Opraštamo se na uglu četvrti Once. Obazreh se sa suprotnoga pločnika; i vi se bijaste okrenuli mašući mi rukom. Rijeka vozila i ljudi tekla je među nama; bilo je pet sati jednoga obična predvečerja; kako sam mogao znati da je ta rijeka čemerni Aheront, nepregaziv. Više se nismo vidjeli, a nakon godinu dana vi ste umrli. I sad tražim tu uspomenu, i gledam je, i mislim da je bila lažna, i da se iza tog beznačajnoga rastanka krila beskrajna odvojenost. Sinoć ne iziđoh nakon večere i stadoh opet čitati, da bih razumio te stvari, posljednju pouku koju Platon bijaše metnuo u usta svome učitelju. Pročitah da duša može pobjeći kad umre tijelo. I sad, ne znam da li je istina u tom zloslutnom naknadnom tumačenju ili u onom nedužnom rastanku. Jer, ako ne umiru duše, vrlo je dobro što u njihovim rastancima nema zanosa. Oprostiti se, to znači zanijekati odvajanje, znači reći: 'Danas se igramo rastanka, ali ćemo se sutra vidjeti.' Ljudi su izmislili oproštaje zato što, nekako, znaju da su besmrtni, premda se smatraju slučajnima i prolaznima. Delia: jednom ćemo zapodjeti - uz koju li rijeku? - ovaj nesigurni razgovor i pitati se jesmo li jednom, u gradu što se sterao u nizini, bili Borges i Delia."
Jorge Luis Borges
(Aheront u grčkoj mitologiji je bila rijeka boli, jedna od pet rijeka podzemnog svijeta Hada. Ostale četiri su Stiks, Kokit, Flegeton i Leta).
08.08.2023. (20:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moja impresija, to sam napisala poslije jednog kopanja po hrpi mojih knjiga tražeći jedan naslov i naletim na prašnu zaboravljenu knjižicu poznatog pisca na čijem sam gostovanju u gradu i predstavljanju te knjižice bila, hvala luki, ljubim!
08.08.2023. (21:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, izbirljivost. Negdje u zakutku znamo da ima još briljantnih redaka, ali osjećaj sigurnosti vuče nas na površinu; nemamo više volje toliko zaranjati, umarati se; tražiti; jer, uvijek se bojimo da ćemo traženjem - izgubiti neki dio sebe, kao da je to nešto vrijedno, što se ne bi smjelo gubiti. Sjećam se kada sam u proteklom desetljeću otkrivao primjerice Tišmu ili Pekića; ponekad nas prati čudan i strašan osjećaj da nemamo više snage za novo. Moramo imati; to je prvo što valja savladati; nakon te borbe, pred nama je autostrada ljepote i blagosti koju donosi nova, dobra knjiga. Malo je toliko dobrih stvari u životu kao to: otkriće dobre knjige. Samootkriće. Spokoj poklapanja, uranjanja i razumijevanja. Blago čitanja. :)
08.08.2023. (23:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja trenutno, ne mogu vjerovati kako je dobar, čitam Škota Stevensona, Paviljon na poloju. Prvo poglavlje: O TOME KAKO SAM LOGOROVAO U GARDEN SEA-WOODU I KAKO SAM OPAZIO SVJETLOST U PAVILJONU.
Odmah osjetiš majstora :))
Laku noć, luki, Galaksija, j. :) Hvala :)
08.08.2023. (23:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Borges u mom krilu, evo kako on piše:
"DELIA ELENA SAN MARCO
Opraštamo se na uglu četvrti Once.
Obazreh se sa suprotnoga pločnika; i vi se bijaste okrenuli mašući mi rukom.
Rijeka vozila i ljudi tekla je među nama; bilo je pet sati jednoga obična predvečerja; kako sam mogao znati da je ta rijeka čemerni Aheront, nepregaziv. Više se nismo vidjeli, a nakon godinu dana vi ste umrli.
I sad tražim tu uspomenu, i gledam je, i mislim da je bila lažna, i da se iza tog beznačajnoga rastanka krila beskrajna odvojenost.
Sinoć ne iziđoh nakon večere i stadoh opet čitati, da bih razumio te stvari, posljednju pouku koju Platon bijaše metnuo u usta svome učitelju. Pročitah da duša može pobjeći kad umre tijelo.
I sad, ne znam da li je istina u tom zloslutnom naknadnom tumačenju ili u onom nedužnom rastanku. Jer, ako ne umiru duše, vrlo je dobro što u njihovim rastancima nema zanosa.
Oprostiti se, to znači zanijekati odvajanje, znači reći: 'Danas se igramo rastanka, ali ćemo se sutra vidjeti.' Ljudi su izmislili oproštaje zato što, nekako, znaju da su besmrtni, premda se smatraju slučajnima i prolaznima.
Delia: jednom ćemo zapodjeti - uz koju li rijeku? - ovaj nesigurni razgovor i pitati se jesmo li jednom, u gradu što se sterao u nizini, bili Borges i Delia."
Jorge Luis Borges
(Aheront u grčkoj mitologiji je bila rijeka boli, jedna od pet rijeka podzemnog svijeta Hada. Ostale četiri su Stiks, Kokit, Flegeton i Leta).
08.08.2023. (20:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Sviđa mi se odlomak o pisanju i piscima. Ljubim!
08.08.2023. (21:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
moja impresija, to sam napisala poslije jednog kopanja po hrpi mojih knjiga tražeći jedan naslov i naletim na prašnu zaboravljenu knjižicu poznatog pisca na čijem sam gostovanju u gradu i predstavljanju te knjižice bila, hvala luki, ljubim!
08.08.2023. (21:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
i treba biti izbirljiv; istančan :)))
08.08.2023. (22:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Da, izbirljivost. Negdje u zakutku znamo da ima još briljantnih redaka, ali osjećaj sigurnosti vuče nas na površinu; nemamo više volje toliko zaranjati, umarati se; tražiti; jer, uvijek se bojimo da ćemo traženjem - izgubiti neki dio sebe, kao da je to nešto vrijedno, što se ne bi smjelo gubiti. Sjećam se kada sam u proteklom desetljeću otkrivao primjerice Tišmu ili Pekića; ponekad nas prati čudan i strašan osjećaj da nemamo više snage za novo. Moramo imati; to je prvo što valja savladati; nakon te borbe, pred nama je autostrada ljepote i blagosti koju donosi nova, dobra knjiga. Malo je toliko dobrih stvari u životu kao to: otkriće dobre knjige. Samootkriće. Spokoj poklapanja, uranjanja i razumijevanja. Blago čitanja. :)
08.08.2023. (23:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Ja trenutno, ne mogu vjerovati kako je dobar, čitam Škota Stevensona, Paviljon na poloju. Prvo poglavlje: O TOME KAKO SAM LOGOROVAO U GARDEN SEA-WOODU I KAKO SAM OPAZIO SVJETLOST U PAVILJONU.
Odmah osjetiš majstora :))
Laku noć, luki, Galaksija, j. :) Hvala :)
08.08.2023. (23:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...