PLOČICA

Drvosječa sam. Moje ime nije važno. Koliba u kojoj se rodih i u kojoj ću uskoro morati umrijeti nalazi se na rubu šume. Za šumu kažu da se prostire sve do mora koje okružuje čitavu zemlju i kojim se kreću drvene kuće poput ove moje. Ne znam; nikarda to nisam vidio. Nisam vidio ni drugi kraj šume. Moj stariji brat, dok bijasmo djeca, natjerao me da se zakunem da ćemo nas dvojica posjeći čitavu šumu sve dok ne ostane ni jedno jedino stablo. Brat mi je umro, pa sada tragam i tragat ću i nadalje za nečim drugim. Prema zapadu protječe rječica u kojoj umijem loviti ribu golom rukom. U šumi ima vukova, no vukovi me ne straše, a sjekira me nikada nije iznevjerila. Nisam brojio svoje godine. Znam da ih je mnogo. Oči mi više ne vide. U zaseoku, kamo više ne zalazim jer bih se izgubio, na glasu sam kao tvrdica, no što li je mogao uštedjeti šumski drvosječa?
Vrata svoga doma zatvaram kamenom kako mi snijeg ne bi ulazio. Jedne večeri začuh teške korake, a zatim i lupanje. Otvorih te uđe neki neznanac. Bijaše to visok i star čovjek, ogrnut izlizanim gunjem. Lice mu bijaše prošarano ožiljkom. Godine su mu kanda dale više odlučnosti nego slabosti, ali opazih da teško hoda bez pomoći štapa. Izmijenismo nekoliko riječi kojih se ne sjećam. Napokon reče:
- Nemam kuće ni kućišta i spavam gdje stignem. Obišao sam čitavu Saksoniju.
Te su riječi odgovarale njegovoj starosti. Moj je otac vazda pričao o Saksoniji; sada svijet kaže Engleska.
Imao sam kruha i ribe. Nismo govorili za vrijeme jela. Poče kišiti. Od koža mu rasprostrijeh ležaj na zemljanom podu, gdje je umro moj brat. Kad se spustila noć, zaspasmo.
Razdanjivalo se kad iziđosmo iz kuće. Kiša je bila prestala i zemlja bijaše prekrivena svježim snijegom. Ispade mu štap te mi je naredio da mu ga podignem.
- Zašto da te poslušam? - rekoh mu.
- Zato što sam kralj - odvratio je.
Pomislih da je lud. Pokupih štap i dadoh mu ga.
Progovorio je izmijenivši ton:
- Ja sam kralj Secgensa. Mnogo sam ih puta u teškoj bici doveo do pobjede, ali u presudnom trenutku izgubih kraljevstvo. Ime mi je Isern, a od korjenike sam Odinove.
- Ja ne štujem Odina - odgovorih mu. - Štujem Krista.
Kao da me nije čuo, nastavio je:
- Obilazim staze progonstva, no još uvijek sam kralj jer imam pločicu. Hoćeš li je vidjeti?
Rastvorio je koščatu šaku. U ruci nije ničega bilo. Bijaše prazna. Tek tada primijetih da ju je uvijek držao stisnutu. Pozorno me gledajući, reče:
- Možeš je dodirnuti.
Pomalo sumnjičavo stavih mu vršak prstiju na dlan. Osjetih nešto hladno i ugledah nekakvo svjetlucanje. Ruka se naglo zatvori. Ništa nisam kazao. On nastavi strpljivo, kao da priča s kakvim djetetom:
-To je Odinova pločica. Ima samo lice. Na zemlji ne postoji ništa drugo što bi imalo jednu stranu. Sve dok bude u mojoj ruci bit ću kralj.
- Je li zlatna? - upitah.
- Ne znam. To je Odinova pločica i ima samo lice.
Tada me spopade gramzljivost da se domognem te pločice. Kad bi bila moja, mogao bih je zamijeniti za zlatnu polugu i bio bih kralj.
Onome skitnici, koga i dan-danas mrzim, kazah:
- U kolibi imam skrivenu škrinju s novcima. Od zlata su i blistaju kao sjekira. Dadneš li mi tu Odinovu pločicu, dajem ti škrinju.
Tvrdoglavo je rekao:
- Neću.
- Tada - kazah - možeš produžiti svojim putem.
Okrenuo mi je leđa. Jedan udarac sjekirom po potiljku bio je sasvim dovoljan da posrne i padne, no u padu otvorio je ruku te u zraku ugledah bljesak. Sjekirom dobro obilježih mjesto, a mrtvaca odvukoh do potoka koji bijaše jako nabujao. Bacih ga u nj.
Kad sam se vratio do kuće, potražih onu pločicu. Ne nađoh je. Već je godinama tražim.

Jorge Luis Borges, KNJIGA OD PIJESKA (1975)

Moja knjiga

“. . . No kolosijek je išao kroz birtije, kroz birtije, jednu suviše doživljenu i premalo opjevanu ideju. Zašto ne ostadoh u primitivnoj ekonomiji ribara i lovaca, još boljih ljudi, koji plodove života ubiru golim rukama bez kamenog i željeznog oruđa?

Kolosijek je išao kroz birtije; a birtije su dobavile Kerbere, vunbacitelje (riječ strašnija nego npr. defenestracija). O mila zemljo! na ulazu tvojih gostiona borim se kao drugi kod Čataldže i kod Jedrena, na rezerviranim vojnim područjima, što ih hrane i zaštićuju bodljikave žice, na koje današnja racionalizacija može pustiti i jednu ekonomičnu i paušalnu struju s toliko voltova i ampera. O mila zemljo! na pragu tvojih gostiona od šaka, toljaga, sifona svi ćemo poginuti.

Tvoji najbolji junaci, mada su se borili s topuzom i džeferdarima, barem što se alkohola tiče, ne treba da se stide ovoga naraštaja. Ima jedna francuska riječ (a tu sigurno razumiju čak i u Dublinu), a to je: tessons de bouteille! O predragi rusagu, kakvog sam »tesanja«, kresanja, kvrcanja glava doživio na pragu tvojih birtija - kakva »vun«-izbacivanja - kakve sudbonosne padove u promokrene jarke i u neki smrad jednoga noćnoga gliba, koji se ne da zderati ni pomesti!

Od tvojih sam vrata letio kao lopta na tenisištu! Kao nabijeni sifon vrcao sam na pločnik! Kao jedna obijesna bundeva prkosio sam prijetnjama, šakama, skokovima, maskom sigurnosti i stabiliteta! Kao skot dolazio sam do spoznaje da ulica ima dva kraja i da je štap prekratak za mjerenje ulice, ali ne jedna žurna vožnja alkoholičara i alkoholnim bubocima izrešetanih deliranta. O Marlowe! vraćam se tebi. Marlowe, ti si jači od Jana Steena, moćniji od ne znam kakvoga Brouwera. Ti si red stolica nataknutih na glave. Ti si baterija flaša katapultiranih u prostor. Ti si ritam palica, štapova i batina koje mjere takt po leđima, stegnima, butinama. Ti si sjedalica, koje slama visi vrhu moje glave, a obruč me drveni steže oko vrata! Ti si frenezija pijane noći! Ti si očekivanje mačje derače, talambasa, zemljotresa, barabana, plamenih lektira Angelike Balabanov, krhanje staklarije, staklenih prozora, stakla u vratima, stakla u ljudskim leđima, talentima i karakterima! Marlowe, vratit ću se tebi. Evo su me bacili iz »kafane« kojoj sam pôd čelom izmjerio. Kasnije će me zvati da, iz zahvalnosti, poznati i nepoznati pijemo bruderšaft! Ne mogu sada sve obrazlagati. Ja sam protiv alkohola, protiv vinske emfaze, nazdravica! Ja ne želim smrti na željezničkoj pruzi, a - a -a - kolosijek vodi kroz birtije!”

Hrvatski dnevnik, 1938.

Tin Ujević, Kolosijek kroz birtije

Zanimljive su mi ove časne sestre lezbijke, gledala sam onaj domaći nagrađivani igrani (?) dokumentarac o časnama lezbijkama, Nun of Your Business (koje su se "skinule" na kraju priče iz mantija), jer ako je ušla u kler jer želi biti Kristova djevica, Kristova zaručnica, ne želi brak i obitelj, a onda se oda putenosti u kurijskim budoarima i namigivanju na misama, želi li onda ona sex samo i sigurnost egzistencije na nas svjetovnjaka teret? Kako se tu onda uklapa njena aktivacija u "hodu za život", kad lezbijka život ne može niti - stvoriti? I čednost? Zarediš se i položiš zavjete čednosti i čistoće, odaš se poroku sexa, hranimo te i oblačimo i financiramo ti izlete i ti se cijelo vrijeme tucaš i hodaš za pravo na život? Ček, ček? Čiji život? Tvoj? Financiran ugovorima o održavanju svettaca & svettica na teret svjetovnjaka?





SAPFO je rođena između 612. i 630. godine prije Krista u Mitileni, otok Lezbos u Grčkoj. Odgojena da bude svećenica ljubavi boginje Afrodite, pripisuje joj se da je bila prva pjesnikinja erosa. Bila je kći trgovca vinom i sestra službenog gradskog točioca vina. Vino je teklo u ovoj obitelji! Njezin otac je umro kada je Sapfo imala samo šest godina, a kasnije je bila prisiljena na privremeno progonstvo na Siciliji zbog političkih nemira.

Sitna, vrlo sitna, s nježnom koštanom strukturom i tamnom kosom, Sapfo nije bila neprivlačna, ali njezin fizički izgled bio je suprotan idealu tog vremena, koji je cijenio svijetlu kosu i bujniji ženstveni oblik. Kada su je pjesnici nazivali „lijepom Sapfo“, podrazumijevalo se da njezina ljepota nadilazi fizičke granice - govorili su o Sapfo kao pjesnikinji, ženi i ljubavnici, ne samo o njezinom fizičkom izgledu.

Kao ravnateljica djevojačke škole za poeziju i glazbu, Sapfo je aktivno sudjelovala u obrazovanju svojih učenica, koje je voljela kao vlastite kćeri ili, u mnogim slučajevima, kao ljubavnice. Kultura u Grčkoj tijekom njezina života navodno je bila biseksualna. Brakovi su se dogovarali iz ekonomskih, političkih i prokreativnih razloga, a izvanbračni spolni odnosi istog spola bili su uobičajeni. Sapfo nije bila iznimka, ali njezina biseksualnost nije ono što ju je učinilo jedinstvenom u povijesti - već je način na koji je ovjekovječila svoje osjećaje u svojoj poeziji učinio je posebnom. U svojim vezama, Sapfo je bila govornica koja je ovjekovječila vlastite osjećaje.

Sapfo je bila domaćica kreativnog i obrazovnog društvenog kruga žena. Za mnoge koje su dolazile izdaleka učiti od nje se govorilo da su joj bile ljubavnice, ali i učenice. Postojao je niz mladih žena, pjesnikinja i učenica, s kojima je, kako se kaže, imala ljubavne veze.


Jedna njena prekrasna pjesma:

SAPFA

LJUBAVNA STRAST
Čini mi se bozima sličan onaj
Štono smije naprama tebi sjedit,
Te izbliza slušati tebe kako
Ljubazno zboriš,

Smiješkom slatkim smiješiš se - što je meni
Sve u grudma stravilo srce žudnjom.
Čim te vidim samo na časak, glas mi
U grlu zapne,

Jezik meni zanijemi, pa me tihi
Po svem tijelu ljubavni oganj prođe,
Nit već vidim očima, nit šta čujem,
Uši mi šume,

Teški znoj mi teče sa čela, dršćem
Sva ko prut, a žuća sam nego trava,
Čini mi se: zamalo te bih bila
Umrla jadna.

Treba ipak trpjeti kad je tako...

(Prema prijevodu Kolomana Raca)



ZANIMLJIVOST:
"Grčki sud trebao je odlučiti može li se riječ 'lezbijka', koja znači stanovnica otoka Lezbosa također koristiti kao naziv homoseksualnih žena.
Naime, jedan stanovnik i dvije stanovnice Lezbosa uložili su žalbu grčkom pravosuđu zatraživši da se zabrani uporaba termina lezbijka grčkoj udruzi koja je registrirana kao 'Grčka homoseksualna i lezbijska zajednica' (OLKE) uz obrazloženje kako je njime nanesena uvreda njihovom povijesnom identitetu i osobnostima.
"Prosvjedujemo zbog proizvoljnog korištenja imena našeg zavičaja od strane osoba koje su specifične", piše u izjavi troje tužitelja objavljenoj u konzervativnom listu "O Davlos".
Riječ se od 1960-ih godina uvriježila kao naziv za žene homoseksualce. Temelji se na činjenici da je najistaknutija antička pjesnikinja Sapfo podrijetlom s Lezbosa.
Ona je u 7. stoljeću prije Krista imala ljubavne odnose sa svojim učenicama, a u njezinim djelima nalaze se tragovi ženske homoseksualnosti.
Na Lezbosu se više puta godišnje održavaju susreti lezbijki. Dio stanovnika u tome vidi pozitivan događaj koji koristi mjesnom turizmu, dok se drugi izričito protive korištenju imena otoka u kontekstu homoseksualnosti."

Niti me smeta ime niti mi smeta sexualna orijentacija nečija, ali mi smeta da mi homoseksualci i lezbijke propovijedaju čednost i moralne pouke djeci na vjeronaucima po sekularnim školama koje financiramo porezima i javnim davanjima, a kojih poreza i javnih davanja su homoseksualne osobe pod egidom klera oslobođene i privilegirane po izrazito nepovoljnim Rimskim ugovorima za svjetovni rad i radnike, pa ispada da rintamo za klerske lezbijke i homoseksualce e da bi nas oni podučavali - moralu i čednosti. Svašta, zaista, u apsurdistanu.

Svjetska turneja mjuzikla Moulin Rouge stigla je u dublinski Bord Gáis Energy Theatre i ostat će sve do 11. siječnja 2026., pozvana sam. Da je predstava bila cool, dobila sam uz evociranje i potvrdu - fotku iz kazališta, iako se sama predstava nije smjela fotkati.


“Otvori šampanjac! Uđi u svijet sjaja i romantike, zapanjujućeg luksuza, blještavila, raskoši i slave! Baz Luhrmannov revolucionarni film oživljava na pozornici, remiksiran u novoj glazbenoj ekstravaganciji. Proslava Istine, Ljepote, Slobode i - prije svega - Ljubavi, Moulin Rouge! je više od mjuzikla - to je stanje uma!” Tko bi takvom pozivu odolio, a još kao dijete visila sam u iličkom Varijeteu i uživala u atmosferi kabarea.

Toulouse-Lautrec iz moje Likovne enciklopedije

Uz fotku s predstave preplavile su me asocijacije… Među prvim knjigama koje sam čitala bila je upravo iz tatinog regala izvučena Moulin Rouge Pierre La Murea. Cijelo vrijeme suosjećala sam s nesretnim Henri Marie Raymond de Toulouse-Lautrecom i zamišljala u knjizi opisana popularna pariška okupljališta i raskalašeni cabaret Moulin Rouge, neiscrpni izvor slikareve inspiracije.


A i sjećanje na jedan davni i nezaboravni izlet u Pariz, još vidim boemski Montmartre s prodavačima knjiga i portretistima, stotine pariških stepenica, veličanstvene lađe crkve Sacré-Coeur i bujicu ljudi ispred Crvenog Mlina u kišnoj lipanjskoj noći… jesam li to sanjala ili sam bila?


Zlatno doba Moulin Rougea
https://www.moulinrouge.fr/en/the-moulin-rouge/history/the-great-periods/

Jean-Gabriel Domergue: Plesačica kankana

Koliko katolička crkva dobiva godišnje u Hrvatskoj novaca?

Katolička crkva u Hrvatskoj godišnje iz državnog proračuna dobiva značajna sredstva temeljem Vatikanskih ugovora, a ukupan iznos je višekomponentan. Prema recentnim podacima iz 2024. i 2023. godine, ukupna godišnja davanja iznose oko 51 milijun eura.

Ovaj iznos se sastoji od:
Naknade za plaće klera: Najveći dio sredstava, koji je u 2024. godini iznosio spomenutih 51 milijun eura, namijenjen je za materijalne troškove i uzdržavanje klera (plaće svećenika).

Sredstva za odgoj, kulturu i socijalnu djelatnost: Crkva dobiva dodatna sredstva za djelovanje na odgojno-obrazovnom, socijalnom, zdravstvenom i kulturnom području.

Financiranje izgradnje i obnove crkava: Dio proračuna izdvaja se i za izgradnju te obnovu vjerskih objekata.

Važno je napomenuti da se financiranje Katoličke crkve, za razliku od ostalih vjerskih zajednica koje primaju sredstva temeljem Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica, provodi na temelju međunarodnih ugovora (Vatikanskih ugovora) između Republike Hrvatske i Svete Stolice. Ovi ugovori ne predviđaju obvezu Crkve da državi podnosi detaljna izvješća o tome kako troši dodijeljeni novac.

"MOJ ŽIVOT

TRINAESTO POGLAVLJE
(1532)
… Tada sam se, kako se to obično dešava mladićima, zaljubio u jednu mladu Sicilijanku, pravu lepoticu. A pošto je i ona mene veoma zavolela, njena majka to opazi, pa se uplaši da mogu napraviti neko zlo (a to bi se i bilo desilo, jer sam nameravao da s tom devojčicom na godinu dana pobegnem u Firencu krišom od njene majke). Kad majka nasluti da kujemo neke sumnjive planove, jedne noći tajno otputova iz Rima prema Napulju izjavivši da kreće u Čivitavekiju, a pođe u Ostiju. Ja krenuh pravo u Čivitavekiju i napravih hiljadu gluposti ne bih li pronašao svoju draganu. Ko bi ispričao kroz kakve sam sve peripetije tada prošao! Dovoljno je da kažem kako sam mislio da ću umreti ili poludeti. Posle dva meseca devojka mi napisa da se nalazi na Siciliji i da je nesrećna. U to vreme ja sam se bio potpuno odao uživanjima i našao drugu ljubavnicu kako bih ovu zaboravio.
Dok sam tako vodio nemiran život, sprijateljih se sa Jednim sveštenikom sa Sicilije koji je bio veoma obrazovan i dobro poznavao latinsku i grčku književnost. Jednom povedosmo razgovor i o veštini dozivanja duhova, pa tim povodom ja rekoh:,,Celog života silno želim da čujem nešto o toj veštini ili da vidim šta se njome može postići."
Na te reči sveštenik doda: ,,Čovek koji se upusti u poduhvat dozivanja duhova mora da bude jak i neustrašiv.”
Ja mu odgovorih da sam i jedno i drugo, pa da bih se želeo okušati u toj veštini. Tada mi sveštenik odgovori: “Samo ti imaj hrabrosti, za sve ostalo ja ću se pobrinuti.”
I tako se dogovorismo da ćemo pokušati dozivati duhove Jedne večeri sveštenik izvrši potrebne pripreme i reče mi da nađem još jednog ili najviše još dva druga. Ja pozvah Vinčenca Romolija, svog prisnog prijatelja, a sveštenik još jednog čoveka iz Pistoje, koji se takođe razumevao u prizivanje duhova.
Pođosmo u Koloseum, a sveštenik se tu odenu kao prizivači duhova, pa poče da crta krugove po zemlji uz mnogo lepih, obrednih kretnji. Doneli su mu skupocenih mirisa i žara, ali i nekih materija s kojih se širi zadah. Kad je sve bilo u redu, na jednom krugu nacrta vrata, pa nas uze za ruke i jednog po jednog u njega uvede. Potom nam podeli dužnosti. Amajliju preda svom drugu, ostalima naredi da podstiču vatru, a on poče da priziva duhove. Ovo je potrajalo oko čas i po, a potom se pojaviše legije đavola tako da je Koloseum bio dunke pun tih tajanstvenih bića. Ja sam raspaljivao žar na koji smo bacali tamjan, kad sveštenik spazi legijie đavola. pa mi se okrenu i reče:,,Benvenuto, zatraži nešto od njih."
Ja zatražih da se nađem sa svojom Sicilijankom Anđelikom. Te noći uopšte ne dobismo odgovora, ali sam bio vrlo srećan što sam bar video ono što sam želeo. Prizivač duhova reče kako bi trebalo još jednom da se sastanemo i da će mi sve želje biti ispunjene, ako sa sobom budem poveo jednog netaknutog dečaka. Ja povedoh jednog svog šegrta, dvanaestogodišnjeg dečaka, i opet pozvah onog Vinčencija Romolija, kao i nekog Anjolina Gadija, našeg prisnog prijatelja. Kad smo ponovo stigli na određeno mesto, prizivač duhova se poče na isti način pripremati kao i prvi put, samo su mu obredne kretnje sad bile još skladnije. On nas uvede u krug koji je opet nacrtao, i to još lepše i s više svečanih pokreta. Potom Vinčencu stavi u dužnost da raspiruje žar sa tamjanom i za pomoćnika mu dodeli onog Anjolina Gadija Zatim meni gurnu u ruke hamajliju, pa mi reče da je okrećem na one strane koje mi on bude pokazivao, a pod hamajliju stavi onog dečaka, mog šegrta. Sveštenik poče da strahotnim glasom priziva duhove i po imenu pozva mnoštvo demona, vođe legiona. Potom poče da im zapoveda u ime nestvorenog, živog i večnog Boga na jevrejskom, grčkom i latinskom jeziku, tako da se ubrzo Koloseum ispuni sa sto puta više đavola nego prvi put. Vinčenco Romoli je pazio na vatru zajedno s pomenutim Anjolinom i palio miomirisne smole. Ja sam, prema savetu popa, ponovo tražio da se sastanem s Anđelikom. Prizivač duhova okrenu prema meni i reče:,,Jesi li čuo šta su ti kazali? Rekli su ti da ćeš kroz mesec dana biti s njom." Potom me zamoli da budem hrabar, jer je došlo mnogo više legiona no što ih je pozvao, i to onih najopasnijih. A pošto su već obećali da će mi ispuniti želju, treba s njima biti ljubazan i strpljivo se s njima oprostiti.
Na drugoj strani, dečak koji je stajao pod hamajlijom, sav prestravljen je govorio da se na tom mestu nalazi milion vrlo hrabrih demona i da nam svi oni prete. Potom još doda kako vidi četiri naoružana džina koji, reklo bi se, nameravaju da uđu u naš krug. Tog trenutka prizivač duhova, koji je drhtao od straha, pokušavao je što ljubaznijim glasom da ih nekako otpremi. Vinčenco Romoli, koji je sav drhtao kao prut, pazio je na tamjan. Ja sam se plašio isto toliko koliko i drugi, ali sam pokušavao da to prikrijem i hrabrio sam sve ostale. Ali i sâm sam premro od straha kad sam video koliko je pop uplašen. Dečko je gurnuo glavu među kolena i govorio:,,Hoću da umrem ovako jer nama nema spasa."
Ja ponovo rekoh dečaku: ,,Ta stvorenja žive u podzemlju, a ovo što vidiš samo je dim i senka. Zato dođi k sebi i digni glavu!"
On diže glavu, ali opet reče:,,Čitav Koloseum gori, oganj će zahvatiti i nas." Potom pokri lice rukama, ponovi da je mrtav i više ne želi gledati ovaj svet.
Sveštenik me poče moliti da ne posustanem i da zapalim smrdljivu gumu. Ja se okrenuh Vinčencu Romoliju i rekoh mu da brzo baci smolu na žar. Dok sam mu to govorio, gledao sam Anjolina Gadija koji se bio toliko uplašio da je izbuljio oči i sav premro od straha, pa mu rekoh: ,,Anjolo, u ovakvim se prilikama ne treba plašiti, već je bolje da jedan drugom pomažemo. Zato brže-bolje bacajte na žar tu smrdljivu smolu."
Ali kad se Anjolo pomeri, na sav glas pusti vetar i sav se upogani, pa je to okužilo vazduh više nego zadah smole. Kad dečak oseti taj strašni smrad i ču kako Anjolo na sav glas pušta vetrove, diže malo glavu. Tada vide da se i ja tiho smejem, pa se malo ohrabri i reče da đavoli malo- pomalo napuštaju Koloseum i da su se dali u besan trk.
Tu smo ostali sve dok nije počelo da zvoni na jutrenje. Tada nam dečak opet reče kako je ostalo još samo nekoliko đavola, ali daleko od nas.
Pop obavi završni deo obreda, presvuče se i ponovo uze u ruke veliku hrpu knjiga koju je doneo sa sobom, a onda svi zajedno iziđosmo iz kruga gurajući se jedan uz drugoga, a osobito dečak, koji se uvukao u sredinu i jednom rukom držao popa za mantiju a drugom mene za ogrtač. Dok smo se vraćali našim kućama u četvrti Banki, on nam je jednako ponavljao da dvojica đavola koje je video u Koloseumu skakuću pred nama, čas trče po krovovima, čas po zemlji. Prizivač duhova mi je govorio da je često ulazio u čarobni krug, ali da ga nikad nije pohodilo toliko mnoštvo demona i uveravao me je da mu se pridružim pri osvećivanju jedne knjige posvećene đavolima, iz koje ćemo crpsti bezmerno bogatstvo, jer ćemo pitati đavole gde je zakopano blago kojeg je zemlja puna i kako ćemo se obogatiti, a da su ove naše ljubavne zgode i nezgode obična ludost i budalaština od kojih čovek nema nikakve koristi. Ja mu rekoh da bih ga veoma rado poslušao kad bih znao latinski. On me je uveravao da nije važno što taj jezik ne znam jer je mogao samo da je hteo naći mnoge ljude koji ga znaju, ali nikad nije naišao na čoveka tako staložena i srčana, pa bih morao da poslušam njegov savet. Razgovarajući tako stigosmo do naših kuća, pa smo i jedan i drugi čitave te noći sanjali đavole.

Kad sam sutradan opet video prizivača duhova, on je počeo da na mene navaljuje kako treba da pristanem na taj pothvat, a ja ga upitah koliko bi nam vremena trebalo da to izvedemo i kud bismo morali da pođemo. On mi na to odgovori kako nam ne bi trebalo ni mesec dana da taj posao privedemo kraju, a najbolje bismo ga obavili na planinama Norče. Iako je jedan njegov učitelj takav posao obavio pored mesta Badija di Farfa, on je tu naišao na neke teškoće kojih na planinama Norče verovatno neće biti, a gorštaci s Norče su poverljivi i ponešto se razumeju u ove stvari tako da bi im, ako se za to bude ukazala prilika, mogli biti od neocenjive koristi. Reči ovog sveštenika-čarobnjaka toliko su na mene uverljivo delovale da bih rado prihvatio njegov predlog, ali mu odgovorih kako najpre želim dovršiti one medalje za papu, i to samo njemu poveravam, pa ga molim da čuva tajnu. Međutim, jednako sam ga ispitivao smatra li da ću se u roku koji mi je obećan zaista naći sa svojom Sicilijankom Anđelikom, jer pošto sam video da se vreme našeg sastanka približuje, nisam mogao čudom da se načudim što o njoj nije bilo ni traga, ni glasa. Pop mi je govorio da ću se sigurno s njome naći u predviđeno vreme, jer đavoli ne lažu kad nešto tako svečano obećaju kao što su obećali onda. Ali neka budem obazriv i čuvam se svake zadevice koju bih povodom tog slučaja mogao izazvati a pri tom da se trudim da podnesem i ono što je mojoj prirodi strano, pošto sluti da mi predstoji neka velika nesreća. Stoga bi bilo dobro za mene da pođem s njim na osvećenje one knjige, jer ću tako otkloniti sa sebe opasnost i usrećiti i sebe i njega. Ja sam sve više izražavao spremnost da prihvatim sveštenikov poziv, pa mu rekoh da je u Rim stigao neki majstor Đovani da Kastel Boljonjeze, odličan stručnjak za izradu medalja koje su bile slične mojima, samo čelične, i kako veoma želim da se s ovim darovitim čovekom ogledam i steknem glas u svetu takvim radom, nadajući se da ću svojim darom a ne mačem potući neprijatelja. Ali pop mi je i dalje govorio :,,Molim te, Benvenuto, pođi sa mnom i izbegni veliku opasnost koja ti preti i koju naslućujem."

Ali pošto sam ja bio čvrsto rešio da najpre završim medalju, iako se bližio kraj meseca, nisam se više sećao ni Anđelike ni bilo čega sličnog, nego sam se sav predao svome poslu.”

Moj život : život Firentinca Benvenuta, sina majstora Giovannija Cellinija, koji je on sam napisao u Firenci / Benvenuto Cellini




Moja knjiga:


Preuzbudljivo, koji zapisi! "Autobiografska knjiga o životu i stvaranju znamenitog renesansnog kipara i zlatara. Pisao ju je, a velikim dijelom i kazivao u pero svojem pomoćniku, između kraja 1558. i 1566. godine, no do objavljivanja je došlo tek stoljeće i pol kasnije. Ova osobna epopeja svjedoči o Celliniju kao nadarenom, nasilnom, izuzetno praznovjernom, hirovitom, darežljivom u prijateljskom krugu, ali inače izrazito nesklonom nježnu prijateljstvu, razbludnom i nipošto neporočnom, zavidnom i zlobnom Firentincu, no uvjerenom u vlastitu mudrost i obzirnost. Unutar njegovih sjećanja izmijenjuju se lokaliteti - rimski, firentinski, pariški dvor - i mnoštvo najrazličitijih likova: pape, kraljevi, biskupi, kneževi, književnici, umjetnici, ali i kurtizane, pučani, redovnici, razbojnici i drugi, čime se pridonosi autentičnosti prikaza tadašnjega svijeta."

Cijelo 12. i 13. poglavlje knjige od ukupno 16:













Benvenuto Cellini — is this the face of the sculptor and murderer?
Članak na linku https://www.ft.com/content/0fb66c95-8745-4ba6-b2f6-1bb2f2ffba8c

Benvenuto Cellini — je li ovo lice kipara i ubojice?
Da,
Benvenuto Cellini bio je poznat po nasilnom i turbulentnom životu koji je uključivao višestruka ubojstva, iako je najpoznatiji po svojoj umjetnosti. Pitanje se može odnositi na Cellinijevu autobiografiju, koja opisuje njegovu umiješanost u nekoliko ubojstava, uključujući javno ubojstvo suparničkog zlatara. Priznao je da je počinio tri ubojstva, a Papa ga je jednom pomilovao za ubojstvo kako bi mogao dovršiti umjetničko djelo.
Cellini je bio poznat po svojoj eksplozivnoj naravi i često se upuštao u ulične tučnjave. Priznao je da je počinio najmanje tri ubojstva i u jednom trenutku je osuđen na smrt.
Unatoč svojoj nasilnoj prirodi, Cellini je bio vrlo uspješan kipar i zlatar koji je radio za moćne mecene poput Pape i francuskog kralja Franje I.
Njegova autobiografija pruža živopisan, iako samohvalisav, prikaz njegova života i vremena, koji uključuje detaljne opise njegovih zločina.
Njegove umjetničke vještine bile su toliko cijenjene da ga je Papa pomilovao za ubojstvo.

"Dolove i brijeg, zabijelio je snijeg, sa saona kroz noć, naš se čuje smijeh..."

"U podžanru »newsroom« filmova koji uranjaju u milje investigativnog žurnalizma »Spotlight« redatelja Toma McCarthyja svojim nas »staromodnim« prosedeom vraća u dobra stara vremena kojima su dominirale perjanice holivudskog liberalnog filma poput Alana Pakule, Sidneya Lumeta i naročito Roberta Redforda, dok inteligentno podvlači etičku i dramaturšku snagu informacije.

Priča je fokusirana na investigativni team dnevnika Boston Globe, predvođen novim urednikom Martyjem Baronom (Liev Schreiber), koji je srušio naizgled neprobojni zid hipokrizije i šutnje koji su podigle crkvene institucije, otkrivanjem pedofilskog skandala u bostonskoj nadbiskupiji, koji je doveo do ostavke njena čelnog čovjeka, kadinala Bernarda Francisa Lawa.

No magnituda tog pedofilskog potresa bila je puno šira i snažnija, zahvativši čitavu Katoličku crkvu, nakon čega ni Vatikan nije mogao više sjediti skrštenih ruku, iako je sve ostalo na frazama. Na listi se našlo čak 89 bostonskih svećenika optuženih za seksualno zlostavljanje maloljetnika. Većina njih završila bi na »tretmanu« ili u nekoj udaljenoj župi, kao što su završili i popovi u filmu »El Club« Pabla Larraina, u kojoj se ciklus mogao lako ponoviti.

Možda režiser filma Thomas McCarthy ne igra na vrtoglavicu jednog »Zodiaca« koji je također ambijentiran u novinskoj redakciji, transformiranoj u centrifugu znakova, ili na komornu hladnoću jednog »Capotea«. No zato fino igra na retro estetiku zaboravljenog vremena u kojem dominiraju fotokopirke, odlasci u biblioteke i dobri stari notesi u kojima se bilješke zapisuju kemijskom olovkom, kao zamjena za SMS poruke. McCarthyjev komad totalno je »antimoderan«, sav u finim vintage tonovima, koje naglašava »Carhartt« kožna jakna Marka Ruffala i njegova stara »toyota camry«. Ruffalo je svom liku podario dostatnu dozu Metode, portretirajući ga kao čovjeka koji u poslu nije samo spreman žrtvovati vlastiti duh već i tijelo.

No, dok McCarthy slaže indicije, imena i svjedočanstva, niti u jednom trenutku ne upada u retoriku jeftinog spektakla. Zato je krajnje dirljiva sudbina punašnog Joea koji je još u ranim školskim danima »izašao iz ormara«, da bi kasnije sustavno bio zlostavljan od strane manipulativnog popa kojem je vjerovao, pri čemu najuznemirujući dio njegove ispovijesti ostaje onaj u kojem on objašnjava novinarki koliko mu je puno značilo da mu je svećenik dao do znanja da je OK biti gej. U tome je sublimirana sva monstruoznost Moći koju su te megalomanske »sluge božje« imale.

Zato fokus filma predstavljaju redakcijski kolegiji, telefonski razgovori i analize otkrivenih dokumenata. McCarthy je pravi majstor naglašavanja psiholoških sfumatura, dok traga za istinom i pravom mjerom filmske priče, igrajući na čistoću plana-kontraplana, s posebnim akcentom na pažljivo kadriranje lica, gdje svaka scena pridodaje neki novi detalj kompleksnom puzzleu istrage i neku novu priču za ispričati, ali onu »pravu« i transparentnu. I što je najvažnije, McCarthyjev komad je ljubavno pismo zaboravljenom vremenu pisanih medija koje nije poznavalo »infotainment«.

Jer, ovakvi veliki pothvati istraživačkog novinarstva nezamislivi su za web. Oni su adresirani svima koji vole uprljati prste novinskim papirom i koji vjeruju da kvalitetno novinarstvo još nije mrtvo." (Dragan Rubeša)

I moja današnja/jučerašnja umj. fotka "Prvi snijeg"

[img]https://i.postimg.cc/G3xqTRq4/1763540892-Whats-App-Image-2025-11-format-avif-width-900.avif[/img]

[img]https://i.postimg.cc/m2ZVQn5j/afdfb84bc76f32b8f5f4a4003927d5f5.webp[/img]

[img]https://i.postimg.cc/ncd2Tk8t/Artist-reproduces-works-of-art-in-unusual-and-abandoned-places-5be406282afa9-700.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/fTHC5K4J/IMG-20240812-094324-EDIT.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/FH7Z6Lm1/IMG-20240812-094336-EDIT(1).jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/3xdBqv7N/IMG-20240812-094712-EDIT-EDIT.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/Nj54nHYy/IMG-20240812-094917-EDIT.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/x1cRZzYt/IMG-20240812-094920-EDIT-EDIT.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/q7KGJHNN/IMG-20240812-095015.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/kgzcPggd/IMG-20240812-095033-EDIT.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/VLs4jhVq/IMG-20240812-095552-1-EDIT.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/wBNkqY1x/IMG-20240812-102338-EDIT.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/JhXQrCsC/IMG-20240812-102603-EDIT(1).jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/MpvDLQxM/IMG-20240812-103840.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/8PkwhYYQ/IMG-20240812-203621-EDIT.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/kXjswcr9/IMG-20240812-203658(1).jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/xTjgKZZS/IMG-20240812-220200.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/pXVkDS6J/IMG-20240812-220200-EDIT.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/WbpSMyHr/IMG-20241031-103210(1).jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/y6yv3Kvd/IMG-20241031-103211.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/PfQ2vH2X/IMG-20241031-160804.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/1RrJVSJ9/IMG-20241031-160932.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/Xq4L11NT/IMG-20241031-160944.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/1XsB7751/IMG-20241031-160945.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/JnbKqCm1/IMG-20241031-160945-EDIT.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/4dzw5RZX/IMG-20241031-160948.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/wvhFVYzV/IMG-20241031-160949.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/0NKVzJB6/IMG-20241031-160956-EDIT.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/wM2VC57c/IMG-20241031-202504.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/3xcLrZnH/IMG-20241101-134519-EDIT.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/MGf9njFv/IMG-20241102-145757(1).jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/YSLdvmsC/IMG-20241102-161630.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/VkV7sF4b/IMG-20241102-161743-EDIT(1).jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/nL93XQP8/IMG-20241102-161802.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/GpDjLn4v/IMG-20250731-181304-EDIT.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/XJ0kX15Z/IMG-20250731-181342-EDIT(1).jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/NMwkLCXR/IMG-20250731-181343-EDIT.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/XJ0kX15c/IMG-20250731-181347-EDIT.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/nztGMSmw/IMG-20250731-181441-1-EDIT.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/0Qq0rXSh/IMG-20250731-194415-EDIT(2).jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/ZRFFNPPw/IMG-20250731-194423-EDIT.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/XJcc5KKm/IMG-20250731-194433-EDIT(3).jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/X7NxwPP6/mothman-prophecies-drawing-illustration-painting.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/FsFGj6B6/mothman5.webp[/img]

[img]https://i.postimg.cc/BQhpNgW4/MV5BNDc5MTk2NTM2M15BMl5Ban-Bn-Xk-Ft-ZTcw-Nzgz-NTky-NA-V1.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/02tnZCTB/p29228-i-h10-aa.jpg[/img]

[img]https://i.postimg.cc/GhMKzQ0R/the-mothman-prophecies.jpg[/img]