Pišem samo kad mi se piše. Trenutno mi se ne da pisati. Vjerojatno će se to osjetiti na tekstu. Bit će zdrkan, nevoljak, jedvačekamdatozavršim tekst. Ono, ili ide ili ne ide. Tekst je emanacija. Bilježi ispod nivoa sadržaja i stila, djeluje subliminalno. Nema tog zakona, discipline, uredbe, zapovijedi, koja će generirati dobar tekst ili dobar seks. Nadahnuće i spontanost su formula života.

A da sam ovisnica, znala sam. Niti jedan dan bez interneta nadohvat ruke je ovisnost. Postao mi je drugi kisik. I taj kisik sinoć najednom rikne, nema više kisika. Pukao je internet. Počela sam se gušiti, svijet oko mene poprimati stvarne obrise, ono što sam odavno nadrasla i napustila. Kuhinja, soba, suđe, kupaonica postale su to što jesu a ne tek kulise oko središta vrtnje - gadgeta na stolu s internetom. Zovem immediately službu za korisnike, vele, došlo je do kvara u vašem dijelu grada, radimo na uklanjanju poteškoća. A kad ga možemo očekivati, internet? – pitam. Kad tehničari poprave kvar. Mehanički odgovara muški glas. A kad će to otprilike biti? – inzistiram. To ne možemo znati – odgovor je operatera. Od O-a očekujem anticipaciju, da ZNA kad će to točno biti. Ok. Sad ću si sama riješiti internet, pomislim. Riješena sam dobiti ga i mimo protokolarne dostave. Uzimam mob, tap, tap, tap, tap, tap, i spajam dva laptopa, njegov mob i nest hub na alternativni dovod. Sve radi savršeno. Imamo net! On je jako zadovoljan i hvali me. Ja isto.

Igram se s AI generatorom slika i generiram fantastičan album ilustracija uz Vidrićevu Putovah. Divna atmosferična ljubavna pjesma idealna je za ovu listopadnu predigru Halloweenu uz pratnju gotike, gotičkih filmova, gotičkih priča i gotičke poezije - Poea, Maupassanta, Shelley, Louis Stevensona, Orkanskih visova, Đalskog i Tribusonovog Potonulog groblja opet na mom stolu. I Burtonovog Viktora i Viktorovog vjenčanog zavjeta iz Mrtve nevjeste: "Ovom rukom ću podići tvoju tugu. Tvoja čaša se nikada neće isprazniti, jer ja ću biti tvoje vino. Ovom svijećom ću ti osvijetliti put u tami. Ovim prstenom te molim da budeš moja". Vrijeme je mrtvih nevjesta, izdubljenih narančastih bundeva u prozorima i pred zatvorenim vratima u mrak utonulih kuća u čijim dupljama plešu plamičci i sjene drevnih poganskih rituala, pustopašnih letećih vještica na metlama usmjerenim prema namigujućem mjesecu, žutookih crnih mačaka uzdignutih repova i iskeženih kostura posvuda. Gola Margarita na svinji leti Majstoru. I put a spell on you, pjeva preklinjući, promuklim i drhtavim glasom Bonnie Tyler iz mog nest huba, njen Spell mi je najbolji. I taj vječni motiv sablasne kočije iz Vidrićeve Putovah što juri klancima i provalijama kroz mjesečinom obasjanu noć noseći dvoje fatalnih ljubavnika, Njega i Nju. Divno.

Spuštam AI slike i Vidrićevu Putovah na svoju fb stranicu koju planiram napustiti. Kao i internet uostalom i sve virtualno. Osim za posao. On iz druge sobe javlja da je popravljen kvar na mreži. Isključujem hotspot.

Putovah…

Mi vozimo se. Polagano kola
Uz brijeg nas vuku u ponoćnoj tami.
Daleko sjaju zvijezde – mi smo sami;
A pod nama se sjaji magla dola – –

Ko vestalka si, ko svetica nujna!
I ruke su ti voštane i blijede,
U mrak ti tone čelo, kosa bujna,
I tvoje usne kao da se lede…

I kao da se ledi svjetlost plaha
Sa zamagljene svjetiljke na kolih –
Na tamni plašt mi liježe poput straha,
I pline, kao suze što ih prolih…

1900.