POST OFFICE
„Dva dana kasnije bio sam na hipodromu. Pogledao sam na gore i video gomilu zuba, sve razvučeno u veliki osmeh, i oči kako se prijateljski smeše. Šta je to sa svim tim zubima? Pogledao sam malo bolje. Bio je to Čejmbers; stajao je u redu za kafu, gledao me i smešio se. Imao sam pivo u ruci. Prišao sam korpi za đubre i, još uvek ga gledajući, pljunuo. Onda sam otišao. Čejmbers me više nikad nije dirao.
17
Beba je puzila, otkrivala svet. Marina je svako veče spavala s nama u krevetu. Bili smo tu Marina, Fej, mačor i ja. I mačor je spavao na krevetu. Pazi ovo, mislio sam, troje usta zavisi od mene. Kako je to čudno. Sedeo sam i gledao kako spavaju.
Onda, dve noći zaredom kad sam se rano ujutro vratio kući, Fej je sedela i čitala oglase. .
,,Kako su sve sobe prokleto skupe", rekla je ,
,Aha", rekoh.
Sledeće noći, dok je čitala novine, upitao sam je:
,,Seliš se?"
,,Da."
,,U redu. Sutra ću ti pomoći da nađeš gajbu. Voziću te." .
Pristao sam da plaćam određenu sumu mesečno.
,,U redu", rekla je.
Fej je dobila devojčicu. Ja sam dobio mačora.
Našli smo nešto, 8 ili 10 ulica niže. Pomogao sam joj da se useli, pozdravio se sa devojčicom i dovezao se natrag.
Viđao sam Marinu 2, ili 3, ili 4 puta nedeljno. Znao sam da će, dok budem mogao da viđam devojčicu, sve biti u redu.
Fej je još uvek nosila crninu protiv rata. Išla je na lokalne mirovne demonstracije, čitanja poezije, radne grupe, sastanke komunističke partije i sedela u jednom hipi kafeu. Dete je vodila sa sobom. Kad nije bila napolju, sedela je u stolici, pušila cigaretu za cigaretom i čitala. Na crnoj bluzi je nosila protestne bedževe. Ali, kad god bih se odvezao da vidim devojčicu, bila je negde napolju.
Napokon sam ih jednog dana našao. Fej je jela semenke od suncokreta i pila jogurt. Hleb je mesila sama, ali nije bio neki.
„Upoznala sam Endija, jednog kamiondžiju", rekla mi je. „U slobodno vreme slika. Ono je jedno od njegovih slika." Fej pokaza na zid.
Ja sam se igrao sa devojčicom. Pogledao sam sliku. Nisam ništa rekao.
,,Ima veliki kurac", reče Fej. ,,Bio je pre neko veče i pitao me: ,Kako bi volela da se pojebeš s velikim kurcem?' I ja sam mu rekla: ,Više bih volela da se pojebem s ljubavlju!'
,,Zvuči mi kao svetski čovek", rekao sam joj.
Još malo sam se poigrao sa devojčicom i otišao. Čekao me je novi test za šeme. Ne dugo posle toga, dobio sam pismo od Fej. Ona i dete su živele u hipi komuni u Nju Meksiku. Rekla je da je to fino mesto. Marina će tamo moći da diše. U pismo je ubacila crtež koji je devojčica napravila za mene.“

Charles Bukowski, POST OFFICE
(„Ovo delo predstavlja plod mašte i nije posvećeno nikome“)




https://g.cz/sites/default/files/styles/gflex_gallery/public/field/image/2020/profimedia-0190370948.jpg?itok=3zxOgj47

Joie de vivre

Moraš mi dati ruku
rekla je moja djevojčica
a meni je bilo smiješno
odvikla sam se
držati se za ruke
dok hodam gradom
ona je tako slatka
osvaja prostor
pozdravlja ju asfalt i sunce
i golubovi na trgu
i škrinja sa sladoledom u daljini
pod Ledinim suncobranom
kamo smo se zaputile
ja i nova djevojčica u gradu
u tamnoružičastoj haljinici
i guste kestenjaste kose
da izabere svoj okus
hvala teta
ljupko veli prodavačici u kiosku
i dobije osmijeh
grad, grad, idemo u grad
vuče me
i veselo skakuće
s obrazima punim čokolade
gledam ju zadivljeno

S njom ponovo osjećam
joie de vivre
govorim mu
dok se skidam u sobi
pokazujući ružičasti polijantin cvijet
koji je ubrala za mene

„Umjesto da se borimo protiv siromaštva, mislim da je vrijeme da ga prigrlimo i naučimo nešto od onih koji, premda naizgled maleni, ipak znaju tajnu života: Gledati više u nebo, a manje u novčanik!“

O otajstvu siromaha i zašto je siromaštvo poželjno
(crkveno glasilo)


Salva otvorenja
https://fineartamerica.com/featured/an-opening-salvo-marcel-brunery.html?product=art-print

Testiranje novog godišta
https://www.bonhams.com/auction/24742/lot/21/marcel-brunery-french-1893-1982-testing-the-new-vintage/

Umoran sam Rahela
Klupa je dovoljna i za vas i za me
Naslonjeni na moje rame
Spavajte mirno pored prijatelja

Umoran sam Rahela
Za tren će svatko poći svojim vlakom
Spavajte na klupi snom smrti, jer tako
Na postelji su ležala dugo naša tijela

Umoran sam Rahela
Kao vaša drevna i sablasna rasa
Kao naša stara i sumorna kapela
Kao poezija i ljepota jasna
Kao crna žalost kao radost bijela
Umoran sam Rahela

Vitezslav Nezval

BICIKLISTICA

moj srebrni bic i ja
jurimo sumračnim ulicama
kroz parkove i krošnje

spuštam glavu

vožnja kroz krošnje može iskopati oči
ako glavu držiš visoko
sagnuti se mora

to su cake koje stekneš samo iskustvom

jer nikad mi nitko nije rekao
kad sam rekla koliko volim voziti se kroz krošnje
da mi grane mogu iskopati oči

„O Adame, nisam ti dao ni izgled, ni mjesto koje ti je svojstveno, ni ikoji dar koji je tebi vlastit, da bi svoj izgled, svoje mjesto i svoje darove sam želio, osvajao i posjedovao. Priroda druge vrsti omeđuje zakonima što sam ih ustanovio. Ali ti, kojega ne sputava nijedna granica, vlastitom voljom, u čije ruke sam te predao, sâm sebe određuješ. Postavio sam te usred svijeta da bi bolje vidio što svijet sadržava. Nisam te učinio ni nebeskim ni zemaljskim, ni smrtnim ni besmrtnim, da bi sam, slobodno, kao dobar slikar ili vješt kipar, dovršio svoj vlastiti lik.“

GIULIANO MEDICI
Govor o ljudskome dostojanstvu

Oni pišu samo o sebi
Jeli su ovo i ono
Pomogli su tamo nekom nešto
Tako su lijepi i dobri
Kuhaju i peku najbolje na svijetu
Oni su DRUKČIJI
Oni nisu k'o ti od kojih kopiraju stilove
I drpaju misli i ideje
Patetika u svakom zarezu
Svrha sama sebi
Čitaš i ne možeš vjerovati
Koje sranje od autoreklame
I stavljanja sebe uvijek u pozitivu
I primjer paradne domaćice
Koja kuha po receptima
Svoje patetične primjer-ručkove
I živi idealan život malograđanke
Iskopiran iz najjeftinijeg shit lita
U kojem glavna junakinja
Je uvijek lijepa, dobra i glupa
I na kraju sretno udana
Mu peče krumpire
Za koje je rekla Simone de Beauvoir
Ne znaš jesu li njeni pečeni krumpiri za njezinog muža
Ili je njezin muž za njene krumpire

CHE

Na mome stolu cvate cvijeće
To su hrpe mojih knjiga
Same se gomilaju i rastu
Ne znam koji cvijet mi je ljepši
(Neka cvjeta tisuću cvjetova
Rekao je Mao
Poslije Dugog marša i pobjede
Nad kineskim nacionalistima)
Trenutno mi miriši Che
Kako je bio zgodan muškarac
Razgledavam njegove slike
Taj osmijeh i plamteće crne oči
U bijelim zubima cigara
Onda na slici u Rijeci
Rukuje se s Titom
Tražim Cheov Dnevnik
Zadnji put imala sam ga u rukama
Prije skoro deset godina
Negdje se zametnuo
Ah te moje knjige
Baš koju trebam
Tu ne mogu naći
A kad ju ne trebam
Samo se pojavi
Ali Chea već dugo nisam vidjela
I pitanje je hoću li ga ikada više naći
Samo tražim i kopam po knjigama
Nekada i satima i danima
Utvrđujem gdje je koja
U čak pet prostorija krcatih knjigama
Koje stalno izvlačimo ja i on
I svađamo se da di su
Jer on ih „sprema“ i viče na mene
Kad pravim svoju hrpu
A baš iz MOJE hrpe voli uzimati naslove
I dugo čitati u kadi
S olovkom u ruci
(Bilježim što me zanima
Kaže mi)
I onda ih gurne negdje
Pa ja tražim opsesivno
I usput čitam divne stvari
Nema veze
Čitam Vranickog
Crvena koža i zlatna slova
Historiju marksizma III
Impresivno
Koji su to bili intelektualci
A vidi sad
Same kuharice i kuhari
Filozofija debelog crijeva
A meni se sviđa zanosni Che
Si tiemblas con indignación ante cada injusticia,
entonces eres camarada mío.
Odlazim u njegov mauzolej
Na Kubu u Santa Klaru

VEČERNJA

Htjela bih napisati pjesmu
Kako sam danas bila na sprovodu
Prijateljičinoj mami
Veli mi prijateljica
Da se nisam javljala dvije godine
A meni se čini samo jedna da je prošla
Ali neću se svađati koliko je
Vremena prošlo od kad smo se udaljile
Kažem joj da sam često mislila na nas
Ili samo mislim a ne kažem ništa
Sve što kažem pretvori se u frazu
Nije to to
Toliko mi je žao što Anđe više nema
Te naše mame koje putuju
Uz riječi:
„Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.“
Njena mama je imala slatku kućicu u brdu
S verandom i voćnjakom
Tu nas je primala za rođendane
I na svetog Antu
S verande su visile crvene pelargonije
Između kojih je pucao pogled na
Plavo nebo i zelene brijegove
Sad je prazna
Dobro je po danu
Po noći je sve drugačije
Bolje je samo zaspati
Ulicom trube svatovi
Krleža je divno napisao
„To je hip večernji kad se javlja
Misao na mrtve
Oni su prije nas tu živjeli, disali
Očekivali događaje
A danas ih više nema
Nitko nema suviše razloga
Da se raduje“

„PRIČA UBIJENOG ČOVJEKA, KAKO JU JE GOVORIO MEDIJ

Pošto mi je silovao ženu, razbojnik je, sjedeći pokraj nje, počeo je tješiti. Naravno, ja nisam mogao govoriti. Čitavo mi je tijelo bilo čvrsto vezano o cedrov korijen. No, u međuvremenu davao sam joj mnogo puta znak s porukom: 'Ne vjeruj razbojniku.' Želio sam joj prenijeti neki takav smisao. No moja žena, odsutno sjedeći na bambusovu lišću, uporno je gledala u svoje krilo. Po svemu se činilo da je slušala što joj je govorio. Bio sam u agoniji od ljubomore. U međuvremenu je razbojnik nastavio sa svojim lukavim pričanjem, s jedne teme na drugu. Konačno je razbojnik izustio svoj smioni, drski prijedlog. 'Pošto vam je okaljana vrlina, neće vam više biti dobro s vašim mužem, pa ne biste li umjesto toga postali mojom ženom? Moja ljubav prema vama nagnala me na nasilno ponašanje.'

Dok je razbojnik govorio, moja je žena podignula lice kao da je u transu. Nikad nije bila tako lijepa kao tog trenutka. Što mu je moja lijepa žena odgovorila dok sam ja tamo bio vezan? Ja sam izgubljen u prostoru, no o njezinom odgovoru nikad nisam mislio a da ne bih gorio od srdžbe i ljubomore. Uistinu je rekla: 'Onda me povedi sa sobom kamo god pošao.'

To nije sav njezin grijeh. Da je to sve, ne bih se toliko mučio u tmini. Kad je kao u snu izlazila iz luga, rukom o ruku s razbojnikom, najednom je problijedjela, pokazala na mene svezanog o korijen cedra i rekla: 'Ubij ga! Ne mogu se udati dok on živi.' 'Ubij ga!' vikala je mnogo puta, kao da je poludjela. I sada još te riječi prijete da me survaju u bezdan tame. Je li takva mrska riječ ikada prije izišla iz ljudskih ustiju? Jesu li takve proklete riječi ikad ošinule ljudsko uho, makar samo jednom? Makar jednom takav...." (Iznenadni povik prezira.) "Na te je riječi i sâm razbojnik problijedio. Ona je vikala: 'Ubij ga', držeći ga za rukav. Smrknuto je gledajući, nije odgovorio ni da ni ne... no jedva sam mislio o njegovu odgovoru, kad je bila oborena u bambusovo lišće." (Opet povik prezira.) "Mirno prekriživši ruke, pogledao me i rekao: "Što ćete učiniti s njom? Ubiti je ili spasiti je? Trebate samo kimnuti. Ubiti je?' Samo zbog tih riječi želio bih mu oprostiti njegov zločin.

Dok sam oklijevao, ona je povikala i potrčala u dubinu luga. Razbojnik je smjesta skočio za njom, ali nije joj uspio uhvatiti ni rukav.

Pošto je pobjegla, uzeo je moju sablju, luk i strelice. Jednim je udarcem presjekao konopac kojim sam bio vezan. Sjećam se da je promrmljao: 'Neka bude kako bude.' Onda je nestao iz luga. Nakon toga sve je bilo tiho. Ne, čuo sam nekog kako plače. Odmotavši ostatak konopca, pažljivo sam slušao i shvatio da je to moj vlastiti plač." (Duga tišina.)

"Podignuo sam svoje iscrpljeno tijelo s cedrova korijena. Preda mnom je blistao mali bodež što ga je odbacila moja žena. Podignuo sam ga i zario u svoje grudi. Grumen krvi navro mi je na usta ali nisam osjetio nikakve boli. Kad su mi se grudi ohladile, sve je bilo tiho kao mrtvi u svojim grobovima. Kakva duboka tišina! S neba se nije čuo nijedan glas ptice nad ovim grobom u dubini planine. Jedino se na cedrovima i na brdu povlačilo neko samotno svjetlo. Malo pomalo svjetlo je blijedjelo, dok se cedrovi i bambus više nisu vidjeli. Ležeći tamo bio sam zavijen u duboku tišinu.

Onda je netko dopuzao do mene. Pokušao sam vidjeti tko je to. No naokolo se već prostirala tama. Netko... taj je netko blago izvukao mali bodež iz mojih grudi u svoju nevidljivu ruku. Istodobno mi je ponovno krv navrla na usta. A od tada sam zauvijek utonuo u tamu prostora."

U LUGU, Ryknosuke Akutagawa
(odlomak)

MORE

Na břehu ostrova Krku, na břehu z kameni

Na obali otoka Krka, na kamenoj sam obali bio,
Šest punih tužnih dana more sam tražio
I mora našao nisam - pticu samo vidio sam,
Koja je valovitim krilima odlijetala čitav dan
Da bi podvečer na mjesec stala i s njega, sustala,
Pjesmicom srebrenom među obalsko kamenje pala,
Pjesmicom zamamnom, koji mi reče svojim slovima
Da je ova ptica more sa plavim valovima,
Da je dosta po svijetu kao po livadi hoditi,
Da je, da vidiš, dosta vid svoj opiti.

Na obali hotelska okna tiho su se otvarala,
Za svakim je prozorom blijeda djevojka stajala
I svaka ta djevojka, koja je usred noći snila,
Svoje je more stvorila da bi ga utopila
U svoje bolesne oči, a njima u zvijezdâ svodu staklenom
Svijet nije više kruh, nego boca s lijekom.
Te oči vidjeh ja, ta mora ugledah,
Malo mi je maglena pjena i šumor mora u snu,
Ja htjedoh saznati više, htjedoh znati šta je to tu,
To more istinsko, što sa mnom i bez mene bije
O kršne hridi gora i obale Dalmacije.

Na obali otoka Krka, na kamenoj sam obali bio,
Šest punih tužnih dana more sam tražio
I mora bilo nije, a svijet stidan li je,
Rukama mekim tijelo svoje krije
U šarene kulise, u ljesove obojane
Dok na svetijim mjestima iz mrtvih ne ustane.
Tek dana sedmog, kad je nad gradom zvon zvonio,
Pijanac ja, iz vlastitih sam očiju izmilio,
Ne više kao kupališni gost - kao radnik u nedjelju
Gradom se skitah, govorljiv i u veselju.
I stoga uveče u krčmi uz molo
Vidjeh pravo more svuda uokolo,
Kad se preko hrastovih stolova u lice pogled moj zari
Vama, mornari, brodari i ribari.
Vama, braćo žuljavih ruku, koji u poderanoj maji po svijetu
Nosite bure, vedrine i zemlju ovu svu,
Vama, radnici vječni, suncem ožeženi,
Koji ovdje gradite more i od njeg ste izgrađeni.

Zasviraj, promukli aristone, ptico najdražeg leta,
Ovdje plešu sva mora sa pet dijelova svijeta
I ja najsretniji, ja u srce tog plesa prihvaćen,
Žuljevima rodim kao drvo voćem,
Mornar sam, barkar i ribar, radnik u pristaništu,
U tisuće lađa plovim morem i dugo njime plovit ću,
Ne jednima, s tisuću ruku more osvajam,
Ne jednima, s tisuću ruku more stvaram.
Zasviraj, promukli aristone, ptico najmilija mi od svih,
Svijet su samo oni koji ga hrane da on prehrani njih,
More smo mi, radnici valovitih mišica, isti kud sunce sija,
Mi stvarnost jedina, stvarnost najstvarnija.

JIŘI WOLKER
1900-1924.
Preveo Jure Kaštelan

Pisci u prolazu, nestrpljivi da se vrate, svom pisaćem stolu, slobodno zrače nestrpljenje, svejedno im je za publiku anonimusa, okupljenih da ih vide i čuju, pisci se potvrđuju samo inter pares, dok ne nestanu u tisućama knjiga, iz kojih gomila ih slučajno izvučemo, tražeći nešto drugo, i obrišemo prašinu s korica, da bi se prisjetili što smo mi to čitali, dok još nismo postali izbirljivi.

(Pisac potpisuje svoju knjigu publici u provinciji)

Starry Night

Jesu li književnost i čitanje za čovjeka važni?
ChatGPT
2 / 2

Da, književnost i čitanje imaju značajnu važnost za čovjeka iz više razloga:

Kognitivni razvoj: Čitanje književnih djela potiče kognitivni razvoj. Ono zahtijeva pažljivo praćenje priče, analizu likova i njihovih motivacija te razumijevanje kompleksnih zapleta. Ovaj proces potiče razmišljanje, analitičke sposobnosti i sposobnost dubokog razumijevanja.

Razvoj jezika: Čitanje obogaćuje vokabular, poboljšava gramatičke vještine i jača komunikacijske sposobnosti. Izloženost različitim stilovima pisanja i jezičnim tehnikama pomaže u razvijanju vještine izražavanja.

Empatija: Čitanje književnih djela omogućava čitateljima da se suoče s različitim perspektivama, iskustvima i emocijama likova. To potiče razvoj empatije i razumijevanja za različite svjetonazore i životne situacije.

Kulturna svijest: Književnost je odraz kulture, povijesti i društvenih promjena. Čitanje omogućava bolje razumijevanje prošlih i sadašnjih društava te kako su se ljudi nosili s različitim izazovima.

Kreativnost: Književnost potiče maštovito razmišljanje. Čitanje o različitim svjetovima, likovima i avanturama potiče kreativnost i može potaknuti čitatelje da sami stvaraju priče.

Stres i opuštanje: Čitanje može biti izvrsno sredstvo za opuštanje. Uklanjanje sebe iz svakodnevnog okruženja i uranjanje u priču može pomoći smanjiti stres i anksioznost.

Intelektualno zadovoljstvo: Uživanje u dobro napisanom tekstu, dubokim mislima i složenim temama pruža intelektualno zadovoljstvo i izazov.

Povezivanje s ljudima: Čitanje stvara mogućnost za razgovor i dijeljenje iskustava s drugima. Književnost je često temelj razgovora među ljudima i može služiti kao most za povezivanje.

Ukratko, književnost i čitanje imaju širok spektar koristi za čovjeka, uključujući intelektualni razvoj, emocionalno povezivanje, kulturnu svijest i osobno zadovoljstvo.



"Glavna funkcija tijela je da nosi okolo mozak."
T. A. Edison

"The chief function of the body is to carry the brain around."
Thomas A. Edison

https://suiter.com/thomas-edisons-electric-vote-recorder/

POKLONI

Poklon je stvar koju, barem ja tako mislim, moraš vratiti. E sad, ima ona jedna filozofija o poklonima da se lanac poklanjanja nastavlja tako da ti primiš poklon ali pokloniš nekom drugom a ne onom tko je tebi dao poklon, i tako lanac ide u nedogled i beskraj divnog darivanja i poklanjanja pa se tako lako desi da onaj na kraju lanca primi bombonjeru sa slatkišima starim deset godina. Jednom sam upravo takav poklon primila, u efektnoj „šalji dalje“ poklon vrećici s drškama od zlatnih vrpci, original parfem Chanel N°5 i krasnu raskošnu bombonijeru, mix najfinijih marcipana, bajadera, griota i pralina, brzo sam strgla s nje celofan i raširenih zjenica digla poklopac, a u sedefasto-zlatnim bazenčićima ležalo je smeće od bombona, sve izblijedilo i posivilo, sasušilo se i poflekavilo, kao da je sto godina stara, izgledala je iznutra ta izvana prekrasna bombonijera. Malo je reći da sam bila osupnuta takvom gestom i gotovo sam tu bombonijeru shvatila kao osobnu uvredu i odmah išla provjeriti Chanel N°5, da, bio je original i bio je ok, i još mnogo i mnogo poklona sam primila ali tu bombonijeru neću zaboraviti nikad. Podsjetila me na onu humoresku o tipu koji je išao u svatove i ušao u trgovinu porculanom, ugledao na pultu netom razbijeni divan servis i rekao prodavaču da mu to spakira u luksuznu kutiju. Da će mladenci misliti da se skupocjeni servis razbio u prijevozu do njih. Poslije vjenčanja mladenci mu pošalju fotku servisa u kutiji, revni prodavač, ne shvaćajući namjeru kupca, svaki polomljeni dio servisa posebno je zamotao. Eh, kako nas ulove kad varamo, svojom nevinošću i dobrim namjerama. Zato se i kaže, put do pakla popločen je dobrim namjerama. I zato ja kad primim poklon, vraćam ga s radošću darivatelju, ti meni ja tebi darivanje. Kod poklanjanja i darivanja jako dobro se vidi psihologija darivatelja i primatelja. Jedna opskurna osoba, poklanjala je namjerno smeće, ne slučajno, namjerno. Pokloni hrpu drangulija, špangica, plišića, smeća i uživa gledajući facu darivanog. Uzmem pred njom špangu koju mi je donijela na dar – joj, kak je divna španga, a ono španga puknuta, ne radi opruga za držanje kose, ja joj velim kaj si to opet poklonila, ona se smije ko konj, rodica mi je ali ne krvna, mi nismo takvi

Dakle, sinoć sam opet primila predivne poklone, prave bisere (iz školjaka, veli mi on), ogrlicu, naušnice, prsten i narukvicu, sve od bisera, predivan crveni ruž koji ću poput Vermeera mixati s bojom mesa i karamele da dobijem onu nijansu boje usana Djevojke s bisernom naušnicom, i hrpu finih stranih slatkiša i bombonijera. Obožavam slatkiše u onim metalnim okruglim kutijama, jednu takvu, Kraševu, čuvam i dan danas, stara je tridesetak godina, na slici je HNK, krošnja divljeg kestena u cvatu, znači, april je, i u daljini onaj starinski zagrebački tramvaj. Mjesto kojim sam prolazila u vremenu nekom drugom od ovog danas i na kojoj slici su ostali ljudi neki drugi od ovih s kojima sam danas, tu su moji mladi mama i tata, tamo u neboderima kraj Save, svaki put kad ju pogledam, to je živa čežnja za vremenom prošlim i nesvršenim, jer što je kraj, ne zna nitko.

Dosta sam brbljala, o poklonima, poklanjanju i čežnji za aprilom u negdašnjem Zagrebu, još samo par fotkica i ljubim vas.

„Love the giver more than the gift“, kakav divan citat.

"Pedofilija

(Vidi i str. 2508.)

Pedofilija predstavlja želju za spolnom aktivnošću s djecom prije puberteta. Pedofili često završavaju u zatvoru; liječenje bi trebalo uključivati farmakoterapiju i psihoterapiju.

Spolni napadi na djecu predstavljaju znatan dio prijavljenih spolnih zlodjela. Na osnovi slobodne prosudbe pedofilima se smatraju osobe e16 god., s time da je dobna razlika između napasnika i djeteta e5 god. Dijete je obično d13 god. Kod starijih adolescenata s pedofilijom, nije postavljena dobna granica; oslanja se na kliničku i pravnu procjenu.

Većina pedofila su muškarci. Pedofili više vole djecu suprotnog spola od one istog spola u omjeru 2:1. U većini slučajeva dijete poznaje odraslu osobu, a može se raditi o članu obitelji, očuhu ili maćehi ili osobi od autoriteta. Čini se da je promatranje i dodirivanje češće od spolnog kontakta. Homoseksualni muškarci su tipično manje bliski s djetetom. Osobe koji su isključivo pedofili privlače samo djeca; one koji nisu isključivo pedofili mogu privlačiti i odrasle osobe.

Neki pedofili ograničavaju svoju aktivnost na vlastitu djecu ili bliske rođake (incest). Pedofili lovci, od kojih mnogi imaju antisocijalni poremećaj osobnosti, mogu rabiti silu i prijetiti djetetu da će, ukoliko se zlostavljanje otkrije, ozlijediti njega ili njegovog ljubimca. Tijek pedofilije je kroničan a počinitelji obično ostaju ovisnici, razviju depresiju ili dolazi do bračnih sukoba. Mnogi slučajevi spolnog zlostavljanja djece se zbivaju u okruženju ovisnosti i obiteljske disfunkcije.

Otkrivanje pedofila često za liječnika predstavlja etičku krizu. Liječnik može pokušati sačuvati privatnost bolesnika ali mora štititi i djecu. Liječnici bi morali biti svjesni svojih zakonskih obaveza u okviru države u kojoj rade.

Obično je potrebna dugotrajna pojedinačna ili grupna psihoterapija a može biti osobito korisna kad je dio multimodalne terapije koja obuhvaća podučavanje o ponašanju u društvu, liječenje istodobnih tjelesnih i psihičkih bolesti (npr. konvulzivnih poremećaja, poremećaja pažnje, depresije) i primjene lijekova. Liječenje je manje učinkovito kad se provodi po nalogu suda, premda su mnogi osuđivani spolni napasnici imali koristi od liječenja grupnom psihoterapijom i antiandrogenima.

U SAD–u je medroksiprogesteron primijenjen IM lijek izbora; u Europi se primjenjuje ciproteron. Doza medroksiprogesterona u pravilu iznosi 200 mg IM 2 do 3 puta/tj. tijekom 2 tj., zatim se daje 200 mg 1 do 2 puta/tj. tijekom 4 tj., a zatim 200 mg svaka 2 do 4 tj. Serumski testosteron treba kontrolirati i održavati u rasponu normalnom za žene (<62 ng/dl). Liječenje je obično dugotrajno, jer se bolesne misli obično vraćaju tjednima i mjesecima nakon prestanka liječenja. Preparati gonadotropin–otpuštajućeg hormona se također primjenjuju IM. Korist od primjene antiandrogena u žena pedofila je slabije utvrđena. Osim antiandrogena, korisni mogu biti SSRI (npr. visoke doze fluoksetina od 60 do 80 mg 1×/ dan ili fluvoksamina od 200 do 300 mg 1×/ dan). Lijekovi su najučinkovitiji kad se primjenjuju u sklopu programa multimodalnog liječenja."
Izvor:
http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/psihijatrija/spolnost-i-poremecaji-spolnosti/parafilije


(Ilustracija: From Wikimedia Commons, the free media repository)