Moj pogled kroz prozor iz kutića stana u kojem sjedim dok radim je poprilično turoban - na zapuštenu zgradurinu preko puta niz čiju prljavu fasadu se slijevaju tamniji tragovi vlage, rđe i kiša na putu od ravnog krova načičkanog starim i ružnim klimama i tv antenama prema zemlji i, kad je nebo sivo i oblačno kao sad, ako se zagledaš depra je zagarantirana. Okrugli stol podijeljen je u 4 X 90 stupnjeva i svaka kriška ima svoju stolicu. Stolica lijevo ima pogled na prekrasan gusti park s visokim šarenim krošnjama presijecan elegantnim bijelim stazama s lijepim klupama koje čeznutljivo gledam kad sam predugo zatvorena u zidovima. Stolica desno gleda kroz staklena vrata na veliki balkon s otmjenom vrtnom garniturom za sjedenje pun raskošnog zelenila paučastih zelenih ljiljana i sočnih tamnozelenih krasula. Stolica nasuprot meni ima pogled na zidnu stalažu s porculanima, tanjurima, tanjurićima, ovalima, čajnicima i šalicama, servisima nalik na one iz Martonovih muzejskih kolekcija klasičnog bečkog porculana i raznobojnog stakla. Ispod nje je komoda s porculanskim ljubavnicima na kojima sunce na zalasku, šećući zidom od ormara s knjigama, završava svoj put. U večernjem sjaju zaljubljeni par obasjan crvenom zrakom sunca zatrepće, oživi i zapleše svoj dražesni barokni gigue ili, menuet. Od četiri pogleda s četiri pozicije, taj zapadni mi je najslađi.

S. N., utorak, 30. rujna 2025.

Dama s kavalirom,
Par iz porculana,
Svetlo se glediju
V zadnjem ognju dana.

On se nekak srami,
Ona je koketa,
Čas su predi išli
V taktu menueta.

Valjda su si šteli
Čisto malko stati
I povedat nekaj,
Kaj ni smeti znati.

On je jošće hotel
Zebrati se malo,
Ona se pogledet
Na kamin v zrcalo.

Klavesen je zaspal,
Dišala rezeda. –
Ali kaj najenput
Lica su tak bleda?

Zgasile se oči,
Ni već smeha bilo. –
To je samo sunce
Za bosket se skrilo.

Vse je v kmicu zašlo:
Park i ogenj dana.
Pak je bez živlenja
Par iz porculana.

FIGURICE, Dragutin Domjanić (1875-1933)

Oznake: ljubav, porculan, dražest, kajkavica

KUPUJEM JEDAN SUNČAN DAN

probudila ma noćna mora
da vrata se otvaraju i zatvaraju sama
lupaju glasno
palim noćnu lampu
pet i nešto
na wc-u iz kanalizacije izlazi debeli crni kukac
uzimam metlu i metem ga u wc školjku
vraćam se u krevet
na jastuk slijeće smrdljivi martin
dižem se i kupim ga wc papirom
šta je ovo danas
dva gadna kukca i noćna mora
opet sam u krevetu
čitam na fejsu na mobaču
da Putina drže jer ne može sam stajati
i nose mu pokretni wc
za zaštitu osobnih podataka
:)))))))))))))))))))))))))))))))))))))
a Trump po bontonu pušta Melaniu ispred sebe
na eskalator srednji od tri
iza njih svita
Melania diže nogu
uto eskalator staje
druga dva rade i svi prolaze
onda Melania kreće pješice u vis
za njom Trump i cijela pratnja
idu pješice po eskalatoru
puknula bih od smijeha
može li se kazniti eskalator ikako
za otkazivanje poslušnosti
sviti s prvom maga damom na čelu

miris kave i sumorno jutro
sve je da ne može biti gore
na viberu poruke preskačem
nikad više nikad više prelijeće prozor
crna leteća fleka na sivom

treba mi jedan sunčan topao dan
za počastiti prijatelje

Čovjek na kušnji

Čovjek na kušnji - odnosno spreman da prirodu shvati kao ničiju zemlju, te spreman da je osvoji i nad njome stekne legitimnu vlast bez posrednika - postaje model društva koje samo sobom upravlja, koje regulira svoj život nastojeći da se poštuju objektivne norme iskustva. Čovjek će, s Robinsonom, postati kovač svoje sreće. Kad se dva temeljna teksta njegova vremena, Biblija i glavna knjigovodstvena knjiga izbave iz zlosretne sudbine, pustolovni život Robinsona Crusoea imat će smisla, moći će se ispripovijedati kao primjer poštenja i oštroumnosti: s jedne strane bojažljivo ispitivanje izbora i aspiracija, s druge pak strane sažeto sigurno ponavljanje dobrih i loših dana. To je pobjeda operativne koncepcije prvotnog kapitalizma koji je stvorio autonomiju pojedinca stvarajući okvir za provjeru njegovih akcija, glavno uporište njegovih društvenih odgovornosti: odnosno dvostruko knjigovodstvo. Davati i primati postaje središte dinamičke ravnoteže osobe. Povjerenje u sama sebe - koje prihvaća vrednovanje glavne knjigovodstvene knjige i Biblije na zaista neovisan način, prema prilikama i nastalim okolnostima - svjedoči o stvaralačkoj snazi čovjeka koja nadilazi liturgijsku zadaću poslanja koje treba ispuniti. Iskustvo nepoznatoga otkupljuje u normativnoj aktivnosti svakidašnjeg svijeta (podjela rada, registriranje vremena, odnos između gospodara i sluge) izvedeni lik društva oslobađajući ga od teološke podređenosti i uvlačeći ga u sračunate rizike dragovoljnog sudjelovanja u odgovornoj igri života. Sreća, koja je došla na mjesto Providnosti, vodit će tu igru prema pravilima u kojima su racionalne premise ublažile žig prirode koji je kroz pomniju društvenu svijest postao humaniji. To je prvi revolucionarni oblik koji je Kant izrazio u poznatom aksiomu: »Čovjek želi slogu, ali priroda zna bolje od njega što njegovoj vrsti odgovara, ona hoće neslogu.« S druge strane engleska buržoazija, od časa dok se još nije tijesno povezala s kultom božice Razuma, osjećat će se slobodnijom da kamuflira krajnji ishod (slijepu sreću) u oblicima koji neće uznemirivati vokaciju religiozne svijesti, nego će zaista biti providencijalni u osiguranju duhovnog kontinuiteta u čitavoj fazi prijenosa vlasti. Poredak dakle neće biti poremećen. Točno je da će država izgubiti svoju svemogućnost kao posvećena ustanova - poraz anglikanskog autoritarizma podudara se sa svršetkom merkantilističke ekonomije koja je za vrijeme vlade Stuarta posve podvrgnuta propisima državne vlasti - ali će zadržati svoju reprezentativnost i svijest odgovornosti prema događajima, nužne vrline za očuvanje jedinstva naroda. Slabo skriveni Wellingtonov strah nakon prvog Reform Billa bit će podvrgnut peru narodne satire kao novi »Peterloo« bez krvi.* Stara britanska aristokracija, više stvarno nego po imenu, nadživjet će - više pohlepna nego herojska, kako se tužio Carlyle - zahvaljujući zajedničkim interesima u probitač nim poslovima novih skorojevića. Polje je otvoreno svima, bogatima i siromasima, samo ako se zna izabrati pravi trenutak. Rizik, prilika, odluka novi su sastojci iskustva koje se očituje u izravnom i svjesnom sudjelovanju u društvenim alternativama kao potvrda superiornosti vlastitog izbora nad privilegijem stečenim rođenjem. Upravo će Tom Jones - plemenite krvi, ali diskreditiran zbog sramotne veze aristokratske majke s jednim pučaninom - pokazati, provodeći život pun bijede i opasnosti, kako uspjeh njegovih pothvata manje zavisi od legitimnosti i veličine njegovih ambicija nego od napora s kojima ih zna ostvariti. On nije junak zato što ga je poslužila sreća, već čovjek koji postaje junakom jer je on nju izazvao i nadvladao. S posebnim senzibilitetom i maštom čovjeka koji se zna umješno snalaziti u teškoćama Tom Jones uspostavlja koristan odnos između karijere razuzdana čovjeka, isprepletene erotskim primamljivostima i racionalističkim prevratničkim stavovima o utvrđenom poretku, i karijere nahočeta koja je prožeta instinktivnim težnjama, i prigodnim namjerama koje su često bile bezizlazne u odgovornom odabiru društvene korisnosti.* To je sukob koji u spoznaju pozitivnih vrijednosti sadašnjosti unosi realističku optiku. Motiv idealne fronde zacijelo je manje značajan u Fieldingu od praktične mogućnosti uspona i vlasti koja je nadohvat ruke novom čovjeku. Vjerojatno će u tom sukobu pozorniji svijet prepoznati iskustvo slobode djelovanja društva koje je odsad na političkom planu izvan utopije, dok je na gospodarskom planu, sigurnošću prihoda, upućeno nezavisnosti.

Spontanost Toma Jonesa - ona natural ‘goodness of heart’ koja je osvojila oporu dušu grofovske gentry - pratit će u čitavom 18. stoljeću rastakanje racionalnih strogosti prirodnog prava zahvaljujući senzualističkoj filozofiji koja se poziva na duh izražen u djelu J. Lockea Pismo o toleranciji i Shafetsburyjeva otkrića eudaimonije. S pobjedom osjećaja upravo se nastoji istaknuti da trenutak akcije (vladanje nad stvarima) ne odražava božanske namisli ni društvene mitove o savršenom skladu, nego jedino istinsku vrijednost osobe nasuprot svijetu, njezinu priznatu autonomiju individuuma prema religioznom i državnom aparatu.

Buržoazija je dakle koncipirala kreativnost kao prirodno pravo. Ona prepoznaje ono što je njezino po činjenici da je to sama proizvela; što se posjedovanja tiče, ona će se moći pozvati na druge naslove koji garantiraju njezinu nadležnost prema svima; ali na kraju, i to je dio igre, u onoj mjeri u kojoj se prihvaća cjelokupni društveni napor.
_____________________________
*S podnaslovom Peterloo što je skraćenica naziva dvaju mjesta, St. Peter's Field i Waterloo - jedan poznati bakrorez iz 1819. godine prikazao je okrutne represivne metode pobjednika nad Napoleonom, odnosno naređeni udar konjice, kojim on upravlja, protiv mnoštva radnika što su na poljima sv. Petra u Manchesteru demonstrirali radi humanijih uvjeta života i za parlamentarnu reformu. Uloga političke karikature imala je veliko značenje u oblikovanju tek rođenog mnijenja; za vrijeme napoleonskih ratova svijet je riskao pred prodavaonicama novina u Strandu da bi vidio posljednje »novosti« J. Gillraya ili G. Gruikshenka kao prave ratne izvještaje.
*O liku Fieldinga i o »Rasselasu«, liku iz »poučnog romančića« S. Stevensona, napisanog u Voltaireovu stilu, usp. dobru raspravu N. D'Agostina, Ordine e il Caos, (Studi sugli Augustei), Trieste 1957, str. 160-71 i 176-92.

Romolo Runcini, Iluzija i strah u građanskom svijetu

MIHAELA

kad Mihaela izvuče mač iz korica
demoni padaju kao snoplje
oko njezinih lijepih nogu
i kad ju stavi sotoni na glavu
nastane tajac
sve čeka na brežuljku Megido
u konačnoj bitci
istine i laži
hoće li smrviti demonu glavu?
ona čeka na slici
na zidu
odgovor

pitam ju
Mihaela?
otkud ti ime Mihaela?
veli da joj je mama dala to ime
jer se rodila 29. rujna
na dan sv. Mihaela
i da mrzi nepravdu, laž i licemjerje
od čim otvorila je zelene oči
i progledala kroz velove
pljačke laži i nesreće
trgovaca zlatom
imenima i položajima
u hramu

plačite trgovci

s. n.

O remek-djelima

AKO možeš, uvijek živi tako da svaki dan makar samo na nekoliko trenutaka promatraš jedno od remek-djela ljudskoga duha očuvanih poput kristala u ledu. Neka ne prođe ni jedan dan da nisi pročitao nekoliko redaka iz knjiga Seneke, Tolstoja, Cervantesa, Aristotela, Svetog pisma, Rilkea ili Marka Aurelija. Svaki dan slušaj nekoliko taktova glazbe, ako ne može drugačije, pusti iz glazbene kutije neki stavak Bacha, Beethovena, Glucka ili Mozarta. Neka ne prođe dan a da nekoliko minuta nisi promatrao dobru reprodukciju neke slike ili crteža Brueghela, Dürera ili Michelangela. Sve je to tako lako nabaviti i tako je lako naći pola sata potrebnih za remek-djela! I tako je lako ispuniti dušu sretnim skladom ljudske savršenosti. Bogat si koliko god bio jadan. Cjelokupnost ljudskoga duha pripada i tebi. Živi s njom, svaki dan, kao što čovjek diše.
Sándor Márai, KNJIGA O TRAVAMA

LJEPOTA je kratka priča o najvažnijim životnim emocijama, od rođenja do smrti, ljubavi i seksualnosti kroz bol i strah. To je posveta umjetnosti i njenoj razoružavajućoj ljepoti.

STARA SLIKA

Slike su kao slova nadgrobnih natpisa:
ta siva platna dišu kao groba govor,
u okviru gasne srce, boja, lovor,
i peku tajne mrtvih zapisa.

Već davno sagnjiše ruke što pisahu slike kistom,
ko prsteni žuti još prkose žuti članci.
Nad slikom kao nad grobom prolaze žene i stranci
listajući likom kao posmrtnim listom.

Iz slike maše ruka žuta, mrtva, pokojna,
govori iz tmine nepoznati glas,
iz slike oko gleda prekogrobno nas,
a slika je nijema, gasne spokojna.

Miroslav Krleža

starry night

taj kler se toliko grčevito bori za svoj parasitic lifestyle i decameronski tip hebačine i života u kojem iza najbolje održavanih zidova u državi ne rade ništa osim šeću, hebu se i piju i jedu totalno bezbrižno i besplatno na račun raje koja rinta krvavo za njih za minimalce i najbijednije radničke mirovine na svijetu, da nije nikakvo čudo da jedna lezbača skače na Daliju s pozicija "kristove zaručnice" pljuvati i vrijeđati sve koji propituju ta hedonistička i parazitska prava na dominaciju jednim histreričnim vražjim vriskom - ODJEBI VJEŠTICE!, od mog prava lizati se i dominirati te s naslova evenđeoske ljubavi prema - p..ki
avatar

17.09.2025. (15:49) - - - -
NF

Pokušavam povezati, ta na naslovnici reklamirana s pjesmom Iryna, skrenulo mi pozornost y u imenu, blog nisam otvorio, ta je javna osoba s tisućom FB prijatelja i Valjkom u pozadini, nije valjda ta nova pjevačica, ona besramno prostači u suglasju s gomilom kojoj je Dalija crvena krpa, Kata bi se naljutila da ovo od mene napisano vidi, ali na Daliju mnogo bestidnije budaletine nasrću zadnje vrijeme, znači ne samo onog Šumija na kojeg su mi nedavno skrenuli pozornost, nego i ovu za klečanje spremnu, uredništvo reklamira na naslovnici, herojke i heroji s imenom i prezimenom ;) p.s. A možda sam nešto krivo povezao, nema veze ionako je masovna pojava u ovoj blogerskoj gomilici, krivo povezivanje ;)
avatar

17.09.2025. (15:56) - - - -
starry night

tak je ona časna Aneta koju je pijani manijak tako nokautirao da je dobila hematom na pol glave, kad su ju pitali je li ju svećenik udario rekla da nije, da je pala jer ima problema s vratnom kralježnicom, cijeli paket laži je za novinare pripremila stara jadnica bojeći se za egzistenciju golu e da bi taj paket laži potvrdila još je je dodala novinarima biblijski citat, jer, onda se to nikako ne može posumnjati - ne pišite tamo neke nebuloze, ISTINA ĆE NAS OSLOBODITI!

zašto oni tako odvratno lažu i prenemažu se u javnim odnosima, tu piše "esencija života" o moralu a na Indexu poziva na Dalijin linč, ova veli da ju pijani pop nije udario i citira bibliju da će nas istina osloboditi a je ju udario, može li se jedna riječ tih parazita koje plaćamo rimskim ugovorima uzeti za ozbiljno?
avatar

17.09.2025. (16:15) - - - -
vilinstvor

jeli to TEATRALNI upotrijebio izraz "relativiziraju"
zardoz jest budala, ali tebi je relativiziranje argument protiv svega što ti ne paše
možda jednog dana, kad odrasteš, shvatiš da relativiziranje nije grijeh, nije nekakva negativna radnja niti ružna riječ ;)
nije li Albert upozorio da je sve relativno? podložno relativiziranju? odnosno, u praktičnom smislu, razmisliti prije djelovanja, ili "speci pa reci"... što bi svi ljevičari i desničari trebali činiti prije no što zinu :))))

konkretno, meni je relativno sve što vi, kao duopol jednakih trgovaca lažima kažete, jer ste nebitni, zastarjeli, svadljivi i dosadni
avatar

17.09.2025. (16:15) - - - -
starry night

ja sam povezala da je ona ili redovnica ili laik, u svakom slučaju dobro povezana s klerskim jaslama koje plaćamo siromaštvom i iseljavanjem a za koje bijesno navija
avatar

17.09.2025. (16:20) - - - -
starry night

mislim to je suludo, laže i veli - Istina će nas osloboditi, kak može se zaklinjati na bibliju a laže?
avatar

17.09.2025. (16:31) - - - -


starry night

lažu li onda sve, i povijest, i priču, i ukazanja, i sve živo samo da pojašu parazitirati na narodu nekom kom će i kog će - varat?
avatar

17.09.2025. (16:34) - - - -
starry night

ISTINA ĆE NAS OSLOBODITI, veli "časna" za potvrdu svoje lažotine, pa to je stvarno perverzarija par excellence ako i dolazi od najvećih lažova na svijetu, jer pozivati se na bibliju da dokažeš da ne lažeš a lažeš, pa šta je to? pa to samo kriminalci operiraju na tom nivou, falsificirati, ukrasti, prevariti, lagat
avatar

17.09.2025. (16:49) - - - -
TEATRALNI

Vilime crni vilime :P starry evo sam i ja dotičnoj nacrtao da plastičnije ne mogu. Mala baca maglu u oči.
avatar

17.09.2025. (17:32) - - - -
starry night

ma koja mala, može imat 100 godina, sve su ti to deepfakeovi :))))))))))))))))))))))))))))))))))))))), pa gle kak piše alchajmerovski, čist sumnjam da je to nešto svježe :)))))))))))))))))))))))))))))))))))))
avatar

17.09.2025. (17:48) - - - -
TEATRALNI

misliš da su mlade slike u najmanju ruku podvala iz mladosti koja je bila davno ili čak totalni fejk? :)))
avatar

17.09.2025. (17:51) - - - -
starry night

ma da, fake 100%, ali legitimno, za platformu, ne traži se stvarni identitet i u tome i je draž bala pod maskama, osim kad admin ne ruje identitete i otkucava IP adrese možebitno i pravi se dektiva, a ne može nikad znati, jer s mog internetskog protokola može se javiti kome god dam da se poveže na moju adresu ili kucka po uređaju, dakle, fake je sigurno dok se ne auta
avatar

17.09.2025. (18:05) - - - -
starry night

gle kak trola, ja sam normalno ljudsko biće, a Dalija nije? lovi na sažaljenje, svi smo užasnuti zbog manijakovog napada na djevojku, a kakve to veze ima s odvratnim vulgarizmom prema Daliji, ok, ona na Dalijine argumente može tako reagirati ali to ju diskvalificira kao nježnu, empatičnu, milu dragu, micicu mucicu i punu razumijevanja prema drugom ljudskom biću dušicu već ju definira onim što je - nabrijani i licemjerni dvolični sajko
avatar

17.09.2025. (18:15) - - - -
TEATRALNI

De vidi raspravu ja njoj argumente ona meni floskule
avatar

17.09.2025. (18:54) - - - -
starry night

Nema gore stvari od popa u politici, onda dobiješ egzodus milijun ljudi i kamenovanje Dalije i linč fanatika. NF je napisao da je Berlin prešišao brojem stanovnika Hrvatsku ali smo mi Berlin prešišali brojem popova i pranja mozga po kvadratnom metru i više niti jedna druga tema u starački dom društvu ne postoji osim popa i ZDS Thupsona i odjebi vještice stava prema poštenoj inteligenciji. Kolko su čučavci svojim molitvama pridonijeli prosperitetu i natalitetu Hrvatske? Vele da su škole masovno ostale bez učenika. Nikad gore nije bilo, očito je neki kurcšlus nastao između klečavaca i svevišnjeg.
avatar

17.09.2025. (19:45) - - - -
luki2

Meni je nevjerojatno da netko može tako nešto uopće napisati. :(((( Grozno!
avatar

17.09.2025. (22:03) - - - -
starry night

ajd da je to napisala Marival, pod nju, ali pod Daliju je grijehota, je l' se ona ne boji božjeg gnjeva jer napada Daliju? pa Dalija je poslana da se obračuna s vrazima, to se odmah vidi, plemenita misija, viši plan ;))
avatar

17.09.2025. (22:33) - - - -

I NAKON SVEGA LEZBA KAŽE JA SAM GOVNO OD ČOVJEKA, I NASTAVI LIZATI, jer treba se čedno oblačit posebno udana žena, vojnik kaže treba ih sve pobiti, posao još nije gotov, a zla zakukuljena spodoba ode na blog lezbi s kojeg poruči da je ISTINA ČISTO ZLO.
Naravoučenije: s tri takva lika, lezbom koja jaši čedno oblačenje, vojnikom koji bi pobio sve koji puše kubu i ne puše priču, i anonimnom spodobom na etiketiranju pristojnih ljudi ZLOM, na takvoj truleži i temeljima klerofašističkim, teško da će nas istina ikad osloboditi, kriminalčine prestat krast, pljačkat, falsificirat i uništavati ikada, dok ne popljačkaju i ne unište - sve, jer tako su i počeli, općom pljačkom i terorom. Vele da je u Hrvatskim šumama u tijeku istraga opće pljačke i uništenja hrvatskih šuma čiji krakovi idu bla bla bla bla, uglavnom najveća katastrofa i propast odvija nam se pred očima s tri lika na zaštiti stanja, lezbom koja moli za čedno oblaćenje, vojnikom koji vadi šmajser jer posao "još nije gotov", i spodobom kojoj to sve skupa je manje zlo od - istine. Opća pljačka se - nastavlja.

O ISTINSKOJ GLUPOSTI

JER i gluposti ima više vrsta. Postoje razumni ljudi u čijim se dušama bljedunjavo svjetlo razuma ugasilo jer su rođeni i odgajani u nesretnim životnim okolnostima. Postoje ljudi koji su glupi jer ne mogu ovladati svojim tijelom, zaglupljuje ih strast, vatru njihove duše guši bahatost osjećaja. Ima glupih ljudi koji su jednostavno žrtve svoje okoline. Njih treba žaliti. Ali, prava je glupost poprilično rijetka i zbog toga opasnija i beznadnija. Čovjek je po prirodi razumno biće. Istinsku, mrklu, beznadnu glupost treba promatrati sa zanimanjem kao kakvu drevnu i zastrašujuću prirodnu pojavu, poput dvoglavog teleta, poput iskrivljene, neshvatljive zamisli prirode koja - doslovce - nema nikakvog značenja. Istinska je glupost nerješiva. Što nedostaje u tijelu i duši takvog čovjeka? Duh Sveti ili određene tjelesne tekućine, žljezdane izlučevine? Jod? Spolni hormon? Ne znamo točno. Ali treba znati to da je preporučljivo na svaki mogući način izbjegavati i nenapadno se braniti od istinski glupih ljudi. Takve nemoj htjeti razuvjeriti jer nisu dobronamjerni. Drage, jadne budale jesu; glup čovjek je zlonamjeran. Budale su jadna djeca Božja; glupi su saveznici pakla. Oni su usud koji treba pretrpjeti.
(1943.)





DOLAZI TAKAV SVIJET
Dolazi takav svijet,
u kojem će svatko biti sumnjiv,
ko je lijep i talentiran.
I ko ima karakter…
Ljepota će biti uvreda,
talenat provokacija,
a karakter – atentat!
Jer dolaze oni…
Ružni,
nesposobni,
beskarakterni.
Posut će vitriolom ljepotu,
premazati katranom i klevetom talenat.
Probost će srce onih sa karakterom.

Sándor Márai
(1900-1989)

Orešković: Vlast koja dopušta klečavce je suodgovorna za ubijenu i raskomadanu ženu
https://www.index.hr/vijesti/clanak/oreskovic-slicnost-klecavaca-i-zabranitelja-nije-slucajna/2707092.aspx


i onda komentari na tekst, jedan se izdvaja posebno ružnom, mrziteljskom porukom Daliji; "Odjebi vještice"






Zašto komentar "Odjebi vještice"? Dalija je anticipirala Irinu i upozorila na mizoginiju i femicide u društvu i dobila je "Odjebi vještice" poklič ratni. Zašto? Kako netko može istovremeno vrijeđati Daliju a žalit Irinu govoreći:

"Tvoje suze nisu uzaludne, Iryna,
One postavljaju pitanje svima nama:
Što znači biti čovjek,
Ako ne stati, uz onoga koji pada?
Tvoje ime,
Sada je u našim molitvama,
Neka tvoje suze budu opomena,
Nemoralnim i hladnim ljudima.

Nisi umrla samo ti, Iryna,
Umrla je nada u ljudsku hrabrost,
A moralnost je utihnula,
Iz tvoje boli,
Može niknuti istina,
Da šutnja ubija,
Da pogled u stranu, ranjava,
Da ispružena ruka drugome,
Može spasiti svijet i čovjeka."

"Kozaračka ofenziva također poznata kao Operacija Zapadna Bosna (njemački: Operation West-Bosnien), bila je velika njemačka protupobunjenička operacija protiv jugoslavenskih partizana u bosanskom planinskom području Kozare u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata. Pokrenuta je 10. lipnja 1942. s ciljem opkoljavanja i uništavanja partizana koji su djelovali u planinskom području Kozare u blizini Banje Luke, što je ugrožavalo njemački pristup željezničkoj pruzi Beograd-Zagreb.

Ofenziva je bila operacija puča, koja je koristila izravnu akciju elemenata Wehrmachta, domobranstva i ustaša. Slabo opremljeni i brojčano nadjačani, partizani su gotovo uništeni tijekom borbe, a samo nekoliko stotina partizana jedva je pobjeglo dok su njemačko-NDH snage ponovno zauzele područje, uključujući grad Prijedor. Nijemci i njihovi saveznici okružili su glavnu skupinu i postigli svoje ciljeve nakon gotovo 40 dana krvavih borbi, s velikim gubicima na obje strane."

Lijepo održavan spomenik partizanima na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu. Iako je netko ostrugao crvenu petokraku sa spomenika, Grad ju je obnovio. (moja fotka)

"Hic Rhodus, hic salta" je latinski izraz koji znači "Ovdje je Rod, ovdje skači!". Potječe iz Ezopove basne "Hvalisavac" i koristi se da pozove nekoga da dokaže svoje tvrdnje akcijom, umjesto da se oslanja na riječi ili svJedoke. U današnje doba izraz znači "Ovdje i sada pokaži što znaš i možeš!". Ezopova basna govori o atletičaru koji se hvalio da je na Rodosu napravio nevjerojatan skok u dalj, pozivajući se na svjedoke.
Slušalac ga je prekidao i izazvao: "Ovdje je Rod, tu skači!". To je bio izazov da umjesto priča, atletičar dokaže svoje sposobnosti pred auditorijem.
Pouka basne je da se ne treba hvalisati, nego djelima pokazati što netko može.
Izraz "Hic Rhodus, hic salta" danas se koristi kao poziv na akciju. Onaj tko ga koristi traži od druge osobe da pokaže svoju sposobnost ili znanje "na licu mjesta", umjesto da samo govori o tome.

Film "Come September" (1961) je Woody Allen uvrstio u 6 filmova koji su najviše utjecali na njega, što mi je bila više nego solidna preporuka za virnuti u film a možda i još večeras odgledati cijeli. Zanimljivo je da taj popularni film iz žanra "romantična komedija" nije prikazivan u našim kinima, koliko vidim surfajući po netu i po svojim filmskim enciklopedijama, iako su i glumci i redatelj kultna imena, a muzička tema - Bobby Darinov instrumental "Come September"- ikonični evergreen iz easy-listening žanra i swinga 1960-ih.



Come September 1961. Kemija Rocka Hudsona i Gine Lollobrigide

O remek-djelu i vilinskome

Da bi neko ljudsko djelo postalo remek-djelom i da bi bezvremenim sjajem zadivljivalo i očaravalo ljude, osim dara, teme i besprijekorne izvedbe, potrebno je još nešto. U remek-djelu postoji i određeni vilinski element koji svojom čudesnom svjetlošću isijava iz cjeline, tako nježno i čarobno kao što polarna svjetlost svijetli u ljetnoj noći, nestvarno a opet svjetlosno, jer se pod njom može vidjeti i čitati. Remek-djelo neka bude istinito, točno, pametno, svjesno svrhe, razmjerno, brižno obrađeno, vjerno izvedeno - i neka bude još i nešto drugo. Neka bude i vilinsko. I uz svu samosvijest neka bude i samozaboravno. Neka se stvara prema inženjerskim pravilima, ali neka u njemu bude i žličica zvjezdane maglice sa zlatnim zrncima, koja se razasipa prateći zviježđa. Bez vilinskoga djela su samo „velika" ili „besprijekorna". Istinsko remek-djelo katkad i nije toliko besprijekorno. Ono jednostavno zrači, u njemu je i „samo san", i sjaj zvijezda, ono vilinsko. A dio zadatka kad umjetnik više nije u stanju pomoći svomu djelu, taj posljednji potez kistom, ono vilinsko, dovršava Bog.

Sándor Márai

Dječak gleda kroz prozor

DJETINJSTVO

jeli smo pečeni kukuruz
na vatri od granja bazge
u dolini ispred naherene kućice
ispod nasipa kojim su prolazili samo teretni vlakovi
na koji smo se penjali loviti krijesnice
trčeći po drvenim pragovima
nesvijesni opasnosti od vlakova
pod koje smo podmetali velike čavle po šinama
i dobivali male mačeve

Starry Night

SEPTEMBAR I RUJAN

rujan u ružičnjaku
je kao radosni rondo
pun svijetlih nota
i zlatni mjehuri plešu od sreće

za rujan vele da drugo je proljeće

ali meni septembar znači više
blijedu Ofeliju i sumorne kiše
Mozartov rekvijem i knjiga stara
noćni vjetar ju lista i otvara

l. a. (laura astra)
Napisano na fb-u, 1. rujna 2025.

Komentari:

Autor
Laura Astra
moja pjesmica i galerija

Autor
Laura Astra
zvukovi riječi, riječ nije samo značenje nego i zvuk, isto značenje ali zvuk, različit

Seneka Mlađi
Uhvatila si, što je očito, dvije strane rujna u istom dahu. S jedne strane rondo, svijetlo i pjenušavo, kao vrt u zreloj raskoši, a s druge strane sablasna tišina, Ofelija i sumorna kiša, onaj osjećaj da priroda već šapće o kraju.
Tvoja pjesma ima kontrapunkt, baš kao u Mozartu: svjetlo i tama, život i smrt, rondo i rekvijem. To joj daje dubinu i dvostruku snagu.

Oznake: septembar, rujan, plagijati

Hrvatski krški pašnjaci
17. svibnja ·
HRVATSKA JE DEMOGRAFSKI I EKONOMSKI UNIŠTENA ZEMLJA!!!

Svojevrsna bajka o slobodnom tržištu služi samo za pseudopolitičke elite koje vode kolonijalne i polukolonijalne zemlje poput Hrvatske.
Upravo do toga nas je dovela dosadašnja politika koja se vodi prema hrvatskom selu.
Veliki sustavi u vlasništvu stranog kapitala, poput francuskog Lactalisa, uz podršku politike, od naših su proizvođača mlijeka stvorili moderne polu robove koji za njih, po njihovim uvjetima, proizvode jeftinu sirovinu.
Prodajom Dukata Hrvatska je prodala i njih.
Svi su imali dugogodišnje ugovore kojima su se obvezali proizvesti i predati im točno određene količine mlijeka.
U slučaju smanjenja ili odustanka, stočari su plaćali penale.

Ií÷Koja se zemlja tako odnosi prema vlastitim proizvođačima hrane? Samo ona koja ne brine za vlastitu budućnost, a od prodaje strateških hrvatskih firmi strancu vidi samo svoju, kratkoročnu korist.

IU uređenoj zemlji država potiče organiziranu proizvodnju poljoprivrednih sirovina.
U bilo kojoj normalnoj državi poljoprivredni proizvođač je vezan za nacionalnu industriju hrane koja na neki način odgovara izvršnoj vlasti.

Ií÷U Hrvatskoj ne vidimo da država aktivno sudjeluje u dogovorima po kojim će cijenama i koje će količine prerađivačka industrija otkupljivati. Iako svaka uređena zemlja to radi.

INezamislivo je primjerice da u Italiji ”Parmalat” odjednom prestane otkupljivati mlijeko od talijanskih zadrugara, pa proizvodi parmezan od uvoznog mlijeka.
Takvo što nezamislivo je u zemljama koje poštuju čovjeka i svoj ruralni prostor.

ITržišna ekonomija u razvijenim zemljama se pomno planira.
Vode ju privatni vlasnici. Primarni proizvođači organizirani u zadruge su također privatnici. Ipak, svi oni s vladama i prehrambenom industrijom dogovaraju unaprijed količine i cijenu koja će se postizati i tako se organizira sustav otkupa.

Štoviše, vrlo su često zadruge poljoprivrednika vlasnici ili suvlasnici prerađivačke industrije kojoj prodaju svoje proizvode.

ITako, na primjer, austrijski farmeri imaju sedmogodišnje ugovore i sedam godina unaprijed okvirno znaju cijenu po kojoj će proizvoditi, a barem dvije godine unaprijed znaju točno u cent po kojoj cijeni će im se otkupiti ono što proizvedu.
Tako funkcionira organizirana poljoprivredna proizvodnja.

IStrateški interes svake države je da ima industriju.
Svaka država želi zadržati radna mjesta i imati stratešku prednost u nekoj industriji – primjerice, Talijani žele zadržati svoj položaj prehrambene velesile, a to postižu tako da žele zadržati radna mjesta u prehrambenoj industriji i milijune poljoprivrednika organiziranih u zadruge.

Ií÷U Hrvatskoj, naše vlade takav pristup očito ne zanima.
Hrvatska ne samo da je upropastila vlastitu poljoprivredu, nego i industriju.
Industrijska proizvodnja u Hrvatskoj zabrinjavajuće pada već drugi mjesec zaredom.
Riječ je o najvećem dvomjesečnom padu u Europskoj uniji, otkrivaju novi podaci europskog statističkog ureda Eurostata.

Ova država je demografski i ekonomski uništena, tko će odgovarati za to??

izvor:narod.hr

Moja monografija, Vladimir Filakovac i Ivan Rein, tema - ljubav


"Gde si u ovom glupom hotelu"

Kô dim, kô papirni zmajevi
Misli mi ka tebi lete
Ovde su pasivni krajevi
I plačem kô malo dete

Možda je glupo što ovo pišem
Ali bez tebe ne mogu da dišem

Gde si u ovom glupom hotelu?
Gde si u ovom dalekom selu?
Zbog tebe vene ja bih sekô
A ti si negde tamo daleko

Kô dim, kô papirni zmajevi
Misli mi ka tebi lete
Ovde su pasivni krajevi
I plačem kô malo dete

Možda je glupo što ovo pišem
Ali bez tebe ne mogu da dišem

Gde si u ovom glupom hotelu?
Gde si u ovom dalekom selu?
Zbog tebe vene ja bih sekô
A ti si negde tamo daleko

Možda je glupo što ovo pišem
Ali bez tebe ne mogu da dišem

Gde si u ovom glupom hotelu?
Gde si u ovom dalekom selu?
Zbog tebe vene ja bih sekô
A ti si negde tamo daleko
Gde si u ovom glupom hotelu?
Gde si u ovom dalekom selu?
Zbog tebe vene ja bih sekô
A ti si negde tamo daleko

ZMIJINO MLIJEKO
Baka je nataknula naočale i počela redovni jutarnji surf po fejsu uz jutarnju kavu iz šalice koju si je kupila na nekom proputovanju s maturantima. Bio je to neki drugi život i sada je to sve iza nje u nejasnoj magli uspomena i sjećanja. Ako se ičeg sjeća to je onaj pogled onog tipa u baru makedonskog hotela poslije seminarskog predavanja koji je izdržala miješajući slamkom treću Tequilu Sunrise dok su joj srsi prolazili ispod male crne haljine. Ustala je sa visoke barske stolice besprijekorno održavajući ravnotežu i zaputila se prema liftu u svoju sobu. On je ušao za njom i pritisnuo tipku pored njene glave zureći joj u oči. Znao je na kojem katu izlazi. Bila je meta. Bila je to najluđa noć u njenom životu. Nikada nije požalila. A sad gleda maslačke na fejsu. Ocvale maslačke i banalnu i preočiglednu filozofsku poruku. Da, da, život je brz. Premalo tajni, previše maslačaka. Onda je osvanula kao kraljica bloga. Ali prava priča ostala je duboko zakopana u njenim nekad jedrim grudima. Ona njegova zmija u njenim njedrima. Serpent. S drveta spoznaje. Pa tko je tu kriv, Eva ili zmija? O čemu pričaju oni? Lilit je obliznula jezičcem usnice. Još uvijek rumene, žedne. Je li maslačak ono pušta zmijino mlijeko? Ili je to neka druga biljka?

Moje fotke "krvavog Mjeseca":


"Trešnjev cvijet, kukavica,
Mjesec, snijeg - i već
je kraj godine.

Sampű

Nakon što smo se zaljubili, nakon što smo uspjeli, nakon što smo razumjeli i nakon što smo osijedili red je da umremo zadovoljni."
- Vladimir Devide: Japanska haiku poezija

"Prije tačno 75 godina, u isto ovo doba godine, objavljeno je "Zimsko ljetovanje" Vladana Desnice, neusporedivo prozno remek-djelo koje biste trebali pročitati, ako već niste. Roman je po još nečemu jedinstven: objavljen 1950, u mračna doba našeg staljinizma bez Staljina, prije Krležina Ljubljanskog govora, kada lijepa književnost nije bivala baš jako lijepa, "Zimsko ljetovanje" govori o događajima od kojih je bilo prošlo tek nekoliko godina. Bez povijesne distance, odmah sad.
Godine 2014. "Zimskom ljetovanju" posvetio sam Subotnju matineju, koju možete čitati na:
https://www.jergovic.com/.../vladan-desnica-hitac-veselnik/"
Miljenko Jergović

Ista moja soba


Naravno, odmah sam pohrlila, po moje Zimsko ljetovanje


i da ne prebacujem u pretvarač slike u tekst fotke, evo odmah fotki iz moje knjige, primjer kako piše Desnica, veličanstveno, da...

General Dwight D. Eisenhower izrekao je dvije ključne poruke za Dan D: svoju tiskanu "Zapovijed dana" podijeljenu trupama prije invazije na Normandiju, u kojoj ih je pozivao da "unište njemački ratni stroj", i kratki javni radio govor nakon početka iskrcavanja, kojim je obavijestio narod zapadne Europe o uspješnom napadu i približavanju sata njihova oslobođenja. Treća, manje poznata poruka bila je rukom pisana bilješka u kojoj je Eisenhower preuzeo odgovornost za odluku o invaziji, u slučaju da pokušaj ne uspije.
"Zapovijed dana" (6. lipnja 1944.)


17. siječnja 1961., američki predsjednik Dwight D. Eisenhower, održao je svoj posljednji govor prije odlaska iz Bijele kuće.Taj njegov završni govor ostat će zapamćen kao jedan od najvažnijih, a možda i najiskrenijih govora koje je jedan američki predsjednik ikad dao. Govor je bio u neku ruku proročanski, jer opasnosti na koje je Eisenhower tada upozorio (tzv. "vojno-industrijski kompleks", termin koji je upravo on skovao) pokazala su se, i pokazuju se, točnima.




Rješavati razlike ne oružjem nego intelektom (moja fotka, podešavanje YT videa na titlove u postavkama zbog i čitanja govora)

Halo tata
zovem ja
kad ćeš doći
iz ureda?

Kupi fino za papati
nemam se s kim igrati
kol'ko će to trajati?
Jedva čekam da dođeš mi!

"Čudovišna osobnost" odnosi se na nekoga tko je okrutan, zli i nedostaje mu empatije, pokazujući osobine poput sadizma, manipulacije, agresije i strasti za uništavanjem, često proizlazeći iz dubokog osjećaja "drugačijeg" ili izvan društvenih normi. Iako arhetip može predstavljati i duboko ukorijenjene ljudske emocije poput gorčine ili potrebe, za osobu obično uključuje iskrivljenu prirodu koja raste i postaje destruktivna.

Uobičajene osobine čudovišne osobnosti

Nedostatak empatije i krivnje:
Duboko nemogućnost razumijevanja ili dijeljenja osjećaja drugih, uz potpuni nedostatak kajanja zbog njihovih štetnih djela.

Destruktivna priroda:
Intenzivna strast za uništavanjem stvari, bilo da se radi o ljudima, kvaliteti života ili postojećem poretku stvari.

Manipulacija i nepoštenje:
Sklonost obmanjivanju i iskorištavanju drugih kako bi postigli svoje ciljeve, često putem makijavelističkih taktika.

Okrutnost i agresija:
Nanošenje boli ili patnje drugima, često na nasilan ili zao način, kao manifestacija njihove osobnosti.
Osjećaj "drugosti":
Unutarnji osjećaj temeljne različitosti ili odvojenosti od drugih, što ponekad vodi do uvjerenja da su izvan normi društva.

Želja za kontrolom:
Intenzivna, a ponekad i opsesivna potreba za dominacijom i kontrolom svoje okoline i ljudi u njoj.

Kako se razvija (u kontekstu arhetipa Frankensteina)
Iako ideja čudovišne osobnosti može biti jednostavan opis zle osobe, neka literatura sugerira složenije podrijetlo:

Predrasude i izolacija:
Baš kao što čudovište Viktora Frankensteina postaje ogorčeno jer ga se strahuje i odbacuje zbog svog izgleda, osoba s "čudovišnom" osobnošću može razviti te osobine nakon što iskusi duboke predrasude, usamljenost i društveno odbacivanje.

Unutarnja "iskrivljena" priroda:
"Čudovište" se također može promatrati kao osoba s nečim temeljno iskrivljenim ili nesrazmjernim u sebi, kvalitetom koja raste i zasjenjuje njihovu ljudskost.

AI




https://www.bbc.com/news/uk-england-beds-bucks-herts-37353315
James McCann trial: Priest in charge was 'most evil man'

Na vrlo zanimljivom mi blogu pročitala sam zanimljivu misao koja me potakla na razmiišljanje o relativnosti ili preciznosti, točnosti, punom pogotku konstatacije. Konstatacija otprilike, grubo glasi da ne možeš promišljati nešto o čemu nemaš iskustvo, to "iskustvo" sam si protiumačila kao "praksu", je li dopušteno promišljati nešto ako nemaš "praksu", pa bili to i vrhunski intelektualci i filozofi s teorijama?

Je li svećenik u celibatu smije "promišljati" o sexu? Smije, dakako. Ali smije li docirati o sexu i uređivati područje zakonima i zabranama tisućama ljudi iako o tome u iskustvenom pogledu je ne laik nego totalni ignoramus. Što svećenik u celibatu može znati o ženinoj anatomiji i fiziologiji i psihologiji i mirisu sexa da se uopće usuđuje regulirati to područje?

Ukratko, o sexu bi trebali donositi propise oni koji se sexaju.

Stoga puna podrška Severini u Bruxellesu i inicijativi zaštite temeljnih ljudskih prava na sex i osobne odluke iz područja i problematike. Reče jedan političar za Severinu u Bruxellesu da se politikom trebaju baviti političari a pjevači pjevanjem, ali nije to rekao i Thompsonu na hipodromu, uostalom, naša p. nije politika, nego naš organ i biologija. Dalje ruke od nje osim uz privolu vlasnice.

- veli video



moramo čuvati svoju dječicu od predatora jer temelji kuće su - DJEČICA, ne STARAC; LOPOV; KRIMINALAC; PSIHOPATI I PSIHOPATICE EGO CENTRIRANI NA OSOBNE PRIVILEGIJE I INTERESE SAMO, NEGO - NAŠA DJEČICA, SVA, ne selekcionirana psihopatskim škarama i sabotirana u startu nego upravo obratno, poticana na rast, razvoj, integritet, sreću, kreativnost, radoznalost, bratstvo, jednakost i slobodu!

Može li onaj tko je uništio i iselio milijun ljudi govoriti o - temeljima kuće upirući prst u nevino dijete da je problem? Govoreći GDJE SU MALI TU SU I VELIKI. To je psihopat, manijak.

Najgori psihopati i fanatici religiozno zadojeni pričaju o ubijanju djece kao o normali. Živimo li teror bolesnih ZDS psihopata i posihopatkinja u propadajućoj, iseljavajućoj i nesretnoj zemlji pod terorom parazita i falsifikatora medicinskih nalaza i ratnih puteva za koje mirovine, invalidnine i privilegije rintamo do besvijesti ili iseljavamo u stotinama tisuća e da bi njihova poruka bila, treba im ubit djecu teror. Koliki manijak mora biti invalid neki frustrirani i low IQ bijesan i neuspio lopov i kriminalac da prijeti djetetu da će ga ubit ili ga pedofilira pod crnim mantijama širenja nesreće i ideologije primitivnog tajkuna sa ZDS na usnama, ideologije "mača u guzicu nam", najgorih psihopata i njihovog terora na ovoj maloj kifli u okvirima zemaljske veličine. Putovala sam relaciju A3 od Zagreba na istok, to su takvi razmjeri nesreće, zapuštenost sela i krajeva, gradova, propadajućih napuštenih kuća, suhih poljana koje nitkoi ne obrađuje, zapuštenosti i napuštenosti i užasa propadanja, da je to neviđeno nešto otkad putujem tom cestom iz socijalizma u današnji totalni kolaps i uništenje pod strukturama koje parazitiraju na katastrofi i nesreći jadnog, napaćenog naroda u izumiruću i iseljavanju i kojem prijete da će im pobit djecu ako ne otkidaju na urlike ZDS utajivača poreza. Je li crkva koja sisa radničke plaće i mirovine parazitskim privilegijama po katastrofalnim rimskim ugovorima generator propasti i propadanja viđeni na svakom koraku kroz autobusni prozor na dionici A3 i oblikovatelj mentalnog sklopa manijakalne spodobe koja ispod nicka prijeti da dijete ne može biti slatko ako nije iz njenog šora i treba ga likvidirati patološki mozak? To je sve tako napušteno i zapušteno, cijeli krajevi, sela i regije, da je to neviđeno nešto, katastrofa i nesreća koju održavaju psihopati ZDS terorom i prijetnom ubijanja djece nevine jer su čim se rode kriva i na meti psihopata koji su razvili ne poljoprivredu, ne industriju, ne razvoj, progres, kulturu, umjetnost, prosvjetiteljstvo, knjigu i svjetlost, nego mrak, propadanje, inkviziciju, srednji vijek, prijetnju, pljačku, nesreću i teror. Dovoljno je pogledati kroz prozor što je psihopat uradio vladajući terorom, korupcijom i nepotizmom trideset godina. Izumiruće.

Prolaznost ima svoju stalnu izložbu lica i tijela ostarjelih i ružnih žena

Ako se ne varam, La Rochefoucauld je u svojim Maximama rekao da ništa ne znači biti mlada, a ne biti lijepa i biti lijepa, a ne biti mlada. Neumoljiva stvarnost, izražena kroz aksiome biosocijalne matematike i logike, daje mu za pravo odnosno pisac sentenciozno samo potvrđuje realne odnose snaga u društvu koje je ustrojeno animalno piramidalno. U svijetu u kojem obitavamo nema obzira ni milosti. Kultura je tek oblanda iznad metra debelog životinjstva.

Još manje znači izvedena mogućnost – ne biti mlada i biti ružna. Nelijepe žene prolaze kroz antištulićevski grad, kao arhetipska ružnoća oličena u babama koje su svuda oko nas, poput antix-filovske istine. Naime, ružnoća nije paranormalni fenomen. Ona je normalna pojava kao i ljepota. Ako je ljepota obećanje sreće, ružnoća je obećanje neugodnosti. Jedino što je neizvjesno i spekulativno u svemu jesu uzroci i akceleratori ružnoće koju dočekuju i potvrđuju društvene relacije. Sve ostalo su novovjekovne dogme o tome da su svi ljudi na svoj način lijepi. Druga je stvar kako usuglasiti realnost, rečene dogme, ekonomiju i prislino uvažavanje bez obzira na izgled.

Ivo Andrić je znao: Bore ulivaju svakom poštovanje, daju draž i toplinu licima skromnih staraca i dostojanstvo čelu mislioca, ali te iste bore na licu lijepe žene koja počinje stariti izgledaju kao zli pečati i ožiljci poraza, nešto nakazno, gotovo sramotno, jer te bore izazivaju kod onog ko ih gleda ista ona osjećanja sa kojima ih ta žena nosi. A bore na čelu žene koja nikada nije bila lijepa? Što one izazivaju? Starost je odgovarajuće neugodna na svakoj razini ljudskog postojanja, estetskoj, zdravstvenoj, radnoj… Jedna od neugodnosti je poružnjivanje, gubljenje sklada i ljupkosti. Starost je dokaz o neminovnosti prolaznosti. A prolaznost ima svoju stalnu izložbu s obnavljajućim postavom, ima svoj medij u licima i tijelima ostarjelih, ružnih žena. Njihove pojave postaju daleka jeka mladosti s melodramatskim reakcijama od kojih najviše koristi ima kozmetička industrija, fitness klubovi i prodavači hrane za mršavljenje. Bujnost je zamijenila napuhanost, svršene obline izbočine pretilosti, a stamenost obješenost. Dostojanstvo izgleda vješa bijele zastave, svakodnevno se gube bitke s debljanjem. Sve je to od lošeg života, tješe se nezadovoljne žene, zaboravljajući pri tom genetiku, samodestruktivnost, neumjerenost, prepuštanje onome što je dolazilo, a na što nisu smjele ili nisu htjele reagirati.

One nailaze i nije potrebno postaviti promatračku čeku da bi se uočile –
poružnjele žene. One odašilju i scenarijske signale, geste, manire, tikove, poze, koji ukazuju da se radi o depresivnim žrtvama i mučenicama koje žive u strahu i bijedi. Oko sklono imitirati fotoaparat nema emocija. Ono snima grad s ljudima isto kao bestijarij u starorimskom cirkusu. Nesavršenost je uočljiva poput savršenosti. Defiliraju pred ljudskim objektivima žene slonice, vodenkonji, čegrtuše, deve, rode, kobile, žabe, olinjale lavice. Šminka je nanijeta na brzinu, klaunovski groteskno. Prolaze deformirana, debela tjelesa, žene čudne građe koja podsjeća na fišeke, na kruške, na safalade pihtijastog tkiva, smežurane kože. Ovješene stražnjice, sise i podbula lica dominiraju na ulazima u trgovačke centre. Neke žene su smiješne, druge otužne, agresivne, ravnodušne, groteskne, povučene, neprisutne. Imaju frizure „nalet vjetra“, kosa im je masna, prorijeđena, neuredno obojana, sa sijedim izrascima. Dok hodaju uočava se celulit, vene, platfusi, kvrgava koljena, nedepilirane potkoljenice. Odjeća je preuska, cipele nisu namazane. Štikle su zamijenile ljubičastim, zelenim kineskim patikama. Žene kipe iz neodgovarajućeg, staromodnog. Nakit je jeftin, lažan. Nadlanice su pune staračkih fleka. Glava im je pognuta kao da im na šiji sjede brige cijelog svijeta, držanje podsjeća na slomljeno drvo. Fizička kondicija je neupotrebljiva. Usne su skupljene, fiziologija otkriva gorčinu, jer one “misle sfinkterima”. Teturaju uz pratitelje koji se obrecavaju, s muževima i djecom. Gledaju očima koje su izgubile boju i žar. Toliko su ružne da bi postale ljepše kad bi se renardovski nakreveljile.

Što li misle dok nesigurno hodaju sipljivog daha? Kaju se, to je sigurno. Možda se prekoravaju što u mladosti nisu bile raskalašene, nevjerne, zašto nisu uživale u trenutku? Zašto su se žrtvovale djeci, muževima? Zašto su pristale živjeti u zatvoru sa stražarima koji su ih uvjeravali da izvan nema ničeg boljeg? Razmišljaju zašto su pristale biti glupe, zašto su se zapustile. Shvatile su da je jednakost iluzija, da je izrabljivačko društvo kolektivni varalica. Starost, bolest i sirotinja, ujedinjene, to su neosporno najveća i konačna katastrofa jedne ljudske sudbine, kaže Jovan Dučić. A Seneka bi, da vidi tolike ružne i stare žene u jednom slavonskom gradu, ponovio: Ništa nije žalosnije od starca opterećenog godinama, koji osim svoje starosti, nema drugog dokaza da je živio. Ma koliko ih nastojali shvatiti, objektivna kamera sa senzorima za estetiku i genetiku, neće popustiti i reči im da su lijepe. Može ih se sažaljevati, ali to im ne treba. Ne može ih utješiti što i muškarci stare i poružnju i što o njima pišu novinski pisci s pivskim stomacima. Jer, muškarci nikad i nisu igrali na izgled. Što je tu je- sve svoje mora se nositi sa sobom u svijetu koji važe prtljagu.

AUTOR : BLOGER