Marketing
LAMARTINE
PRIJE NEGO ĆU POĆI SPAT
“O jezero, tek jedna godina što prođe,
A tu gdje nju je svaki očekivo val,
Gle sad sam sjedim ja gdje ona dođe
Sa mnom sjest na žal.
O ljubomorno vrijeme, zar to pjanstvo noći,
Kad ljubav plavi nas ko svježi potok tlo,
Zar brzo nestat mora kao što će proći
Dan što nosi zlo?
Zar sve je prošlo? I da nikad se ne vrati?
Zar od sveg neće ostat ni najmanji trag?
I vrijeme što ga ote neće l’ opet dati
Čas taj, tako drag?”
***
U tri u noći u vučji sat
prije nego ću poći spat
ugledah zdesna prizor novi
ružičasti leptir staklom plovi.
Bordo mu usta gutaju zrak
svilena krilca veslaju kroz mrak,
ostavih čitanje mrtvog Lamartina
razgledat bolje to čudo boje turmalina.
Davno zaboravljena i mrtva
na prozorskoj dasci nekad orhideja
spala na svega dva otužna lista
u smeću iz sažaljenja samo završila nije
prosula se noćas cvijetom pa blista -
raskošna, živa, još ljepša no prije.
Spazih taj čudesni noćni cvat
kad podigoh oči s Lamartina
prije nego ću poći spat.
Starry Night
Post je objavljen 09.04.2025. u 19:35 sati.