Gledam te male falsifikatore i prevarante, kako šeću kroz park i smiješe se samozadovoljno, ajde idi radit, veli mi jedan, netko mora raditi za mene. Baba se prašila prije trideset godina s tipom tada bitnim u gradu, po formuli kako ući u posebne propise iz običnog kancelarijskog štakora - pa da raširiš noge izbavitelju. Smiješimo se ljubazno jedna drugoj, prezirem ju. Ne što se hebavala, nego što je svoju hebačinu naplatila nama koji moramo raditi do smrti za posebne propisei i to nismo htjeli, širiti noge svakom poglavniku, kad je to bilo seksi i hot, biti poglavnikova mačka. On se naravno, razveo, pričam o jednom od mnogih, prototipu Izbavitelja, davao statuse šakom i kapom za p., i mi sad radimo do smrti za njegove p. s posebnim statusima. Tako je sistem narastao ko balon, kompletni haremi su dobivali „posebne“ statuse i privilegije, opći kaos i hebačina na sve strane, priležnice postaju pridružene članice poglavnikove obitelji, mi u čudu izvana gledamo kako se priležničina i ženina djeca lijepo druže na izbaviteljevim obiteljskim svetkovinama i čak i „prohodaju“ i svatovi budu, a priležnica i žena postaju najbolje prijateljice. Ispada poslije da žena pojma nije imala da joj se nova prijateljica praši s mužem sve u šesnaest na poslu, u njenoj kući i u njegovoj kući, romansa na kvadrat, ili samo laže da nije, laž i pretvaranje postaju matrica, nitko ništa nije vidio, svi se pravimo blesavi i kad se hebu naočigled, da je po crkvenim i nebeskim, a ne kurvoazje zakonima. Žena doma kuha i pravi velike obiteljske domjenke, sekretarica na poslu lažira bilance, izvlači imovinu za izbavitelja i daje otkaze radnicima i radnicama po kriteriju koji su u selu nešto protiv nje rekli, izbavitelju raste slava i imovina, hebač je uzor životnog uspjeha – dolazak iz pasivne pripizdine u veliki grad, jarani i kupnja socijalističke firme za kunu, mise, crkva, godovi, pobožnost, derneci, priležnice, eksploatacija radnika, otkazi im i pljačka i rasprodaja. Privatizacija je provedena, izbavitelj iz pripizdine jaši glavnu fotelju u gradu i ulazi u spisak pretvorbenih pljački i afera stoljeća. Što je najgore, gledaš te teturave hebače i hebačice i danas, po parkovima i novinama, ako ih se po zlu sjete u rubrikama najveće pljačke stoljeća, financijski osiguranu gerontologiju iz posebnih propisa, noćnu seks smjenu iz devedesetih za tucanje, pretvorbu i privatizaciju socijalističke imovine u svoju spremnu, raširenih nogu, ruku i bankarskih računa na kojima završava pretvorba i privatizacija, tj., pljačka.. A tu ima priča za u nastavcima, koji je to raspašoj drolja i njihovih gurača tada bio, a svi smo se smješkali i ljubazno se pozdravljali, misleći si u sebi svoje, a mnoge su žene se razvele tada i mnoga djeca se pogubila u brakovima koji su se masovno raspadali zbog kurvi, unatoč svemu klečanju i moljenju pred oltarom i na misama. Išlo se okajavati grijehe i izaći čist ko suza iz crkve s par stotina kuna popu koji bi za lovu sve opraštao, preljube, prijevare, menaže a troa i orgije, jer - čim novčić u škrinjici odjekne, duša iz čistilišta u raj umakne, a stopa razvoda brakova nikad nije bila veća nego u to doba i tada, kad se prašilo u ratnom vihoru sumanuto i s vjerom u Izbavitelja, o tempora, o mores! Uskoro će opet nekakvi izbori, inkasirat će p.-e iz posebnih propisa, kako god okreneš.