El Desdichado (1865)
Je suis le ténébreux,- le Veuf, - l'inconsolé,
Le Prince d'Aquitaine ŕ la tour abolie:
Ma seule étoile est morte, et mon luth constellé
Porte le soleil noir de la Mélancolie.
Dans la nuit du Tombeau, Toi qui m'as consolé,
Rends-moi le Pausilippe et la mer d'Italie,
La fleur qui plaisait tant ŕ mon coeur désolé,
Et la treille oů le Pampre ŕ la rose s'allie.
Suis-je Amour ou Phoebus ?.... Lusignan ou Biron?
Mon front est rouge encor du baiser de la Reine;
J'ai ręvé dans la grotte oů nage la Sirčne...
Et j'ai deux fois vainqueur traversé l'Achéron:
Modulant tour ŕ tour sur la lyre d'Orphée
Les soupirs de la Sainte et les cris de la Fée.
Gerard de Nerval
NESRETNIK (1865.)
Ja sam mračan, udovac, neutješni,
Princ Akvitanije s ukinutim tornjem:
Moja jedina zvijezda je mrtva, a moja lutnja posuta zvijezdama
Nosi crno sunce Melankolije.
U noći Grobnice, ti koji si me tješio,
Vrati mi Pausilippe i talijansko more,
Cvijet koji je tako ugodio mom pustom srcu,
I vinovu lozu gdje se vinova loza stapa s ružom.
Jesam li Amor ili Feb?... Lusignan ili Biron?
Moje čelo je još uvijek crveno od kraljičinog poljupca;
Sanjao sam u špilji gdje Sirena pliva...
I dvaput sam pobjednički prešao Acheron:
Modulirajući naizmjenično na Orfejevoj liri
Uzdahe Sveca i krike Vile.
Gerard de Nerval
![]()
NESRETNIK (El Desdichado)
10 srpanj 2025komentiraj (6) * ispiši * #

