Bijeli jorgovan



Prodavačica ljubičica



Jedan dan života



Rio Bravo

Liminalni prostori su mjesta koja se nalaze "između" – fizički, vremenski ili simbolički. To su prijelazne zone koje nisu ni potpuno jedno ni drugo, već nešto između. Izraz "liminalno" dolazi od latinske riječi limen, što znači "prag". Takvi prostori često izazivaju osjećaj nelagode, nostalgije, nepoznatosti ili snolikosti jer su poznati, ali istovremeno i "isključeni" iz svakodnevnog konteksta.

Značajke liminalnih prostora:

Prijelazna mjesta (ni ovdje ni tamo)
Prazni ili napušteni
Izvan uobičajenog vremena (npr. škola noću)
Mogu izazvati osjećaj dezorijentacije, nostalgije ili nelagode

Primjeri liminalnih prostora:
Fizički prostori:

Hodnici u zgradama – osobito prazni, dugi hodnici
Prazna školska učionica navečer
Čekaonica (npr. na aerodromu, kod doktora)
Hotelski hodnici
Parkirališta noću
Zatvoreni trgovački centar nakon radnog vremena
Tuneli, prolazi, stanice podzemne željeznice

Virtualni / simbolični prostori:

Snimke iz videoigara s neprirodnim osvjetljenjem ili prazninom (npr. "backrooms")
Mistični ili sanoliki pejzaži u snovima
Prelazak iz djetinjstva u odraslost (liminalno stanje identiteta)

Kulturni i simbolični kontekst

U antropologiji, liminalnost označava stanje između dvaju stadija u ritualima prijelaza (npr. inicijacije). Osoba više nije ono što je bila, ali još nije postala ono što će biti.

Zašto liminalni prostori izazivaju nelagodu?

Liminalni prostori nas izvode iz rutine i narušavaju očekivanja:

Nepotpuna prisutnost: to su mjesta napravljena za prolazak, ne za zadržavanje – npr. hodnici, čekaonice. Kad ostaneš tamo dulje, "nešto ne štima".

Praznina + poznatost: prostor ti izgleda poznato (npr. školska učionica), ali je prazan ili van uobičajenog konteksta – mozak pokušava "razumjeti" situaciju i to stvara napetost.

Narušeni signali sigurnosti: ljudi prirodno traže znakove da su na sigurnom. Kad je prostor prazan, bez vremena (npr. zgrada noću), mozak registrira "ovo nije u redu".

Uncanny valley efekat: slično kao kod creepy lutaka – prostor izgleda "normalno", ali nedovoljno normalno, što stvara nemir.

¨ Kako se liminalni prostori koriste u umjetnosti?

Liminalnost je jako popularna u:
Filmovima / serijama:

David Lynch (npr. Twin Peaks, Mulholland Drive) – koristi liminalne prostore za stvaranje sna i nelagode.

Stanley Kubrick (The Shining) – beskrajni hodnici hotela, neobično svjetlo, praznina.

Backrooms (YouTube creepypaste) – vizualizacija beskonačnih žutih hodnika – vrlo poznat primjer liminalnog horora.

Fotografiji i digitalnoj umjetnosti:

Postoji cijeli internetski pokret (npr. na Redditu: r/LiminalSpace) s estetikom praznih, retro, sablasnih prostora.

Književnosti:

Knjige o identitetu, odrastanju ili životnim prijelazima često koriste prostorne metafore liminalnosti.

Kako ih prepoznati u svakodnevici?

Pazi na mjesta koja su "između" – u smislu funkcije, vremena ili osjećaja. Na primjer:
Situacija Zašto je liminalna?
Stanica u 4 ujutro Ljudi nisu tu, ali bi trebali biti. Prostor izgleda poznato, ali sve je "zamrznuto".
Prazan trgovački centar Stvoren za gužvu, ali kad je prazan – postaje čudan.
Škola tijekom ljetnih praznika Prostor gubi svrhu kad nema učenika – poznat, ali sablasan.
Hotel – hodnici i lobiji Uvijek se prolazi, nikad ne ostaje dugo. Impersonalni, tihi, "neutralni".
Autocesta u magli Poznata funkcija, ali gubi kontekst – nelagoda raste.

Zašto nas to toliko privlači?

Psihološka znatiželja: Volimo stvari koje su na granici poznatog i nepoznatog.

Egzistencijalna simbolika: Liminalni prostori često podsjećaju na živote u prijelazu – nismo gdje smo bili, ali nismo ni stigli.

Estetika nostalgije: Puno tih prostora ima retro vibe – izgledaju kao da su iz djetinjstva ili iz snova.

(AI)

Wikipedia o liminalnom prostoru https://en.wikipedia.org/wiki/Liminal_space_(aesthetic)

Tržnica Dolac, zagrebačko uvijek puno kultno mjesto kupovine domaćih delikatesa, danas je makabrični liminalni prostor.

1. Himna slobodi

O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam bog je dô,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi
ne mogu bit plata tvôj čistoj ljepoti!



2. Prvi gay bar u lijepoj našoj. Dubrovačka Ulica od štamparije odzvanjala je bezobraznim verzijama opere, Severine, Blondie i Marine Perazić, a na otvorenje prvog gay bara na ovim prostorima imena Milk svi su jedva čekali doći.

Andrija Seifried kao Mani Gotovac rezao je tortu




3. Gay kruzeri i Gay Sail Destinations Hrvatska

Book one of GaySail Exclusive Catamaran Cruises & GayNudeSail Exclusive Catamaran Cruises in June, July & August, destination Croatia.
Croatia

The Dalmatian coast of Croatia has over 1000 islands and is very beautiful.

Perfect for GaySail Exclusive Catamaran Cruises & GayNudeSail Exclusive Catamaran Cruises.

We sail 4 weeks with one or two catamarans. You can join us one or two weeks; each week offers a different itinerary. Those joining for only one week will hop on or off in Dubrovnik or Trogir (next to Split). The Dalmatian coast of Croatia has many varied islands, natural bays and rivers. See our GaySail Trailer Croatia & Montenegro to get a good impression of this cruise. The harbors are well equipped. Croatia offers beautiful medieval towns; extensive green, unspoiled land; and villages where time stood still. Wouldn't you like to anchor in a fantastic secluded bay with the feeling of being alone in the world? On each trip we discover new islands, bays and beautiful towns.

GayNudeSail Exclusive: June 20-27 2026 & June 27- July 4 2026

GaySail Exlusive: July 4-11 2026 & July 11-18 2026



We sail with a luxury Lagoon 42 feet catamaran. This cruise is including accommodation on board, the service of (nude) gay skipper and -gay cook, breakfast, lunch, soft drinks, harbor fees, taxes, gasoline and cleaning. Not included: Dinner and alcoholic drinks. We have four double cabins for couples or singles (to share or to book as a private double cabin) and two small single crew cabins with acces from the deck you can book with 30% discount.

For layout see right picture on the middle of this page. Here you also find more pictures of the catamaran. If you want to make a great two week combination and you will receive an (extra) €100,- discount for the second week booking. Both weeks have a totally different itinerary. In a two week combination you start and finish in the same town: Dubrovnik or Trogir (Split).

Skoro tisuću gayeva je stiglo u Dubrovnik
https://dubrovackidnevnik.net.hr/lifestyle/skoro-tisucu-gayeva-danas-je-stiglo-u-dubrovnik-evo-gdje-su-krenuli-foto



4. Jučer. Homoseksualni par se prepustio strastima usred bijelog dana u Dubrovniku! Video je snimljen s Trga oružja u Dubrovniku. Snimka je snimljena usred bijelog dana, a prikazuje potpuno gole muškarce kako opće dok leže na većem crnom madracu. Homoseksualni par, a pretpostavlja se da se radi o turistima, nije mario za poglede ni povike.





https://dubrovnikinsider.hr/video-homoseksualni-par-se-prepustio-strastima-usred-bijelog-dana-u-dubrovniku/

KAO PČELA NA LADANJU

kao pčela na ladanju
cijeli dan zujim na rijeci i
skupljam

bljeskove, svjetlucanja i crne kamenčiće
zelene migoljave ribice mesojetke
mreškanja, struje i valiće

i kad me rijeka hoće povuć i odnijet a ja ne dam

i tisuće praznih savršenih školjkica
i niti jedna živa u plićaku

za moju peludnu košaru
na stražnjim nogama

22. srpnja 2025.
Starry Night

ABRAKADABRA

Iz zrele tikve na srpanjskom stolu
šapuće rujan
sirak metlaš raste brzo u kolovoško nebo
na čvrstoj metli u studeni se vinut treba

Srpanj, 2025
S.N.

ARIVARA NO NARIHIRA
825-880.

LJUBOVCA PJESNIKU

Dođe l' ti k meni?
Il ja bijah kod tebe?
To zbilja ne znam.
Bje l' to san il zbilja?
Spavah li? Bjeh li budna?

PJESNIKOV ODGOVOR

Bunilo bješe
Smućenih nam srdaca
U crnom mraku.
Bje li to san il zbilja,
Drugi nek taru glavu.

ARIVARA NO NARIHIRA (825-880), velikaš carskog roda, junak legendarnih dvorskih ljubavnih pustolovina, pjesnik suptilne ljubavne lirike.
_____________________________________

Hram Jurinji u Oharanu

Slani dim i pjesnik po imenu Narihira

Jurinji (A*ú) je mali hram skriven u šumama Oharana iznad Kyota, koji pruža uvid u ljepotu Japana daleko od gužve. Izgrađen je 850. godine u nadi da će supruga cara Montokua moći roditi dijete. Čini se da je to uspjelo i zbog toga neki ljudi posjećuju ovaj hram kako bi se molili za djecu ili za lakši porod.

Jurinji je postao posljednji dom za Ariwarana Narihiru, poznatog pjesnika iz razdoblja Heian, koji je živio od 825. do 880. godine. Stoga se ovaj hram naziva i Narihira-dera (hram Narihira). Bio je romantični, vješti pjesnik i kaže se da je bio protagonist povijesne knjige „Ise Monogatari“. Ovaj hram je vrlo tih i miran, okružen prirodnim krajolikom okruga Oharano. Bilo je to idealno mjesto za Narihiru da proživi svoje posljednje godine.

Kasnije je vrlo moćna obitelj Fujiwara, jedna od obitelji spomenutih u Priči o Genjiju s vezama s carskim dvorom, usvojila ovo mjesto kao svoj obiteljski hram. Bilo je to veliko razdoblje za kulturu u Kyotu. Jurinji je izgorio tijekom Oninskog rata, a sadašnja Hondo ili glavna dvorana datira iz 1750. godine. Glavna dvorana ima trostruki krov, što je rijetkost za ovu vrstu hrama.

Unutar hrama možete vidjeti japanske slike na kliznim vratima od fusuma papira. Narihira i drugi aristokrati tog vremena prikazani su kako nose šarene kimone i skladaju tradicionalnu japansku poeziju.

Na stražnjem dijelu hrama nalazi se peć za pečenje soli. U razdoblju Heian, među višom klasom bilo je moderno paliti slanu vodu i uživati gledajući dim koji se dizao u nebo. Kaže se da je Narihira palio slanu vodu razmišljajući o svojoj bivšoj ljubavnici Fujiwarano-Takaiko i poslao joj svoju ljubav dimom koji se dizao u nebo.

Hram ima dva mala vrta. Jednostavni prednji vrt ima ribnjak, dok se za stražnji vrt, ispunjen kamenjem i šljunkom, kaže da je dizajniran tako da oponaša morsko dno. Zanimljivo je da unutar hrama možete pronaći šarene maske iz Šri Lanke i fotografije šrilankanskih redovnika. Svećenik ovog hrama imao je razmjene s redovnicima iz Šri Lanke. Dakle, to su uspomene na to vrijeme.

Hram je najbolje posjetiti u proljeće ili jesen. U proljeće, pored kamenjara prekrasno cvjeta staro stablo trešnje zvano Narihira-zakura (Narihirina trešnja). Ako ga posjetite u jesen, možete uživati u šarenom lišću pored zgrade hrama i brda iza nje.


Narihira i Nijo na rijeci Fuji

Fujiwara no Takaiko, poznata i kao carica Nijo, povijesna je osoba iz razdoblja Heian u Japanu, poznata i po romantičnoj vezi s pjesnikom Ariwara no Narihirom. Ova strastvena, iako na kraju neispunjena, ljubavna veza središnja je tema u nekoliko povijesnih izvještaja i pjesama, a najznačajnija je pjesma Ariwara no Narihire iz Ogura Hyakunin Isshua.
Fujiwara no Takaiko bila je supruga cara Seiwe i majka cara Yozeija. Ariwara no Narihira bio je poznati pjesnik i člani carske obitelji. Prije braka s carem, Nijo no Kisaki i Narihira bili su duboko zaljubljeni, a legende govore o pokušaju bijega.
Kaže se da je Narihira sakrio svoju strastvenu ljubav prema Nijo no Kisaki u pjesmi o crvenom jesenskom lišću rijeke Tatsuta, pjesmi koja je postala dio Ogura Hyakunin Isshu.
Njihova priča i Narihirina pjesma često se spominju u japanskoj književnosti, umjetnosti, pa čak i modernim djelima poput animea i mange Chihayafuru, koja istražuje svijet uta-garute (kartaške igre temeljene na pjesmama Hyakunina Isshua)

* * *





Sredina 19. stoljeća bila je vrlo marljivo vrijeme za fotografske prvence. Godine 1838., izumitelj dagerotipije Louis Daguerre snimio je prvu fotografiju ljudskog bića. Godinu dana kasnije, 1839., pionir fotografije Robert Cornelius stao je pred svoj fotoaparat i stvorio prvi autoportret. Godina 1840. donijela je još jedan zanimljiv događaj: prvu lažnu fotografiju.
Snimio ju je francuski pionir fotografije po imenu Hippolyte Bayard. Bayard je za Daguerrea bio ono što je Tesla bio za Edisona. Postojalo je rivalstvo između dvojice pionira fotografije i iako je Daguerre postao poznat kao jedan od "očeva fotografije", Bayard je tvrdio da je zapravo on prvi izumio fotografiju.
Nakon što je Bayard razvio vlastiti proces izravnog tiska pozitiva, François Arago uvjerio je Bayarda da odgodi objavljivanje toga Francuskoj akademiji znanosti. Arago je bio stalni tajnik Akademije, Daguerreov prijatelj i prva osoba kojoj je demonstrirana dagerotipija. Kašnjenje koje je uzrokovao Arago omogućilo je Daguerreu da preduhitri Bayarda, javno otkrivši proces dagerotipije u Akademiji 7. siječnja 1839.
Pioniri fotografije Hippolyte Bayard (lijevo) i Louis Daguerre (desno)
Bayard je na kraju prijavio vlastiti proces Akademiji 1840., ali bilo je prekasno. Daguerre je dobio monumentalno "prvi", a sve što je Bayard dobio od svog doprinosa bio je novac za kupnju bolje opreme.
Kako bi prosvjedovao protiv nepravde Aragovog sukoba interesa, Bayard je otišao i stvorio prvu lažnu fotografiju (vidi se na vrhu ove objave). Naslovljena je "Autoportret utopljenika", a trebala je navesti ljude da povjeruju da je počinio samoubojstvo. Na poleđini fotografije bila je ova izjava:
“Leš koji ovdje vidite je leš M. Bayarda, izumitelja procesa koji vam je upravo prikazan. Koliko ja znam, ovaj neumorni eksperimentator već je oko tri godine zauzet svojim otkrićem. Vlada, koja je bila previše velikodušna prema gospodinu Daguerreu, rekla je da ne može ništa učiniti za gospodina Bayarda, a jadnik se utopio. O, hirovi ljudskog života...! ... Već je nekoliko dana u mrtvačnici i nitko ga nije prepoznao niti tražio. Dame i gospodo, bolje da prođete dalje iz straha da ne uvrijedite svoj njuh, jer, kao što možete vidjeti, lice i ruke gospodina počinju propadati.”
Srećom za fotografiju, Bayard se nije ubio. Nastavio je mnogo doprinijeti mladom mediju tijekom preostalih 50 godina svog života. Pomogao je u osnivanju Francuskog društva za fotografiju i izumio ono što je postalo poznato kao kombinirani tisak. (PetaPixel)

"Rasističke teorije

Rasističke teorije su u naučnom pogledu pogrešne. Izvjesno je da postoje biološki definirane rase, što se utvrđuje statističkom prevlasti izvjesnih genetskih faktora među pojedinicima, pripadnicima tih rasa (boja kože, kvaliteta kose, krvne grupe, itd.). Zbog toga svako priznaje postojanje pet velikih rasa određenih relativnom učestalošću izvjesnih gena (obično osam): 1 europska ili kavkaska rasa, 2 afrička ili negirodna rasa, 3 američko-indijanska rasa, 4 azijatska ili mongoloidna rasa, 5 australoidna rasa. Izvjesni biolozi smatraju da se ovih pet velikih rasa mogu podijeliti na manje rase, koje također ostaju uvijek zasnovane na učestalosti pojedinih gena. Neki su na ovaj način odredili do 30 rasa, što je, međutim, sporno. Ova rasprava ne bi za nas imala značaja. Dovoljno je da se prethodno utvrdi da izvjesne rase koje igraju veliku ulogu u rasističkim teorijama ne znače ništa na naučnom planu. Nijedan biolog nikada nije govorio o arijevskoj rasi. Nijedan, također, nikada nije govorio o jevrejskoj rasi. Naprotiv, dokazano je da učestalost i raspored genetskih karakteristika čini bližim Jevreje i nejevreje iste nacionalnosti, nego Jevreje različitih nacionalnosti.

Što se tiče pravih rasa (crne, žute, bijele itd.), jedine razlike među njima koje nauka priznaje su razlike biološke prirode: pigmentacija, boja očiju i kose, stas, forma lubanje, krvna grupa, itd. Nitko nikada nije mogao da ustanovi da bi razlike u intelektualnim sposobnostima ili u društvenim ili političkim dostignućima proizilazile iz ovih genetskih razlika. U Sjedinjenim Američkim Državama, neki sociolozi su nastojali da se koriste mentalnim testovima (test inteligencije, test sposobnosti), da bi ustanovili superiornost bijele nad obojenim rasama. Ali, pokazalo se da su testovi o kojima je riječ bili točno iskonstruirani prema normama bijele civilizacije; nije čudno što su pojedinci odnjegovani u drugim tipovima civilizacije odgovorili na te testove slabije. Američki naučnici su pokušali, 1931. godine, primijeniti testove za novorođenčad, i to testove koji ne angažiraju intelektualnu sferu, i ustanovili su izvjesnu superiornost bijelih beba u odnosu na crne istog uzrasta. Međutim, pokazalo se da su testirana crna novorođenčad bila siromašnija od bijele, pa stoga i oskudnije hranjena, što u ovom najmlađem dobu stvara ogromnu razliku u razvitku. Iskustva stečena za vrijeme rata sa novorođenčadi dviju rasa hranjenim na isti način, eksperimentalno su potvrdila prethodno objašnjenje: testovi su dali iste rezultate kod obje rase.

Isto su tako bez vrijednosti i rasuđivanja zasnovana na razlici u stupnju razvitka. Izvjesne žute, amero-indijanske i crne civilizacije bile su superiornije od bijelih civilizacija. Razlika u razvitku i u ponašanju rezultat su životnih uvjeta (materijalnih i društvenih) u kojima su se našle ljudske zajednice, a ne posljedice neke biološke inferiornosti. Na primer, karakterne crte koje rasisti pripisuju crncima, u potpunosti su iste kao i one koje su se pripisivale proletarijatu Europe prije pedeset godina: lijeni, ograničeni, lažljivi, itd. Ove crte su vezane za ekonomsku nerazvijenost, i one progresivno išćezavaju kod crnih radnika čiji standard života raste, slično kao i kod bijelog radnika. Nije priroda “gena” ta koja treba da objasni raspoloženje američkih ili južnoafričkih crnaca. već činjenica da su oni od davnina tretirani kao bića različita i inferiornija od bijelih, što je u njima usadilo kompleks manje vrijednosti (koji su oni manje ili više povezali sa bojom svoje kože) i osvetoljubivost. Isto tako, način na koji se već stoljećima postupalo sa Jevrejima, fizički ili moralni geto u koji su ih zatvarali, osećaj proganjanja koji im je usađen, sve to objašnjava njihovo drukčije ponašanje u odnosu na ponašanje nejevreja.

Rasna podijeljenost, sigurno, predstavlja važan faktor političkog antagonizma. U izvjesnim zemljama, na primer, na jugu Sjedinjenih Američkih Država, u Južnoj Africi, u raznim državama Latinske Amerike, ona dominira cijelim političkim životom. Međutim, nije riječ o biološkom faktoru. Antagonizam ne proizilazi iz fiziološke prirode rasa, nego iz zajedničkih predstava o rasama i ponašanja koja iz takvih predstava proizlaze. Ove zajedničke predstave su i same izazvane društvenim i psihološkim situacijama. One se zasnivaju bilo na političkoj strategiji kamuflaže, bilo na psihološkom mehanizmu prenošenja. Da bi prikrili pljačkanje jevrejskih banki, kršćanski vladari srednjeg vijeka su bacili prokletstvo na rasu odgovornu za Kristovu smrt. U Europi XIX vijeka. pred naletom socijalizma, buržoazija se poslužila istim postupkom: osuđujući jevrejske bankare, jevrejske industrijalce, jevrejske trgovce, kršćanski bankari, kršćanski industrijalci, kršćanski trgovci nastojali su da zabašure kapitalističku eksploataciju koju su sami i na isti način sprovodili. Drugdje, antisemitizam je omogućio vladajućim krugovima da na Jevreje prebace odgovornost za svoje vlastite greške: ovo je učinjeno u Njemačkoj u vremenu od 1933-1945. godine kao ranije u carskoj Rusiji i danas na Srednjem Istoku. Tako su rimski imperatori bacili kršćane zvijerima, da bi se skrenula pažnja sa grešaka njihove vladavine.

Monteskije je dobro shvatio da teza o inferiornosti crnih služi kao opravdanje za njihovu eksploataciju od strane bijelih. Ta teza se prvo razvila u XVI vijeku, u vrijeme prvog vala kolonizacije; ona se ponovo javila u XIX i XX vijeku sa drugim valom kolonizacije. Položaj robova, prinudnih radnika ili subproletera, nezamisliv sa stanovišta principa jednakosti svih ljudi, postaje prihvatljiv ako tako tretirana bića nisu smatrana ljudima kao i ostali, ako su oni, drugim riječima, »niža braća«. U Sjedinjenim Američkim Državama, proširenje plantaža pamuka na Jugu, neizvodljivo bez robovskog rada, utrlo je put rastističkim teorijama. Čitava suvremena ekonomija Južne Afrike počiva na održavanju crnih u stanju nerazvijenosti. Prirodno, rasizam bijelih izaziva protivrasizam koji se danas manifestira u Sjedinjenim Američkim Državama kao pokret crnih ekstremista (crni »muslimani«), i u izvesnim afričkim zemljama u kojima vlade bacaju odgovornosti za sve svoje poteškoće na bivše kolonizatore.

U društvu u kojem postoji rasizam i u kome se stvara društvena nejednakost, on može pojedincima da posluži da riješe svoje psihičke probleme putem transfera ili kompenzacije. Tako u kolonijama ili na jugu Sjedinjenih Američkih Država, anticrnački rasizam je mnogo dublji i mnogo agresivniji kod »malih« bijelaca, kod siromašnih i bijednih bijelaca nego kod prosvijećenih i dobro situiranih bijelaca. Objašnjenje je jednostavno: činjenica da se ispod njih na društvenoj ljestvici nalaze crnci daje ovim bijednim bijelcima osećaj izvjesne superiornosti. Zahvaljujući crncima, oni imaju neku važnost, malo prestiža, nisu na dnu društvene ljestvice. Ako bi nestalo rasne inferiornosti, oni bi postali ono što jesu (a oni znaju u dubini svoje duše šta su): bijedni, promašeni tipovi. Tako smo došli do psiholoških faktora političkih antagonizama.”
(1966)
Maurice Duverger, INTRODUCTION A LA POLITIQUE
(odlomak)

Danas Europa slavi Dan Bastille. Pad zloglasne tvrđave Francuzi obilježavaju kao državni praznik sjećajući se 14. srpnja 1789. kada je jurišem revolucionarnih snaga osvojena zloglasna tvrđava Bastille, tamnica u pariškom predgrađu Saint Antoine. Poremećena ravnoteža između gospodarskih prilika i političkih ustanova bila je osnovni uzrok velikog narodnog nezadovoljstva u Francuskoj potkraj 18. stoljeća za vladavine kralja Louisa XVI. Želja režima da napuni državnu blagajnu novčanim oporezivanjem svih posjeda naišla je na otpor parlamenta i plemstva. Louis XVI. prognao je nepokorni parlament iz Pariza, no tada se otpor protudvora proširio na cijelu zemlju. Pokoleban i prestrašen takvim odgovorom, kralj je vratio parlament u Pariz. Tim gnjevom plemstva stvoren je početni udarac za rušenje kraljevske vlasti. Ustanci su nicali na sve strane. Događaju se i sukobi između plemstva i građana jer narod zbog nestašice kruha i nezaposlenosti napada transporte žita i vlastelinske spremnice hrane. Novi val nezadovoljstva počinje 5. svibnja 1789. kada kralj otvara zasjedanje Generalnih staleža u Versaillesu. Poslanici zahtijevaju donošenje novog ustava i 17. lipnja proglašavaju Narodnu skupštinu, što kralj pod pritiskom odobrava, ali istodobno potajno poziva vojna pojačanja. Kao odgovor na to pariška općina organizira nacionalnu gardu i 14. srpnja 1789. narod provaljuje u oružarnu Doma invalida, naoružava se puškama i topovima, te kreće na zloglasnu tamnicu Bastillu, simbol kraljevske samovlasti. Bastille, glomazna četverokatna građevina s osam kula povezanih debelim zidovima služila je od 14. stoljeća kao zatvor. Za kardinala Richelieua postala je omrznuta državna tamnica u kojoj su se žrtve bez optužbe i suđenja zatvarale, mučile i ubijale. Tako su tijekom puna dva stoljeća stradali protivnici apsolutističke vladavine i dvora. Zbog toga je dan pada Bastille – 14. srpnja proglašen najvećim francuskim narodnim blagdanom. Na mjestu nekadašnje tamnice iznikla je u naše vrijeme velebna operna palača istoga imena.

Padom Bastille istovremeno započinje Francuska revolucija. (Wiki)



Ljubavna priča iz vremena Francuske revolucije iz pera majstora stripa Bernarda Hislairea - moja knjiga-strip velikog formata SAMBROVI:


Više o Bernardu Hislaireu https://www.lambiek.net/artists/y/yslaire.htm

Papa hambić i sav je sretan zbog toga, naravno, u blizini je mama, kad je mama u blizini, sve ostalo su nijanse. Tata, i on je sretan i snima svog todlera koji vas sve lijepo pozdravlja.



Plvi put na molu, danas, na Donabate Beach, 20 min. vožnje od Dublina 2,5 km dugačka plaža

Potaknuta temom na blogu, otvorila sam moje knjige i pojam Jasenovac, prilažem fotografije. Sve tri knjige se slažu o užasnom zlu po kojem je selo Jasenovac postalo svjetski poznato, spominje ga i enciklopedija Britannica Britannica https://www.britannica.com/topic/Ustasa i https://www.britannica.com/place/Croatia/World-War-II



Koncentracijski logor Jasenovac https://hr.wikipedia.org/wiki/Koncentracijski_logor_Jasenovac

El Desdichado (1865)

Je suis le ténébreux,- le Veuf, - l'inconsolé,
Le Prince d'Aquitaine ŕ la tour abolie:
Ma seule étoile est morte, et mon luth constellé
Porte le soleil noir de la Mélancolie.

Dans la nuit du Tombeau, Toi qui m'as consolé,
Rends-moi le Pausilippe et la mer d'Italie,
La fleur qui plaisait tant ŕ mon coeur désolé,
Et la treille oů le Pampre ŕ la rose s'allie.

Suis-je Amour ou Phoebus ?.... Lusignan ou Biron?
Mon front est rouge encor du baiser de la Reine;
J'ai ręvé dans la grotte oů nage la Sirčne...

Et j'ai deux fois vainqueur traversé l'Achéron:
Modulant tour ŕ tour sur la lyre d'Orphée
Les soupirs de la Sainte et les cris de la Fée.

Gerard de Nerval


NESRETNIK (1865.)

Ja sam mračan, udovac, neutješni,
Princ Akvitanije s ukinutim tornjem:
Moja jedina zvijezda je mrtva, a moja lutnja posuta zvijezdama
Nosi crno sunce Melankolije.

U noći Grobnice, ti koji si me tješio,
Vrati mi Pausilippe i talijansko more,
Cvijet koji je tako ugodio mom pustom srcu,
I vinovu lozu gdje se vinova loza stapa s ružom.

Jesam li Amor ili Feb?... Lusignan ili Biron?
Moje čelo je još uvijek crveno od kraljičinog poljupca;
Sanjao sam u špilji gdje Sirena pliva...

I dvaput sam pobjednički prešao Acheron:
Modulirajući naizmjenično na Orfejevoj liri
Uzdahe Sveca i krike Vile.

Gerard de Nerval

Danas sam hodala potpuno pustim gradom, ali to je već postalo tako uobičajeno, da nikoga nema i nitko ne hoda ulicama, da se više niti ne pitam što će biti kad svi odu. Uostalom, imam kud otići, već sad me zovu, ako bude frka totalne pustoši i grad se svede na razred stanovnika. U banci isto nije bilo nikoga, osim mladog stranog dvojca, čovjek i žena, tamne rase i pristalog izgleda. Kad idem u banku, sve je više stranaca, sve manje naših. Danas čitam o voljenju domovine postove. Djeca su voljela svoje kuće i stanove i dvorišta, ali su morala otići zbog jezive korupcije i nepotizma, primitiva si je falsificirala diplome i zapošljavala kadrove po volji, pa su nepartijska djeca otišla iz rodnih kuća i gradova koje su voljeli. Ovi stranci na radu naravno da nisu došli ovdje voljeti naše kipove i slavnu povijest i geografiju, nego kao svaka praktična i pragmatična hdz osoba, došli su iz interesa i je li im tu bolja nego negdje drugdje zarada. Ako treba stavit ruku na sisu, i to je dio posla. Oni koji su bili spremni raditi za manje i voljeti više, odselili su jer nisu to mogli, raditi, primati plaću, stvoriti dom. Pa i kad su privatne firme otvarali, sisavac iz "komore" je dobio svoj dio svakako, a oni ako je na tržištu bilo kupaca. Pa su tako masovno propadali mali privatnici a veliki uhljebi bi ostajali sisati neke nove klince. I tako. Bilo nam je lijepo u socijalizmu, kad gledaš ovo. Jer kad pomru ovi starci koji su nam djecu istjerali po inozemstvima a nama dali mirovine i plaće za rad za drugotne, a sebi za prvotne, ostat će samo stranci i ogromni dugovi, a o ljubavi i sisi i ruki na sisi, učit će se u lekcijama iz sexa i iz hdz-a. Ljubav koja počinje s rukom na sisi, završava totalnim mrakom. Totalni mrak je kad pušiš crncu i on ti navuče kožicu preko glave. E to će se nama desit, i nemojte kaj zameriti.

Poems: Second Series (1891)
by Emily Dickinson
She sweeps with many-colored brooms

XL.

SHE sweeps with many-colored brooms,
And leaves the shreds behind;
Oh, housewife in the evening west,
Come back, and dust the pond!

You dropped a purple ravelling in,
You dropped an amber thread;
And now you've littered all the East
With duds of emerald!

And still she plies her spotted brooms,
And still the aprons fly,
Till brooms fade softly into stars—
And then I come away.


Pjesme: Druga serija (1891.)
od Emily Dickinson
Ona mete raznobojnim metlama

XL.

ONA mete raznobojnim metlama,
I ostavlja krhotine za sobom;
Oh, domaćice na večernjem zapadu,
Vrati se i pometi ribnjak!

Ispustila si u njemu ljubičastu nit,
Ispustila si i jantarnu nit;
I sada si posula cijeli Istok
S komadićima smaragda!

I još uvijek ona lamata svojim pjegavim metlama,
I pregače još uvijek lete,
Sve dok metle tiho ne izblijede u zvijezde—
I onda se ja odvajam.

Što se tiče "desničara", koji desničar je jači taj kvači, pa veći jedu manje, pa smo imali zabranu hrvatskog jezika pod fašističkom It. na ulicama i javnim prostorima, letak iz razdoblja fašističke talijanizacije kojim se zabranjuje pjevanje ili govor na "slavenskom jeziku" na ulicama i javnim mjestima Dignana (danas Vodnjan, Hrvatska). Potpisali su ga eskadristi (crnokošuljaši) i prijeti se upotrebom "uvjerljivih metoda" u provedbi zakona
zatim nakon Anschlussa 1938., austrijski gradišćanski Hrvati suočili su se s germanizacijom i nacistički režim ih je prisilio na asimilaciju. Prava manjina koja su odobrena 1937., poput škola na hrvatskom jeziku i dvojezičnosti, ukinuta su pod nacističkom vlašću.

Između 1941. i 1945. oko 200.000 hrvatskih građana NDH (uključujući etničke Hrvate, kao i etničke Srbe s hrvatskom nacionalnošću i Slovence) poslano je u Njemačku na rad kao robovi i prisilni radnici, uglavnom u rudarstvu, poljoprivredi i šumarstvu. Procjenjuje se da je 153.000 tih radnika navodno bilo "dobrovoljno" regrutirano, no u mnogim slučajevima to nije bio slučaj, jer su radnici koji su se možda u početku dobrovoljno prijavili bili prisiljeni raditi dulje i plaćeni su manje nego što je bilo određeno njihovim ugovorima, a također im nije bilo dopušteno vratiti se kući nakon isteka godišnjeg ugovora, u kojem trenutku njihov rad više nije bio dobrovoljan, već prisilan. Prisilni i robovski rad provodio se i u nacističkim koncentracijskim logorima, poput Buchenwalda i Mittelbau-Dore.

Od 1941. do 1945. 3,8% stanovništva Hrvatske poslano je u Reich na rad, što je bilo više od europskog prosjeka.

Desničari su glupi, već sad su nam razhebali i rasprodali domovinu i sad samo treba bankar zabraniti hrvatski jezik u banci, i vatican hrvatski jezik u svojoj provinciji, a to će pod glupim desničarima biti vrlo skoro, a onda opet mora ljevičar ispravljati njihova sranja i štetne ugovore.

ITD, ITD...

Na kraju krajeva, izgubili smo četvrtinu stanovništva i kompletan domaći proizvod, prije 40 godina svi proizvodi na tržištu su bili domaći i bili su fantastične kvalitete.

Drveće u gradovima ima višestruku važnost za poboljšanje kvalitete života i ekološke ravnoteže. Oni su ključni za očuvanje zraka i vode, regulaciju temperature, te poboljšanje opće kvalitete života u gradovima.
Evo detaljnijeg objašnjenja:
1. Poboljšanje kvalitete zraka i vode: Drveće apsorbira zagađivače zraka i filtrira štetne tvari. Također, stabilizira tlo korijenjem, čime se smanjuje erozija i poboljšava kvaliteta vode.
2. Ublažavanje urbanog toplinskog otoka: Krošnje stabala pružaju hlad, smanjujući temperaturu zraka i stvarajući ugodniju klimu u gradovima, osobito tijekom ljetnih mjeseci.
3. Poboljšanje kvalitete života: Drveće doprinosi ljepoti gradskog okoliša, smanjuje stres i pruža prirodnu oazu u urbanoj sredini. Također, može smanjiti buku i pružiti zaklon od vjetra.
4. Doprinos bioraznolikosti: Gradovi u kojima ima drveća imaju veću bioraznolikost, što je važno za očuvanje ekosustava.
5. Ekološka i ekonomska vrijednost: Stabla su važna za proizvodnju kisika i apsorpciju ugljikovog dioksida, što je ključno za borbu protiv klimatskih promjena. Osim toga, stabla mogu pružiti hranu (voće), drvo za građu i druge sirovine.
6. Otpornost na klimatske promjene: Stabla pomažu gradovima da postanu otporniji na ekstremne vremenske uvjete poput toplinskih valova i poplava.
Ukratko, drveće je neophodno za stvaranje zdravijih, ugodnijih i održivijih gradova.
AI



Zašto je važno sačuvati stara stabla u gradovima i kako to učiniti?
https://pametni-gradovi.eu/sastavnice-pametnog-grada/komunalno-gospodarstvo-poljoprivreda-i-zastita-okolisa/zasto-je-vazno-sacuvati-stara-stabla-u-gradovima-i-kako-to-uciniti/

Postoje dvije vrste mozga i one nemaju ništa zajedničko. To su dva svemira koji se uzajamno odbijaju i ne spajaju nikad. To je ili-ili pozicija. Ili imaš jedan ili drugi. Ili razmišljaš i djeluješ na način 1 ili na način 2. Oni preziru, ili se dive, totalno različitim stvarima, umjetnosti, prizorima, djelima, činjenicama oko sebe. Oni otkidaju i uzbuđuju se na totalno različite podražaje. Oni se spajaju s okolinom na drugačije načine. Oni sami imaju različite vrijednosti u svijetu na planu kvalifikacije i klasifikacije i različitu namjenu i upotrebu. Oni funkcioniraju u uzajamnoj alergiji i netoleranciji na tvari kojima se hrane, koje ih grade, razvijaju, što je jednom hrana, drugom je probavna smetnja. To su MPT tip mozga i MK tip mozga, načini na koji procesuiraju i promatraju svijet oko sebe i autaju se, kič dernekom i dronovskom demonstracijom potrošenog, infantilnog tropa filmova mača i magije, ili evergreen intelektualnom superirornošću i briljantnošću u artikulaciji primljenih data kroz knjige i dnevnike. Ako se ikada pitate što bi Miroslav Krleža rekao na dernek kraljevića Marka u rodnom mu gradu Zagrebu, to bi vjerojatno bilo ovo:

"U našoj marijabistričkoj stvarnosti nikada još nije bilo mračnije nego danas kada je barjak nekakvog, nazovimo ga tako, »narodnog otpora« pao u lukasovske ruke. Ne razumijem kakve su to »zastave« i koji su to »narodni interesi« koje mogu da brane takve mizerije duha kao što je ovaj zatucani plovan, krsteći svoje jariće smjesom od takvih nakaradnih majmunluka da normalan čovjek ne može da se ne zabezekne nad sve opasnijim i sve evidentnijim zamračivanjem naše duhovne »Elite«. Ne razumijem o kakvim je to specifičnim »narodnim vrijednostima« riječ, o kakvoj »latinskoj spiritualizaciji«, koja da je ugrožena od šizmatika i od materijalista? Ne razumijem čega se ta naša duhovna »Elita« toliko boji, kad su duhovne vrijednosti već same po sebi metalogičkog podrijetla i, prema tome, logično, potpuno imune spram bilo kakvih »materijalističkih«, zaista efemernih zanovijetanja sa »ljevice«. Ako je briga o »Posljednjim stvarima« jedina svrha našeg ovozemaljskog života (kao pojedinaca i kao naroda, ovdje, na zemlji), koji su ti geniji koji su izmislili ovu hrvatsku narodnu, upravo nacionalističku eshatološku metodu da brige o duhovnim stvarima treba zbrinjavati tako da se naši uzvišeni Auguri bave (kao ovaj pop) najsvakodnevnijom vulgarnom politikom upravo uličnjački blesavo?

Sve vjere svijeta uče nas da postoji lirska ili pjesnička uzvišenost duhovnih (nazovimo ih tako) asimptota, ali iz onostrane visine takvih vrhunaravnih pogleda na svijet promatrati sitne, ovozemaljske stvari na našoj planeti tako da trubiš u trubu lukasovske »samobiti«, o,
furbaste li zamisli za stratešku obranu našeg idejnog Antemuralea! (Kult Arnolda, Braće Hrvatskog Zmaja, Prerada, Kerubina, »Straže«, Bistrice, Tisućgodišnjice Hrvatskog Kraljevstva, Zapada, Latinštine, pobune protiv ženskog akta na platnu, protiv Slobodnog Stiha itd., itd.). Uostalom: ne radi se ovdje i danas o duhovnim stvarima, nego - recimo to neuvijeno - o političkom dućanu. Na ovom našem proštenju prodajemo intelektualne pantljike i licitarsku robu za takozvane najšire narodne mase, časteći ih laskavo ukrasnim pridjevom »kulturne javnosti« ili »rodoljubivog općinstva«, a ta rabota podmuklog prodavanja rogova za svijeću lakovjernoj »kulturnoj javnosti« rodoljubivo je unosna, nesumnjivo, i ona jedina i ide. Tim latinskim parolama ne zbunjuju se samo naši duhovnici nego i ostala gladna mizerija Duha, Pera i Kistova, Katedara i Akademija... Danas I. B. nosi svoja liberalna jaja u uvodnike »Straže« kada je riječ o mojoj malenkosti, kojoj su veliki unuci i praunuci, i zetovi i znanci velikoga bana pučanina odredili vješala kao minimum narodnog priznanja što se može odati jednom pjesniku na ovome svijetu."
Iz Krležinog DNEVNIKA



i moja pjesma:

GOSPA OD STIDA

Gospa od Dronova
ukazala se sinoć nad Zagrebom
na klimaksu pastirskog derneka
u paradi mišića i kiča
za Guinnessa.

i moja fotografija:

https://worldpopulationreview.com/country-rankings/average-iq-by-country

IQ 154 IQ-u 96

kad dođu divljaci
možeš si s diplomom
rit obrisati
velim i
odgovorim na 1000 teških
tehničkih pitanja
i obranim intervjue pred galaktičkom
komisijom za
high executive officers
u četiri sudnice
i odletim u svemir
dok barbari plešu oko totema
ograničeni na
teritorij veličine
nacionalnog parka
izvan čijih granica su potpuno nemoćni
s paradama u rezervatu
koji nestaje ko točka na stranici
s penjanjem se u vis;
otvaram poruku mi na desku:
“I meet Ryan around 11/12 if you’re about then. and nutbutter around lunch if you want. But honestly, it was a fucking perfect interview. You absolutely killed it man! Buzz words everywhere, great confidence, sold yourself so well, you did amazing. The external guy was so impressed he said you could be a heo. Your intellect in general came across, you were prepared and you said all the right things. And you were the only one to wear a full suit # well done man (smiley) delighted for you!”
chatamo nakon
moja dva uzastopna unaprijeđenja

Starry Night

Danas su dva sata tražili da idu van, a onda su nakon pola sata vani tražili da idu unutra. Galeriju sam naslovila po natpisu na njenoj dražesnoj karipsko zelenoj haljinici. Kosa joj je mirisala na vaniliju i čokoladu, kao sladoledići. Moj veliki king majestic je bio jako fini, kremasti, s okusom cheesecakea i s gustim punjenjem od borovnice, preliven bijelom čokoladom i okružen nebom i cvjetnjacima. Pojela sam ga u slast, i njima dala griz dok je još bio cijeli, on nije htio a ona je navalila. Njihov izbor je i dalje samo Ledin cedevita sladoled. Oni su sami otišli kući, praćeni mojim pogledom, a ja sam još ostala vani i upijala divan ljetni dan, plavo nebo, zelene krošnje i osunčane staze. Onda sam kod kuće vidjela na ogledalu da su mi usta zabrljana čokoladom iz sladoleda, čak se komadić priljepio pod donju usnu, božeeee, ako me tko vidio. Kako se nisam sjetila pogledati se, ili maramicom se obrisati poslije slatkog užitka, nego sam mislila da je oblizati se dovoljno. Pitala sam dragog hoće probati, ali on je bio udubljen u nešto drugo. Onda je zazvonio telefon i tata je zvao da dolazi po njih jer mama više bez njih ne može izdržati. Oni su rekli ideš i ti s nama. Vole me. Možda iduće godine će prerasti naša divna druženja i ja unaprijed patim, kako nam je bilo prekrasno ovih godina kroz proljeća, ljeta, jeseni i zime, oblake, kišu, snijeg i sunce, kroz tratinčice i maslačke za puhanje i zatim suho šuškavo lišće, prolaziti skupa...

Hans Hellmut Kirst bio je njemački romanopisac i autor 46 knjiga, od kojih su mnoge prevedene na engleski. Kirst se najviše pamti kao kreator serije "Gunner Asch" koja detaljno opisuje tekuću borbu poštenog pojedinca da održi svoj identitet i ljudskost usred kriminala i korupcije nacističke Njemačke.

Rođenje: 5. prosinca 1914., Ostróda, Poljska
Preminuo: 23. veljače 1989., Werdum, Njemačka
Djeca: Beatrice Kirst
Supruga: Ruth Müller (vj. 1961.)



TVORNICA OFICIRA

IZDANOJ GENERACIJI NA SJEĆANJE DANAŠNJOJ OMLADINI KAO OPOMENA

Ovo je povijest poručnika Kraffta. Iako će mnogi osporavati da se ona doista tako odigravala - još uvijek ima ljudi koji su to proživjeli. Nema ih malo kojima će se to činiti vrijednim žaljenja, ali se tu ne može ništa izmijeniti. Jer, i smrt zna za smijuriju, a i svakom ubojici ne mora bezuvjetno nedostajati smisao za humor. U svakom slučaju, poručnik Krafft je znao za vedrinu. Morao je za nju platiti visoku cijenu. Ova se njegova povijest dešavala za vrijeme 16. nastavnog tečaja KON-a, koji se održavao od 10. januara do 31. marta 1944. Pozornica bijaše KS5  Wildlingenu na Maini. Priloženo je nekoliko izvadaka iz akata ratnog suda, pisama, dokumenata i životopisa. Imena su morala biti izmijenjena. Iako istina ima mnogostruko lice - ovdje su bar neka od njih ocrtana. Izgled što ih pružaju nije baš utješan. Ali neka to ne bude isprika - neka to posluži isključivo kao opomena.

KON = Kriegs Offiziers-Nachwuchs, ratni oficirski podmladak.

KS5 = Kriegsschule 5, ratna škola 5

ODIJELO ČINI ČOVJEKA

Obukla se kao koludrica
Crno crno crno
Bijeli ovratnik
Obukla se kao
Moja udovica

Renato Baretić

Na zagrebačkom autobusnom kolodvoru muškarac je mučki napao ženu, radnicu. S pozicije prvotnosti i dominacije, klečavskog klerskog pokreta po hrvatskim trgovima PROTIV ŽENA, s punim pravom je reagirao na povredu časti mu i dostojanstva. Zna se da pipica nema vlastitu čast i dostojanstvo, osim lunarnu, refleksiju časti i dostojanstva po muškarcu koji ju obasjava. Mnoge pipice obasjane su časti i dostojanstvom svojih idola i po muškim idolima su časne i same samo, nikako ne same po sebi. DRUGOTNA je da u poretku stvari sluša i čeka, a ne da pita i nasrće, po klečavskom nauku o pipicama, ta nismo u partizanima!, i pipice su to uglavnom shvatile. Treba li maknuti klečavce s hrvatskih trgova ili treba maknuti ženu s pozicija u kojima se usuđuje prvotnog legitimirati i pipati? Nije li po klečavskoj poruci s hrvatskih trgova žena objekt, meso samo, pipica za punjenje? Šta pipica hodajuća ima prvotnog koji imalo drži do svog dostojanstva i časti, zaustavljati, legitimirati ili nedajbože popipati ima li kod sebe kakvo oružje za poubijati nevine pipice, uopće?