Marketing
NOVA NEPISMENOST
Povijesni začeci suvremenog školskog sustava
Do demokratizacije obrazovanja došlo je iz dva razloga: da modernoj državi osigura prosvijećeno građanstvo, te da obuči djelotvornu radnu snagu. U devetnaestom su stoljeću prevladali politički razlozi; obrazovna je reforma išla ruku pod ruku sa širenjem glasačkog prava, ODVAJANJEM CRKVE OD DRŽAVE i stvaranjem republikanskih institucija. Kao i te druge novine, zajednički je školski sustav izrastao iz demokratske revolucije koja je stvorila novu vrstu građanskog prava zasnovanog na JEDNAKOSTI pred zakonom i ograničenoj upravi - »upravi zakonâ a ne ljudi«. Po ranoj republikanskoj teoriji uzoran građanin poznaje svoja prava i brani ih od povreda drugih građana i države. Ne mogu ga zavarati demagozi niti zastrašiti učene zbrkanosti profesionalnih sveznalica. I ne dojmljuje ga se pozivanje na autoritet. Štoviše, uvijek je oprezan prema prijevarama i ima dovoljno ovozemaljske mudrosti da shvati ljudske pobude, razumije načela logičkog rasuđivanja i dovoljno se vješto koristi jezikom da otkrije intelektualnu prijevaru u kojem god se obliku ona pojavila.
Stvaranje ovakvog uzornog građanina očigledno je zahtijevalo novi obrazovni sistem, premda je u glavama ranih republikanskih teoretičara važnija bila misao da to pretpostavlja naciju malih posjednika i prilično ravnomjernu podjelu bogatstva. Po Jeffersonovim riječima, cilj je republikanskog obrazovanja da »sveobuhvatnije proširi obrazovanje u masama«. To je obrazovanje naglašavalo ono što bi osamnaesto stoljeće zvalo korisnim znanjem, posebno stariju i noviju povijest, za koju se Jefferson nadao da bi mogla podučiti mlade prosudbi »djela i namjera ljudi, PREPOZNAVANJU AMBICIJE kako god prerušena ona bila; a poznavajući je, moći će poraziti njena stajališta».
Usporedba ranog američkog društva i politički nerazvijenih država rasvjetljava prilike koje je republikansko obrazovanje trebalo nadvladati. U Francuskoj, na primjer, čak ni revolucija nije okončala VEGETIRAJUĆU OBAMRLOST masa koju su društveni reformatori smatrali glavnom preprekom daljem napretku. U njihovim je očima seosko stanovništvo ostalo ne samo nepismeno već iracionalno vezano za tradicionalne načine života i utonulo u praznovjerje. Michael Chevalier je svoju studiju o američkom društvu, pisanu 1830-tih godina, završio nizom primjedbi koje jasno osvjetljavaju to pitanje. On smatra da se napredak ljudske vrste može zamisliti kao progresivno »uvođenje« masa u intelektualna otkrića, »osvajanje ljudskog uma« koje je započelo reformacijom. U Americi su »velika znanstvena i umjetnička otkrića već bila izložena vulgarnom zurenju i ležala su nadohvat svima«. Francuska je, s druge strane, posebno njeni seoski predjeli, bila tužan prizor vjekovnog neznanja.
»Proučite stanovništvo naših seoskih područja, ispitajte mozgove naših seljaka, pa ćete vidjeti da je izvorište svega što rade u zbrkanoj smjesi biblijskih parabola i legendi punih tupog praznovjerja. Pokušajte ponoviti postupak s američkim farmerom pa ćete vidjeti da je u njegovom umu velika tradicija Svetog pisma skladno udružena s Baconovim i Descartovim načelima moderne znanosti, s doktrinom moralne i vjerske nezavisnosti kakvu je objavio Luther i sa još novijim pojmovima političke slobode. On je jedan od 'uvedenih'.«
Nakon što je raspravljao o visokoj seksualnoj moralnosti i ustaljenijim domaćim navikama američkog farmera, Chevalier je primijetio da je »američki čovjek u političkoj djelatnosti postao mnogo upućeniji od Evropljana jer NJIME NE TREBA VLADATI; ovdje (u Sjedinjenim Državama) svaki čovjek u daleko većoj mjeri u sebi nosi načelo samouprave i spremniji je sudjelovati u javnim poslovima«. Chevalier je smatrao da je istovrsna razlika postojala i u privrednom životu: američki je mehaničar bio bolji radnik uglavnom stoga što se oslanjao na sebe i što je bio »PUN SAMOPOŠTOVANJA«.
Christopher Lasch, Narcistička kultura
Post je objavljen 28.10.2024. u 16:13 sati.