Pijem jutarnju kavu i gledam moju večernju fotku i želim napisati nešto listopadsko, jesenje, evening, suton, šetnja, spajanje na prirodu poslije dana provedenog u uredu na besmislenom poslu, priroda me napaja, zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni (Kant), kad to spojim u izlasku van, van, van, ulovim to i na fotku. Baršunasto plavo listopadsko nebo i ružičaste sjene pod uličnim svjetiljkama. Ja i moj mobač surađujemo. Gledam fotku i pomislim, plovim kroz prazne provincijske ulice s tu i tamo bljeskovima farova automobila u daljini i nigdje nikog poput Kolumbovih lađa, Ninje, Pinte i Santa Marije po pustom oceanu u istraživačkom plovljenju. Kristofor Kolumbo pao mi je na pamet gledajući fotku ne znam zašto. Googlam njegovu stranicu, KK, kad, pojavi se tekst „Dana 12. listopada 1492. godine Kristofor Kolumbo je stupio na tlo Novog svijeta. …“ Koji SINKRONICITET! 12. 10. i 12.10. Sve češće mi se to dešava. Vele da te svemir uzeo u razmatranje, čitam po internetu, ako „sinkroniciteti“ učestaju. Opa! Emitiram se na pravoj frekvenciji. Pozdrav Svemiru!