![]()
*
Ostade bez svog konja Albar Fáńez, Minaya,
njemu kršćani mnogi u pomoć skoče tada.
I koplje mu se prebi, u ruci mu je sablja,
pa iako je pješak, hrabrošću čuda stvara.
Moj ga ugleda Cid, Ruy Díaz, Kastiljanac,
jurne na maurskog vođu što konja imaše sjajna
i tako zamahne snažno samom desnicom svojom
te ga u pasu presiječe i baci usred polja.
Onda Albar Fáńezu dade njegova konja:
- >>Uzjaši brzo, Minaya, desna si ruka moja,
danas će meni biti potrebna pomoć tvoja,
Mauri još se drže i ne uzmiču s polja.
Mi ih moramo tući, hrabro, do kraja boja«.
Pojaše Albar Fáńez, sablju u ruci nosi
i kroz maurske snage snažno siječe i kosi,
onaj, kojega dohvati, taj se na zemlji stvori.
A moj Cid, Ruy Díaz, što u sretan čas se rodi,
kralja Fariza htjede s tri udarca da skoli,
prva dva bjehu slaba, ali trećim ga zgodi,
niz cijeli oklop dolje krv se njegova proli,
te on okrene uzde, iz polja bježeć hita.
I tako, tim udarcem bitka bješe dobita.
Pjesma o Cidu (1140), BITKA KOD ALCOCERA
Post je objavljen 02.04.2025. u 23:42 sati.