašnijim uvjetima, izvrsno razvijajući narativni sloj djela te odlično tretirajući prostornost Zagreba koji je rijetko kad na filmu djelovao tako atmosferično (u tom smislu "Deveti krug" uz spomenuti "Ne okreći se, sine" i "Ponedjeljak ili utorak" Vatroslava Mimice jedan od 'najzagrebačkijih' igranih filmova hrvatske kinematografije). Dirljivosti filma velik su obol dali Boris Dvornik i beogradska debitantica Dušica Žegarac u glavnim ulogama, uvjerljivo tumačeći nevine i tragične ljubavnike."

VISITOR
Sinoć, duboko iza ponoći, odnekud se pojavio vitki zeleni ljepotan i sletio pored mene na porculansku retro posudu za šećer s poklopcem sa ukrasnom šupljom drškicom. Odmah smo se skužili i dao mi je da ga slikam u 100 poza i opcija, blenda, makro, super makro, portret itd., itd, napravili smo pravu malu foto seansu u gluho doba noći, a onda mi je iznenada skočio na leću i vrisnula sam i seansa je bila gotova. Tresla sam ga s moba u noć, ali čvrsto se držao i nije se dao otresti. Onda sam svom snagom puhnula i drmnula mobom i the Visitora više nije bilo, odletio je u noć ili ostao zauvijek.












Upravo sad

Zašto su glupi ljudi skloni biti glavni?


Glupost je u biti MORALNI defekt


U određenim okolnostima glupost se prenosi kao zaraza

U jesenjem lišću
Još se njiše
Napušteni konjić

Pijem jutarnju kavu i gledam moju večernju fotku i želim napisati nešto listopadsko, jesenje, evening, suton, šetnja, spajanje na prirodu poslije dana provedenog u uredu na besmislenom poslu, priroda me napaja, zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni (Kant), kad to spojim u izlasku van, van, van, ulovim to i na fotku. Baršunasto plavo listopadsko nebo i ružičaste sjene pod uličnim svjetiljkama. Ja i moj mobač surađujemo. Gledam fotku i pomislim, plovim kroz prazne provincijske ulice s tu i tamo bljeskovima farova automobila u daljini i nigdje nikog poput Kolumbovih lađa, Ninje, Pinte i Santa Marije po pustom oceanu u istraživačkom plovljenju. Kristofor Kolumbo pao mi je na pamet gledajući fotku ne znam zašto. Googlam njegovu stranicu, KK, kad, pojavi se tekst „Dana 12. listopada 1492. godine Kristofor Kolumbo je stupio na tlo Novog svijeta. …“ Koji SINKRONICITET! 12. 10. i 12.10. Sve češće mi se to dešava. Vele da te svemir uzeo u razmatranje, čitam po internetu, ako „sinkroniciteti“ učestaju. Opa! Emitiram se na pravoj frekvenciji. Pozdrav Svemiru!

POSLIJE SMRTI VOLJENE ŽENE

Da nije ponosa i stida,
Plač i jad bi me obuzeo,
Na grob bih ti otišao,
Pa kako da ne posjetim dragu!

Srce mi je od boli poludjelo,
Starost već nastupila,
A naša nejaka djeca,
Nezaštićena bez tebe su ostala.

Ispratila te molitva anđela,
Koji znaju koliko si vrijedila,
Sva dobra srca za tebe se pomolila,
Svi pobožni i svaka duša čestita.

Znaj da dva iskrena prijatelja
Ne mogu biti dugo razdvojena,
Za njih se korak noći vraća,
A dan hod svoj ponavlja.

(Arapska poezija, 7. st.)

"Wiwine je karikatura Solveig."
Dnevnici bilježaka uz Crnu Mijenu, Marguerite Yourcenar


Moja knjiga, biblioteka Vrhovi svjetske književnosti

MOJA DRAGA

Pitali su me: »Ko je ona i gdje živi?«
Odgovorih: »Ona je zora, dom joj je svod nebeski!«
Pitali su me: »Malo razmisli,
Može li se u zoru zaljubljen biti?«
Odgovorih: »Sudbina tako odluči,
Hvala sudbini!
Ona je vezala čvor, a valja znati
Da čvor što ga sudbina napravi
Samo smrt može razvezati!«

(Arapska poezija, 7. st.)

LJUBAV III

Pijemo kavu
Stara udata prijateljica i ja
Hladnjikavo sunčano
Listopadsko prijepodne
Pod nadstrešnicom
Malog gradskog kafea
U uskoj ulici
Kaže mi:
Drolja mu je opet u mobitelu
Baš kad me pitao
Kako da popravi Viber
Iskače drolja s porukom
Pita je l' može mu dirkati
Bradicu
Koljeno
Racku
Dirkati ili drkati?
Pitam
Smijemo se ko blesave
Pa nije racku klavir
Pitam ju kako izgleda
Kaže ma ko stara vještica
Velim joj nije ti ona problem
Nego on
Kaže da će ga se riješiti
Ovako ili onako

LJUBAV II

Ona zove
Pa dobro kad ti misliš doći
Mama ne mogu
Imam puno posla
Ne mogu ja dolaziti
Kad tebi puhne
Putovati 200 km
Svaki dan
Pitat ću Nadu
Da ti dođe i riješi što trebaš
Platit ću joj
Nemoj mi nikoga naručivati
Ne želim nikog u stanu
Osim tebe

LJUBAV

Moj mali dječačić plače
Javljaju mi preko telefona
Čujem – tuži se
Želi k meni
Smije li doći
Odmah?
Pa dovedi ga
Kakvo je to pitanje
I odmah palim za mog dječačića
Božićne lampice
I stvaram ugođaj
Da mu bude lijepo
Kad dođe
Spremam mu u džepić
Njegove plave jaknice
Slatke uspomene
Umjesto bombona
Grlim ga i ljubim mu kosicu
Iako on to prima
Ukočeno i ozbiljno
Ali jasno je sad
Da me voli

Slatke male djevojčice, male princeze ljupke od početka. U njihovim očima sama dražest i pitanja, u njihovoj kosi miris Trnoružica, Pepeljuga, Snjeguljica i Ivica i Marica. Zle maćehe, tašte maćehine kćeri, lovci s nožem i naredbom da ju odvedu u šumu i ubiju, vukovi koji vrebaju iza drveta, vještice koje jedu malu djecu, oh, tata, pa kako si mogao pustiti da ti divnu djevojčicu muče zlikovci pred očima ti? Kao da pitaju braća Grimm u svojim besmrtnim bajkama i zapletima s nevinim djevojčicama. Jer, djevojčice su dragulji društva i niti jedan zli, mrzovoljni, okrutni starac ne bi smio biti društveno preči od kolijevke čovječanstva.

DANAS sam se baš naradila, telefonski kontakti, fiksni i mobitel su zvrndali, mejlanje na pc-u, viber i druge aplikacije za poruke su radile, onda kontakti s institucijama, obrade e-obrazaca, preuzimanje podataka i slanje ih vanjskim korisnicima pa povratne informacije opunomoćiteljima i tako cijeli dan, uđeš u e obrazac i radiš ga radiš i stiskaš provjeru sve ok i onda najednom greška, greška, greška, greška, pa zašto greška greška greška greška??????????????????, jer nisi u neku kućicu metnuo kvačicu, a kad si metnuo reklo je – greška, a kad si ju maknuo reklo je greška, a kad si ju opet metnuo reklo je obrazac je točan, i ti ne znaš zašto sad je a isti takav prije minutu nije. Bio točan. Ludilo. Meilam obrazac kojeg sam popunila na preko telefona izdiktiranu mi adresu. Delivery Status Notification registrira „failure“. Šta sad? Stranki sve treba danas odraditi. Prelazim s meilanja na telefoniranje. Primateljica u instituciji daje novu adresu. Pošaljite mail ponovo. I tako cijeli dan. Usput dopisivanje na mess. s više ljudi. Jedan stalno šalje cvijeće i smajliće. A tek muke s CAPTCHOM. Obrazac punomoći je hitan i popunjavam ga rutinski na pc-u. Sve ok, pet minuta posla i na kraju, captcha me testira da nisam robot. Prepisujem zadana slova i brojeve. Kaže captcha - ne valja. Ponavljam radnju više puta. Isprobavam i s razmacima iako se razmaci u lozinkama ne rade. Ne valja, ne valja ne valja. Zapelo je sve na nebitnom, potvrdi da nisam robot. Kad sam već izgubila svaku nadu, prepisujem kod iz zezancije pet puta za redom bez stiskanja provjere iza svakog prijepisa i gle – pojavljuje se zelena poruka na ekranu umjesto izluđujuće crvene. Kasnije čitam da ako prebrzo prepisuješ testna slova i brojke u praznu kućicu, CAPTCHA te prepozna kao robota i odbija prolaz. Strahota, napraviš obrazac i svih 30 kućica brzinski i onda te 15 minuta tlači captcha da si prebrz/a. Sve e-prepreke su ipak uspješno svladane, novi posao je na vrijeme završen. Iuvat cibus post opus. U dilemi kava ili spavaća, skuhala sam si veliku kavu i kroz zamamno isparenje crnog napitka iz omiljene porculanske šalice s naslikanom slatkom macom Marie i srčekima oko njene dražesne njuškice, gledala dolje desno u kut ekrana na kojem su nedavno bili e obrasci blicanje mog mess. u kojem je kavalir s ružom uporno slao ruže i smileove i vapio da se javim.