Zabavnije je razgovarati s nekim tko ne koristi komplicirane, duge uvode, već kratke, jednostavne poput: “A što misliš o večeri danas?“ Odmah sam rekla da, da, da, idemo! Staro društvo se okupilo u svjetlucavom ozračju okićenog restorana i uz smijeh, priču, pizze i jegere, par sati je prošlo kao tren. U tome i jest draž života, kad te stari prijatelji požele tako da kažu, čuj ti Lila, jesi ti nas skroz zaboravila? Naravno da nisam, neki dan sam vas sanjala. Pusti sanjanje, idemo u ŽIVOT!

Negdje sam pročitala da kad sanjaš nekog kog dugo nisi vidjela, javit će ti se. Istina je.

Brrrm, brrrrm, al smo se vozili, pili jeli, zezali, evocirali, pričali i uživali, ali to mora biti ljubav-prijateljstvo i po tome se takvo druženje razlikuje od površnog dvorskog ludusa, tj. leta social butterflya od stola do stola, sličnije je ljubavi po dubini i odanosti.

Zanimljiva je ta telepatija između bliskih si ljudi.

“Telepatija” doslovno znači osjećati na daljinu, kao što je “telefon” čuti na daljinu, a “televizija” je vidjeti na daljinu. Riječ sugerira komunikaciju ne misli nego osjećaja, emocija. Ljudi koji se jako dobro poznaju, koji žive zajedno, koji su uvježbani u međusobnim tonovima osjećaja, asocijacijama i stilovima razmišljanja, često mogu predvidjeti što će partner reći. Ovo je tek uobičajenih pet osjetila plus ljudska empatija, osjetljivost i inteligencija u radu. Možda djeluje ekstrasenzorno, ali to uopće nije ono što se misli pod riječju "telepatija". Kad bi se nešto ovakvo ikad konačno dokazalo, mislim da bi to imalo uočljive fizičke uzroke - možda električne struje u mozgu. Pseudoznanost, ispravno ili pogrešno označena, nipošto nije isto što i nadnaravno, koje je po definiciji nešto izvan Prirode.”
 Carl Sagan, Svijet progonjen demonima: Znanost kao svijeća u tami

Temeljno

C187 - Promotivni okvir za Konvenciju o sigurnosti i zdravlju na radu, 2006. (br. 187)
P029 - Protokol iz 2014. uz Konvenciju o prisilnom radu, 1930

Tehnički

C077 - Konvencija o medicinskom pregledu mladih osoba (industrija), 1946. (br. 77)
C078 - Konvencija o medicinskom pregledu mladih osoba (neindustrijska zanimanja), 1946. (br. 78)
C088 - Konvencija o službi za zapošljavanje, 1948. (br. 88)
C094 - Konvencija o radnim klauzulama (javni ugovori), 1949. (br. 94)
C095 - Konvencija o zaštiti plaća, 1949. (br. 95)
C097 - Konvencija o migracijama radi zapošljavanja (revidirana), 1949. (br. 97)
C110 - Konvencija o plantažama, 1958. (br. 110)
C115 - Konvencija o zaštiti od zračenja, 1960. (br. 115)
C118 - Konvencija o jednakom postupanju (socijalna sigurnost), 1962. (br. 118)
C120 - Konvencija o higijeni (trgovina i uredi), 1964. (br. 120)
C124 - Konvencija o medicinskom pregledu mladih osoba (rad u podzemlju), 1965. (br. 124)
C128 - Konvencija o naknadama za invalidnost, starost i obitelj, 1967. (br. 128)
C130 - Konvencija o zdravstvenoj skrbi i naknadama u slučaju bolesti, 1969. (br. 130)
C131 - Konvencija o utvrđivanju minimalne plaće, 1970. (br. 131)
C140 - Konvencija o plaćenom obrazovnom dopustu, 1974. (br. 140)
C141 - Konvencija o organizacijama ruralnih radnika, 1975. (br. 141)
C142 - Konvencija o razvoju ljudskih potencijala, 1975. (br. 142)
C143 - Konvencija o radnicima migrantima (dodatne odredbe), 1975. (br. 143)
C149 - Konvencija o medicinskom osoblju, 1977. (br. 149)
C150 - Konvencija o radu, 1978. (br. 150)
C151 - Konvencija o radnim odnosima (javna služba), 1978. (br. 151)
C152 - Konvencija o sigurnosti i zdravlju na radu (rad na dokovima), 1979. (br. 152)
C154 - Konvencija o kolektivnom pregovaranju, 1981. (br. 154)
C157 - Konvencija o održavanju prava iz socijalnog osiguranja, 1982. (br. 157)
C160 - Konvencija o statistici rada, 1985. (br. 160)
C167 - Konvencija o sigurnosti i zdravlju u graditeljstvu, 1988. (br. 167)
C168 - Konvencija o poticanju zapošljavanja i zaštiti od nezaposlenosti, 1988. (br. 168)
C169 - Konvencija o domorodačkim i plemenskim narodima, 1989. (br. 169)
C170 - Konvencija o kemikalijama, 1990. (br. 170)
C171 - Konvencija o noćnom radu, 1990. (br. 171)
C172 - Konvencija o radnim uvjetima (hoteli i restorani), 1991. (br. 172)
C173 - Konvencija o zaštiti potraživanja radnika (nelikvidnost poslodavca), 1992. (br. 173)
C174 - Konvencija o sprječavanju velikih industrijskih nesreća, 1993. (br. 174)
C175 - Konvencija o radu s nepunim radnim vremenom, 1994. (br. 175)
C176 - Konvencija o sigurnosti i zdravlju u rudnicima, 1995. (br. 176)
C177 - Konvencija o radu kod kuće, 1996. (br. 177)
C181 - Konvencija o privatnim agencijama za zapošljavanje, 1997. (br. 181)
C183 - Konvencija o zaštiti majčinstva, 2000. (br. 183)
C184 - Konvencija o sigurnosti i zdravlju u poljoprivredi, 2001. (br. 184)
C188 - Konvencija o radu u ribarstvu, 2007. (br. 188)
C189 - Konvencija o radnicima u kućanstvu, 2011. (br. 189)
C190 - Konvencija o nasilju i uznemiravanju, 2019. (br. 190)
C191 - Konvencija o sigurnoj i zdravoj radnoj okolini (posljedične izmjene i dopune), 2023. (br. 191)
P081 - Protokol iz 1995. uz Konvenciju o inspekciji rada, 1947.
P089 - Protokol iz 1990. uz Konvenciju o noćnom radu (žena) (revidirana), 1948.
P110 - Protokol iz 1982. uz Konvenciju o plantažama, 1958
P155 - Protokol iz 2002. uz Konvenciju o sigurnosti i zdravlju na radu, 1981.

U mojoj sobici prepunoj knjiga i odjeće na stolici, ne sklanjam ju više stalno u ormar i iz ormara nego pustim da leži preko naslona i onda kopam, kopam, kopam tražeći grudnjak i u tome je uvijek draž, izvući iz gomile crne odjeće eureka crni čipkasti grudnjak, bijele nosim samo kad idem doktoru a to je nikad, nikad ne reci nikad, u koju sam ušla noćas oko 02 sata, moje uobičajeno vrijeme za u krevet - 01, 02, 03, nešto je bilo neobično, drugačije, drukčije svjetlo, svemirci? Iza stolice i iza zavjese blistalo je u sobu bezbroj sjajnih svjetlašca sa ogromnih borova, u čije granje se inače zavlači mrak i visi u noći u pramenju do zemlje raspuzujući se po obližnjem groblju i zgradama dok ne umakne od svitanja, i svjetlucalo i titralo na crnom prozorskom displeju. Zar već? - pomislila sam. Iza prozora, veličanstveni borovi blistali su omotani svjetlećim lancima, emanirajući prisnu mi čaroliju djetinjstva, snijega, bajki, zimskih radosti, snjegovića, naranča i kolača, saonica, mirisnih jelki, kuglica, mama, tata, predstave Loptica Hopsica na koju me vodila mama u organizaciji njene tvornice Nada Dimić koja nam je punila u prosincu pakete Kraš čokoladama, u staniol zamotanim šećernim i 505 bombonima i svojim proizvodima – finim pidžamama, majicama i trenirkama od čistog pamuka, poklonima za djecu svojih radnika i radnica i dijelila karte za kazališne predstave. Bilo je divno primiti na velikoj priredbi poklone od Dimićkinog Djeda Mraza i s maminim prijateljicama i njihovom djecom smijati se i pljeskati Loptici Hopsici, a danas je ta, za nas djecu veličanstvena „mamina“ tvornica, samo uništena spaljena ruina u centru Zagreba, mislim da je pisalo da ju je uništio onaj nesretni viljuškarist po obrazovanju, koji je srušio i pol ulice u centru Zagreba svojim bagerima i nešto na Tuškancu je uništio isto, sveudilj lijepeći si na čelo komade pršuta i s čašom loze u ruci, što bi rekla bogata studentica Anne D. u bijesu i u strahu za tatinu imovinu pred požarom - NAKAZA.

"SPLITSKI poduzetnik Željko Kerum, koji je na adresi Erdodyjeve ulice u kojoj se jučer (listopad 2007) u dva navrata dogodilo urušavanje počeo graditi podzemnu garažu, izjavio je kako svu odgovornost, ako postoji, preuzima na sebe. „Nije kriv ni izvođač radova, ni nadzorni organ odnosno inženjer, kriv sam isključivo ja", kaže Kerum te dodaje kako iza svega stoji. Upitan o tome tko mu je, ako je znao da je područje trusno, izdao građevinsku dozvolu, Kerum uzima malu stanku, pa ne odgovara na pitanje: "A nisam ja iz struke, pa, ovaj… Ok, pogriješio sam. Ipak smo mi ovdje izvođači iz Splita, iz Dalmacije, u nas je sve ovdje tvrdo, i nismo znali da je tako mekano u Zagrebu, pa zato se to i urušilo, mislim, šta..", kaže Kerum, a upitan o tome je li svjestan da je napravio veliku štetu i da će tu štetu vjerojatno morati i platiti te ima li dovoljno novaca za to, samouvjereno odgovara: "Pa ako nemam zaradit ću, još sam mlad. Nije problem, mislim, ako sam napravio grešku ja stojim iza nje i sve što treba platiti, ja sam tu", kaže Kerum te dodaje kako "su krivi jer nisu pretpostavili da to nije teren sličan kao što je u njih".
Dođe tip u Zagreb s bagerima, uništi stoljetnu zagrebačku tvornicu i spomeničku baštinu i veli, jebi ga, nije tvrdo ka u nas. Samo to. Možete li to zamisliti u Austriji, Švicarskoj, Mađarskoj? Je li tu mafija u miru, formirana na kriminalnoj „prijetvorbi & privatizaciji“, razornija od bombe u ratu, kad tako olako ruši što je postojalo desetljećima u centru grada, hranilo ga i oblačilo, i s čim su se ponosili Zagrepčani i Zagreb?

Ušuškana u toplom krevetu, u svijetloplavoj pamučnoj pidžamici iz Dimićke koja je i danas kao nova, pod titravim sjenama borova s ulice na zidu, zaspala sam sanjajući da poput Andersenove djevojčice sa šibicama letim s mamom u noći iznad Dimićke, krasne i uređene kao nekad, u kojoj punom parom rade vrijedni radnici i radnice u toplim radionama s rešetkastim prozorima i proizvode najljepše pidžamice i darove za djecu, a po nama i po svemu anđeli s neba sipaju gusti, blistavi snijeg.

Božićna čestitka od moje bake Katarine mojoj mami na adresu N. D.




„Prema već provjerenom receptu devastacije tekstilne industrije, i tvornica “Nada Dimić” danas dijeli sudbinu heroine s kojom dijeli i ime. Vrata tvornice koja je nekoć zapošljavala oko 1700 ljudi (većinom radnica), zatvorila su se 2000. godine i baš poput neustrašive borkinje i heroine svoga doba, briše se iz redaka pisane povijesti.“


Nada Dimić prije i poslije „prijetvorbe“