Postoje dvije vrste mozga i one nemaju ništa zajedničko. To su dva svemira koji se uzajamno odbijaju i ne spajaju nikad. To je ili-ili pozicija. Ili imaš jedan ili drugi. Ili razmišljaš i djeluješ na način 1 ili na način 2. Oni preziru, ili se dive, totalno različitim stvarima, umjetnosti, prizorima, djelima, činjenicama oko sebe. Oni otkidaju i uzbuđuju se na totalno različite podražaje. Oni se spajaju s okolinom na drugačije načine. Oni sami imaju različite vrijednosti u svijetu na planu kvalifikacije i klasifikacije i različitu namjenu i upotrebu. Oni funkcioniraju u uzajamnoj alergiji i netoleranciji na tvari kojima se hrane, koje ih grade, razvijaju, što je jednom hrana, drugom je probavna smetnja. To su MPT tip mozga i MK tip mozga, načini na koji procesuiraju i promatraju svijet oko sebe i autaju se, kič dernekom i dronovskom demonstracijom potrošenog, infantilnog tropa filmova mača i magije, ili evergreen intelektualnom superirornošću i briljantnošću u artikulaciji primljenih data kroz knjige i dnevnike. Ako se ikada pitate što bi Miroslav Krleža rekao na dernek kraljevića Marka u rodnom mu gradu Zagrebu, to bi vjerojatno bilo ovo:

"U našoj marijabistričkoj stvarnosti nikada još nije bilo mračnije nego danas kada je barjak nekakvog, nazovimo ga tako, »narodnog otpora« pao u lukasovske ruke. Ne razumijem kakve su to »zastave« i koji su to »narodni interesi« koje mogu da brane takve mizerije duha kao što je ovaj zatucani plovan, krsteći svoje jariće smjesom od takvih nakaradnih majmunluka da normalan čovjek ne može da se ne zabezekne nad sve opasnijim i sve evidentnijim zamračivanjem naše duhovne »Elite«. Ne razumijem o kakvim je to specifičnim »narodnim vrijednostima« riječ, o kakvoj »latinskoj spiritualizaciji«, koja da je ugrožena od šizmatika i od materijalista? Ne razumijem čega se ta naša duhovna »Elita« toliko boji, kad su duhovne vrijednosti već same po sebi metalogičkog podrijetla i, prema tome, logično, potpuno imune spram bilo kakvih »materijalističkih«, zaista efemernih zanovijetanja sa »ljevice«. Ako je briga o »Posljednjim stvarima« jedina svrha našeg ovozemaljskog života (kao pojedinaca i kao naroda, ovdje, na zemlji), koji su ti geniji koji su izmislili ovu hrvatsku narodnu, upravo nacionalističku eshatološku metodu da brige o duhovnim stvarima treba zbrinjavati tako da se naši uzvišeni Auguri bave (kao ovaj pop) najsvakodnevnijom vulgarnom politikom upravo uličnjački blesavo?

Sve vjere svijeta uče nas da postoji lirska ili pjesnička uzvišenost duhovnih (nazovimo ih tako) asimptota, ali iz onostrane visine takvih vrhunaravnih pogleda na svijet promatrati sitne, ovozemaljske stvari na našoj planeti tako da trubiš u trubu lukasovske »samobiti«, o,
furbaste li zamisli za stratešku obranu našeg idejnog Antemuralea! (Kult Arnolda, Braće Hrvatskog Zmaja, Prerada, Kerubina, »Straže«, Bistrice, Tisućgodišnjice Hrvatskog Kraljevstva, Zapada, Latinštine, pobune protiv ženskog akta na platnu, protiv Slobodnog Stiha itd., itd.). Uostalom: ne radi se ovdje i danas o duhovnim stvarima, nego - recimo to neuvijeno - o političkom dućanu. Na ovom našem proštenju prodajemo intelektualne pantljike i licitarsku robu za takozvane najšire narodne mase, časteći ih laskavo ukrasnim pridjevom »kulturne javnosti« ili »rodoljubivog općinstva«, a ta rabota podmuklog prodavanja rogova za svijeću lakovjernoj »kulturnoj javnosti« rodoljubivo je unosna, nesumnjivo, i ona jedina i ide. Tim latinskim parolama ne zbunjuju se samo naši duhovnici nego i ostala gladna mizerija Duha, Pera i Kistova, Katedara i Akademija... Danas I. B. nosi svoja liberalna jaja u uvodnike »Straže« kada je riječ o mojoj malenkosti, kojoj su veliki unuci i praunuci, i zetovi i znanci velikoga bana pučanina odredili vješala kao minimum narodnog priznanja što se može odati jednom pjesniku na ovome svijetu."
Iz Krležinog DNEVNIKA



i moja pjesma:

GOSPA OD STIDA

Gospa od Dronova
ukazala se sinoć nad Zagrebom
na klimaksu pastirskog derneka
u paradi mišića i kiča
za Guinnessa.

i moja fotografija: