Moj pogled kroz prozor iz kutića stana u kojem sjedim dok radim je poprilično turoban - na zapuštenu zgradurinu preko puta niz čiju prljavu fasadu se slijevaju tamniji tragovi vlage, rđe i kiša na putu od ravnog krova načičkanog starim i ružnim klimama i tv antenama prema zemlji i, kad je nebo sivo i oblačno kao sad, ako se zagledaš depra je zagarantirana. Okrugli stol podijeljen je u 4 X 90 stupnjeva i svaka kriška ima svoju stolicu. Stolica lijevo ima pogled na prekrasan gusti park s visokim šarenim krošnjama presijecan elegantnim bijelim stazama s lijepim klupama koje čeznutljivo gledam kad sam predugo zatvorena u zidovima. Stolica desno gleda kroz staklena vrata na veliki balkon s otmjenom vrtnom garniturom za sjedenje pun raskošnog zelenila paučastih zelenih ljiljana i sočnih tamnozelenih krasula. Stolica nasuprot meni ima pogled na zidnu stalažu s porculanima, tanjurima, tanjurićima, ovalima, čajnicima i šalicama, servisima nalik na one iz Martonovih muzejskih kolekcija klasičnog bečkog porculana i raznobojnog stakla. Ispod nje je komoda s porculanskim ljubavnicima na kojima sunce na zalasku, šećući zidom od ormara s knjigama, završava svoj put. U večernjem sjaju zaljubljeni par obasjan crvenom zrakom sunca zatrepće, oživi i zapleše svoj dražesni barokni gigue ili, menuet. Od četiri pogleda s četiri pozicije, taj zapadni mi je najslađi.

S. N., utorak, 30. rujna 2025.

Dama s kavalirom,
Par iz porculana,
Svetlo se glediju
V zadnjem ognju dana.

On se nekak srami,
Ona je koketa,
Čas su predi išli
V taktu menueta.

Valjda su si šteli
Čisto malko stati
I povedat nekaj,
Kaj ni smeti znati.

On je jošće hotel
Zebrati se malo,
Ona se pogledet
Na kamin v zrcalo.

Klavesen je zaspal,
Dišala rezeda. –
Ali kaj najenput
Lica su tak bleda?

Zgasile se oči,
Ni već smeha bilo. –
To je samo sunce
Za bosket se skrilo.

Vse je v kmicu zašlo:
Park i ogenj dana.
Pak je bez živlenja
Par iz porculana.

FIGURICE, Dragutin Domjanić (1875-1933)

Oznake: ljubav, porculan, dražest, kajkavica

Upravo na Singin' in the Rain sam pomislila kad smo se mokre i sretne vratile kući, jer bila je to prekrasna šetnja danas po kišnom gradu, a njeno uživanje u skakanju po lokvama i trčanju mokrim stazama parka i po svježoj kišom natopljenoj travi bilo je zarazno. Naravno, skrenule smo u našu samoposlugu i nakupovale brdo slatkiša i pojele ih doma u slast. Neprocjenjivo :)

Oznake: kiša, ljubav, proljeće