Na vrlo zanimljivom mi blogu pročitala sam zanimljivu misao koja me potakla na razmiišljanje o relativnosti ili preciznosti, točnosti, punom pogotku konstatacije. Konstatacija otprilike, grubo glasi da ne možeš promišljati nešto o čemu nemaš iskustvo, to "iskustvo" sam si protiumačila kao "praksu", je li dopušteno promišljati nešto ako nemaš "praksu", pa bili to i vrhunski intelektualci i filozofi s teorijama?
Je li svećenik u celibatu smije "promišljati" o sexu? Smije, dakako. Ali smije li docirati o sexu i uređivati područje zakonima i zabranama tisućama ljudi iako o tome u iskustvenom pogledu je ne laik nego totalni ignoramus. Što svećenik u celibatu može znati o ženinoj anatomiji i fiziologiji i psihologiji i mirisu sexa da se uopće usuđuje regulirati to područje?
Ukratko, o sexu bi trebali donositi propise oni koji se sexaju.
Stoga puna podrška Severini u Bruxellesu i inicijativi zaštite temeljnih ljudskih prava na sex i osobne odluke iz područja i problematike. Reče jedan političar za Severinu u Bruxellesu da se politikom trebaju baviti političari a pjevači pjevanjem, ali nije to rekao i Thompsonu na hipodromu, uostalom, naša p. nije politika, nego naš organ i biologija. Dalje ruke od nje osim uz privolu vlasnice.
Post je objavljen 03.09.2025. u 14:01 sati.