“As a recluse, I couldn’t bear traffic. It had nothing to do with jealousy, I simply disliked people, crowds, anywhere, except at my readings. People diminished me, they sucked me dry.”
Charles Bukowski
29.08.2023. (18:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sviđaju mi se tvoji književni izbori/preferencije koje stavljaš u postove iako ih ja sagledavam u formi dramskog teksta šat'š to mi je oblik profesionalne deformacije (iako mi kazalište nije struka ali uzmimo uvjetno samo da zadovoljimo formu) gledao sam dosta adaptacija književnosti u kazalište pa mi se asocijacija kad su u pitanju ozbiljna knjiška djela servira sama po sebi. A ovaj tekst je dovoljno intrigantan da se i ekranizira.
29.08.2023. (21:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne volim ljudima raditi distrakciju na blogu upisivanjem u komentare onoga što nema veze sa postom, ali moram, moram i ovdje izreći duboko i iskreno hvala za onog Miša; kako je to leglo u moj život, kao miš na tavanicu, tako su uvečer u staroj babinoj kući u Dalmaciji miševi znali prolaziti između greda u stropu kuhinje, a stric, otac, sestrična i ja bismo ih slušali i večerali jaja pržena na maslinovu ulju u tišini i pili gorke, opore bevande od ledenog Babića iz bačve u konobi; poslije bi se pričale priče iz starine, o tome kako je dida išao nadničariti i zidati u velike gradove, ili kako su u ratu bombe padale po Poljani a oni kao djeca pretrčavali između leševa; kakav prizor; dvoje djece i dva muškarca bez svojih napuštenih žena; kao neki scenario za sajko film; ja bih kao neko gradsko dijete došao tamo iz centralnog grijanja, iz smrdljiva i bučna velegrada u tu zimu, jasnu i tvrdu poput stakla, pročišenu burom i tišinom u kojoj se čuje topot sitnih mišjih nožica na drvu; fenomenalno, baš je upalo u ovu prvu prohladnu kasnoljetnu noć punu vjetra i čežnje :)))) Zapravo, kad bolje pogledam, i nije to tako daleko od ovog posta, miševi u podu i nad stropom, miševi koji rade i trude se, a mi kako god da okreneš, bilo kao cvrčci, ili mravi, ili miševi - dangubimo i pjevušimo i ištemo, da ne utonemo u ono more kuluka i mraka i otuđenja, u kotač sistema; sjećam se Barflya sa Mickeyem Rourkeom i Faye Dunaway još dok sam bio klinac; ljudi se dijele na one koji su odustali i one koji nisu. Eto, na neki način, ili su to možda samo utvare; ovdje na blogu ima ljudi koji nisu odustali; ima još ljudi koji sanjaju o ljepoti, o slobodi, o poticanju, o iskrenosti. Nije svijet još uvijek propao dok postoji jedna jedina krijesnica na polju što slijeće na travke i klasje jedva dozrelog žita :).
29.08.2023. (21:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Savršeno, j. divno, prekrasne uspomene, hvala, osjetim Vaše uspomene kao da su moje, tako znate dobro pisati.
Hvala Teatralni, luki, da, to mi se baš dopalo iz Post office, taj odlomak. Bukowski mi se jako sviđa, njegov sirov, direktan, neispoliran pristup stvarima i životu, bez maskiranja, kao Miller.
"Godine 1969. Bukowski je prihvatio ponudu izdavača Black Sparrow Pressa Johna Martina i dao otkaz u pošti kako bi se posvetio pisanju s punim radnim vremenom. Tada je imao 49 godina. Kao što je objasnio u pismu u to vrijeme, "Imam jedan od dva izbora – ostati u pošti i poludjeti... ili ostati ovdje i igrati se pisca i gladovati. Odlučio sam gladovati." Manje od mjesec dana nakon što je napustio poštu završio je svoj prvi roman, Post Office. Kao mjeru poštovanja prema Martinovoj financijskoj potpori i vjeri u relativno nepoznatog pisca, Bukowski je objavio gotovo sva njegova kasnija velika djela za Black Sparrow Press, koja je postala vrlo uspješan pothvat. Strastveni pristaša malih nezavisnih tiska, Bukowski je tijekom svoje karijere nastavio slati pjesme i kratke priče bezbrojnim malim publikacijama.""
29.08.2023. (21:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
“As a recluse, I couldn’t bear traffic. It had nothing to do with jealousy, I simply disliked people, crowds, anywhere, except at my readings. People diminished me, they sucked me dry.”
Charles Bukowski
29.08.2023. (18:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TEATRALNI
Sviđaju mi se tvoji književni izbori/preferencije koje stavljaš u postove iako ih ja sagledavam u formi dramskog teksta šat'š to mi je oblik profesionalne deformacije (iako mi kazalište nije struka ali uzmimo uvjetno samo da zadovoljimo formu) gledao sam dosta adaptacija književnosti u kazalište pa mi se asocijacija kad su u pitanju ozbiljna knjiška djela servira sama po sebi. A ovaj tekst je dovoljno intrigantan da se i ekranizira.
29.08.2023. (21:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Ne volim ljudima raditi distrakciju na blogu upisivanjem u komentare onoga što nema veze sa postom, ali moram, moram i ovdje izreći duboko i iskreno hvala za onog Miša; kako je to leglo u moj život, kao miš na tavanicu, tako su uvečer u staroj babinoj kući u Dalmaciji miševi znali prolaziti između greda u stropu kuhinje, a stric, otac, sestrična i ja bismo ih slušali i večerali jaja pržena na maslinovu ulju u tišini i pili gorke, opore bevande od ledenog Babića iz bačve u konobi; poslije bi se pričale priče iz starine, o tome kako je dida išao nadničariti i zidati u velike gradove, ili kako su u ratu bombe padale po Poljani a oni kao djeca pretrčavali između leševa; kakav prizor; dvoje djece i dva muškarca bez svojih napuštenih žena; kao neki scenario za sajko film; ja bih kao neko gradsko dijete došao tamo iz centralnog grijanja, iz smrdljiva i bučna velegrada u tu zimu, jasnu i tvrdu poput stakla, pročišenu burom i tišinom u kojoj se čuje topot sitnih mišjih nožica na drvu; fenomenalno, baš je upalo u ovu prvu prohladnu kasnoljetnu noć punu vjetra i čežnje :))))
Zapravo, kad bolje pogledam, i nije to tako daleko od ovog posta, miševi u podu i nad stropom, miševi koji rade i trude se, a mi kako god da okreneš, bilo kao cvrčci, ili mravi, ili miševi - dangubimo i pjevušimo i ištemo, da ne utonemo u ono more kuluka i mraka i otuđenja, u kotač sistema; sjećam se Barflya sa Mickeyem Rourkeom i Faye Dunaway još dok sam bio klinac; ljudi se dijele na one koji su odustali i one koji nisu. Eto, na neki način, ili su to možda samo utvare; ovdje na blogu ima ljudi koji nisu odustali; ima još ljudi koji sanjaju o ljepoti, o slobodi, o poticanju, o iskrenosti. Nije svijet još uvijek propao dok postoji jedna jedina krijesnica na polju što slijeće na travke i klasje jedva dozrelog žita :).
29.08.2023. (21:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Odličan!Tko zna odabrati - zna! Ljubim!
29.08.2023. (21:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Savršeno, j. divno, prekrasne uspomene, hvala, osjetim Vaše uspomene kao da su moje, tako znate dobro pisati.
Hvala Teatralni, luki, da, to mi se baš dopalo iz Post office, taj odlomak. Bukowski mi se jako sviđa, njegov sirov, direktan, neispoliran pristup stvarima i životu, bez maskiranja, kao Miller.
"Godine 1969. Bukowski je prihvatio ponudu izdavača Black Sparrow Pressa Johna Martina i dao otkaz u pošti kako bi se posvetio pisanju s punim radnim vremenom. Tada je imao 49 godina. Kao što je objasnio u pismu u to vrijeme, "Imam jedan od dva izbora – ostati u pošti i poludjeti... ili ostati ovdje i igrati se pisca i gladovati. Odlučio sam gladovati." Manje od mjesec dana nakon što je napustio poštu završio je svoj prvi roman, Post Office. Kao mjeru poštovanja prema Martinovoj financijskoj potpori i vjeri u relativno nepoznatog pisca, Bukowski je objavio gotovo sva njegova kasnija velika djela za Black Sparrow Press, koja je postala vrlo uspješan pothvat. Strastveni pristaša malih nezavisnih tiska, Bukowski je tijekom svoje karijere nastavio slati pjesme i kratke priče bezbrojnim malim publikacijama.""
29.08.2023. (21:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Čitala sam ga samo u gimnaziji. Brzo mi dosadi.
29.08.2023. (23:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Neke njegove priče su mi bile perverzne, dok nisam skužila da je genijalac.
29.08.2023. (23:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...