POSLIJE SMRTI VOLJENE ŽENE

Da nije ponosa i stida,
Plač i jad bi me obuzeo,
Na grob bih ti otišao,
Pa kako da ne posjetim dragu!

Srce mi je od boli poludjelo,
Starost već nastupila,
A naša nejaka djeca,
Nezaštićena bez tebe su ostala.

Ispratila te molitva anđela,
Koji znaju koliko si vrijedila,
Sva dobra srca za tebe se pomolila,
Svi pobožni i svaka duša čestita.

Znaj da dva iskrena prijatelja
Ne mogu biti dugo razdvojena,
Za njih se korak noći vraća,
A dan hod svoj ponavlja.

(Arapska poezija, 7. st.)