O ISTINSKOJ GLUPOSTI
JER i gluposti ima više vrsta. Postoje razumni ljudi u čijim se dušama bljedunjavo svjetlo razuma ugasilo jer su rođeni i odgajani u nesretnim životnim okolnostima. Postoje ljudi koji su glupi jer ne mogu ovladati svojim tijelom, zaglupljuje ih strast, vatru njihove duše guši bahatost osjećaja. Ima glupih ljudi koji su jednostavno žrtve svoje okoline. Njih treba žaliti. Ali, prava je glupost poprilično rijetka i zbog toga opasnija i beznadnija. Čovjek je po prirodi razumno biće. Istinsku, mrklu, beznadnu glupost treba promatrati sa zanimanjem kao kakvu drevnu i zastrašujuću prirodnu pojavu, poput dvoglavog teleta, poput iskrivljene, neshvatljive zamisli prirode koja - doslovce - nema nikakvog značenja. Istinska je glupost nerješiva. Što nedostaje u tijelu i duši takvog čovjeka? Duh Sveti ili određene tjelesne tekućine, žljezdane izlučevine? Jod? Spolni hormon? Ne znamo točno. Ali treba znati to da je preporučljivo na svaki mogući način izbjegavati i nenapadno se braniti od istinski glupih ljudi. Takve nemoj htjeti razuvjeriti jer nisu dobronamjerni. Drage, jadne budale jesu; glup čovjek je zlonamjeran. Budale su jadna djeca Božja; glupi su saveznici pakla. Oni su usud koji treba pretrpjeti.
(1943.)
![]()
DOLAZI TAKAV SVIJET
Dolazi takav svijet,
u kojem će svatko biti sumnjiv,
ko je lijep i talentiran.
I ko ima karakter…
Ljepota će biti uvreda,
talenat provokacija,
a karakter – atentat!
Jer dolaze oni…
Ružni,
nesposobni,
beskarakterni.
Posut će vitriolom ljepotu,
premazati katranom i klevetom talenat.
Probost će srce onih sa karakterom.
Sándor Márai
(1900-1989)
![]()
Post je objavljen 17.09.2025. u 20:40 sati.