El Desdichado (1865)
Je suis le ténébreux,- le Veuf, - l'inconsolé,
Le Prince d'Aquitaine à la tour abolie:
Ma seule étoile est morte, et mon luth constellé
Porte le soleil noir de la Mélancolie.
Dans la nuit du Tombeau, Toi qui m'as consolé,
Rends-moi le Pausilippe et la mer d'Italie,
La fleur qui plaisait tant à mon coeur désolé,
Et la treille où le Pampre à la rose s'allie.
Suis-je Amour ou Phoebus ?.... Lusignan ou Biron?
Mon front est rouge encor du baiser de la Reine;
J'ai rêvé dans la grotte où nage la Sirène...
Et j'ai deux fois vainqueur traversé l'Achéron:
Modulant tour à tour sur la lyre d'Orphée
Les soupirs de la Sainte et les cris de la Fée.
Gerard de Nerval
NESRETNIK (1865.)
Ja sam mraèan, udovac, neutješni,
Princ Akvitanije s ukinutim tornjem:
Moja jedina zvijezda je mrtva, a moja lutnja posuta zvijezdama
Nosi crno sunce Melankolije.
U noæi Grobnice, ti koji si me tješio,
Vrati mi Pausilippe i talijansko more,
Cvijet koji je tako ugodio mom pustom srcu,
I vinovu lozu gdje se vinova loza stapa s ružom.
Jesam li Amor ili Feb?... Lusignan ili Biron?
Moje èelo je još uvijek crveno od kraljièinog poljupca;
Sanjao sam u špilji gdje Sirena pliva...
I dvaput sam pobjednièki prešao Acheron:
Modulirajuæi naizmjenièno na Orfejevoj liri
Uzdahe Sveca i krike Vile.
Gerard de Nerval
![]()
Post je objavljen 10.07.2025. u 20:02 sati.