O remek-djelu i vilinskome

Da bi neko ljudsko djelo postalo remek-djelom i da bi bezvremenim sjajem zadivljivalo i očaravalo ljude, osim dara, teme i besprijekorne izvedbe, potrebno je još nešto. U remek-djelu postoji i određeni vilinski element koji svojom čudesnom svjetlošću isijava iz cjeline, tako nježno i čarobno kao što polarna svjetlost svijetli u ljetnoj noći, nestvarno a opet svjetlosno, jer se pod njom može vidjeti i čitati. Remek-djelo neka bude istinito, točno, pametno, svjesno svrhe, razmjerno, brižno obrađeno, vjerno izvedeno - i neka bude još i nešto drugo. Neka bude i vilinsko. I uz svu samosvijest neka bude i samozaboravno. Neka se stvara prema inženjerskim pravilima, ali neka u njemu bude i žličica zvjezdane maglice sa zlatnim zrncima, koja se razasipa prateći zviježđa. Bez vilinskoga djela su samo „velika" ili „besprijekorna". Istinsko remek-djelo katkad i nije toliko besprijekorno. Ono jednostavno zrači, u njemu je i „samo san", i sjaj zvijezda, ono vilinsko. A dio zadatka kad umjetnik više nije u stanju pomoći svomu djelu, taj posljednji potez kistom, ono vilinsko, dovršava Bog.

Sándor Márai

Dječak gleda kroz prozor