Zabavnije je razgovarati s nekim tko ne koristi komplicirane, duge uvode, već kratke, jednostavne poput: “A što misliš o večeri danas?“ Odmah sam rekla da, da, da, idemo! Staro društvo se okupilo u svjetlucavom ozračju okićenog restorana i uz smijeh, priču, pizze i jegere, par sati je prošlo kao tren. U tome i jest draž života, kad te stari prijatelji požele tako da kažu, čuj ti Lila, jesi ti nas skroz zaboravila? Naravno da nisam, neki dan sam vas sanjala. Pusti sanjanje, idemo u ŽIVOT!

Negdje sam pročitala da kad sanjaš nekog kog dugo nisi vidjela, javit će ti se. Istina je.

Brrrm, brrrrm, al smo se vozili, pili jeli, zezali, evocirali, pričali i uživali, ali to mora biti ljubav-prijateljstvo i po tome se takvo druženje razlikuje od površnog dvorskog ludusa, tj. leta social butterflya od stola do stola, sličnije je ljubavi po dubini i odanosti.

Zanimljiva je ta telepatija između bliskih si ljudi.

“Telepatija” doslovno znači osjećati na daljinu, kao što je “telefon” čuti na daljinu, a “televizija” je vidjeti na daljinu. Riječ sugerira komunikaciju ne misli nego osjećaja, emocija. Ljudi koji se jako dobro poznaju, koji žive zajedno, koji su uvježbani u međusobnim tonovima osjećaja, asocijacijama i stilovima razmišljanja, često mogu predvidjeti što će partner reći. Ovo je tek uobičajenih pet osjetila plus ljudska empatija, osjetljivost i inteligencija u radu. Možda djeluje ekstrasenzorno, ali to uopće nije ono što se misli pod riječju "telepatija". Kad bi se nešto ovakvo ikad konačno dokazalo, mislim da bi to imalo uočljive fizičke uzroke - možda električne struje u mozgu. Pseudoznanost, ispravno ili pogrešno označena, nipošto nije isto što i nadnaravno, koje je po definiciji nešto izvan Prirode.”
 Carl Sagan, Svijet progonjen demonima: Znanost kao svijeća u tami