Dakle, koji sam ja Brain. Trebalo je povezati tri točke u prostoru, printer, ruter i pc, bežično. Tu je par ljudi to pokušavalo, onda sam rekla sad ću to JA riješiti, i?????????????????????, RIJEŠIH!! Kladim se da 98% onih koji mi sole pamet preko svih mogućih svojih izlaza, to ne bi bilo u stanju. Zato samo kratko, bravo JA!

moja fotka, pitanje, što je ovo na fotki?


P. S. bila je i varijanta da kleknem i molim se da se poveže, ali išla sam odmah na tehniku

čim se jutros probudih, problemi

Saksofonist

O kako sam samo bio velik kada sam saksofonistu pred nosom pokupio žensku. Poznavali smo se površno, ugledao sam je u kavani Beograd, sjedi sama — valjda nekoga čeka, prišao sam, sjeo, gledao je mazno, prodavao budzašto plavooke poglede, govorio besmislene, a pametne riječi, ljubio je na razdaljinu i postao njezin mladić. Trom i debeljuškast, lišen svake filmske privlačnosti, ostavio sam ga pustog, onako visokog, ispijenog i naočitog, istina, malo nesigurnog u komunikaciji, šutljivog uvijek, osim kada ima saksofon u rukama. Rasturao je po sarajevskim klubovima, obarao curice s nogu, bio tiha čežnja dobrih udavača, ali je, eto, riječi odveć cijenio, ili ih se plašio, te nije stizao na pravi način i u prave uši šapnuti nešto o svojoj veličini.
Ona i ja smo zaljubljeno šetali korzom, pristojno bih ga pozdravljao, on je odgovarao uljudno, a njoj je uvijek bilo malo neugodno. Zahtijevala je da izbjegavamo te ulice i ta mjesta, da se zavlačimo negdje gdje njega nema. Pristajao sam, pun gordosti i razumijevanja, o njemu govorio uvijek lijepo, ali ne bez ironije i prigovora na dikciju. Da ne bih bio uhvaćen u ljubomori, priznavao sam kako duboko patim što ne znam svirati saksofon.
U teškim i mutnim vremenima postavljao sam se čvrsto. Moje su riječi pogađale kao meci snajperista, govorio sam joj, bez zrnca sumnje, o ljepoti žrtvovanja, o golorukom jurišu na četnike još prije nego što su se ovi i pojavili. Htio sam biti veliki, ne samo u odnosu na predratni big bang, nego i u odnosu na njega, na njegov saksofon, koji je, eto, u vremenima partijskih sjednica i jasno izgovorenih, a ipak dalekih prijetnji postao manje važan. Saksofonista sam pobijedio na samome početku, ali sam imao potrebu pobjeđivati ga svaki dan. Govorio sam joj o upoznavanju s predsjednikom države, šaptao na uho informacije koje će postati javne tek za sedam dana, a sve da bih njega i njegov srebrni zvuk učinio što manjim i neznatnijim.
Rat sam dočekao prezirući taj saksofon. Tip je ipak bio Srbin i moglo se očekivati da će, kada dođe za to čas, nestati iz grada i pojaviti se na Palama, sa saksofonom ili bez njega, i time potvrditi kako je njezin izbor bio pravi i kako pozitivci u ovome filmu ne moraju biti ljepotani niti negativci imaju izgledati kao gadovi. No on nije odlazio. Viđao sam ga u gradu, onako izvijenog i šutljivog, pozdravljao ga s još većom srdačnošću jer, zaboga, valjalo je pokazati kako znaš i u najcrnjim vremenima biti razborit i razlikovati one koji pucaju od onih koji sviraju.
A onda je došlo petnaestak najcrnjih i najžešćih dana kada od silnih granata nisam promaljao nos iz podruma. Na koncu sam izašao, ali njega više nije bilo vani. Prestao sam vremenom i misliti na srebrnog svirača, valjda zato što je ona otišla iz grada, i postao sam samome sebi najvažniji. I dalje sam, naravno, kada nije pucalo, glasno govorio, grmio glasom pravednika i pozivao sve da čine što i ja. Lajao sam, u duši prepun straha, pitajući se slušaju li oni gore, ne bogovi nego oni za topovima, ovo što ja brbljam. I, ako slušaju, hoće li im jednoga dana dosaditi, hoće li me naciljati i smaknuti u pola riječi.
I kada je strah postao prevelik, a moje tirade više nije imao tko da sluša, odlučio sam klisnuti. Nestati iz grada, koji više nije izgledao onako kao kad sam u kavani Beograd obljubio svoju već bivšu djevojku. Odletio sam van s tisuću opravdanja na usnama i još više objašnjenja u glavi, stigao u mirni i tihi svijet, među nove djevojke i njihove saksofoniste, da počnem priču ispočetka.
Nakon nekog vremena došao sam do sarajevskih novina i na pretposljednjoj, nebeskoj stranici pročitao da se moj saksofonist, braneći grad, preselio na onaj svijet. Nije ni čudo da je stradao, onako visok i mekih prstiju nije bio za pušku. Za razliku od mene koji sam svijet uvjerio u svoju važnost, a kažiprst mi je debeo, ružan i nakrivljen, kao na reklami za mitraljez. No ja sam znao govoriti, a saksofonist, eto, nije. Ništa mu više ne može pomoći, izgubio je dvije bitke u svome životu, onu za žensko srce i onu za život. Uvijek je, tako ispada, osjećao više i bolje, bio jači i tvrđi, ali to nije znao reći.
Saksofonisti ne pišu povijest, oni sviraju. Neizgovorene riječi čine tišinu u čijoj blagosti, nakon blebetanja i ratova, preživjeli u dobru i zlu mirno spavaju.

Miljenko Jergović, Sarajevski Marlboro (priče), Zagreb 1994.

Moje knjige

OMAŠKA 30. I 31.

30. Pod žalosnim utiscima ratnog vremena nastala je i omaška koju saopštava poručnik T., austrijski oficir koji se vratio iz rata:
,,Dok sam bio u italijanskom zarobljeništvu, bilo je za vreme od nekoliko meseci 200 oficira smešteno u nekoj teskobnoj vili. U to vreme umro je jedan od naših drugova od gripa. Taj događaj naravno, ostavio je dubok utisak; jer u prilikama u kojima smo se nalazili, bez lekarske pomoći, nesposobni da popravimo svoju tadašnju egzistenciju, bilo je više nego verovatno da će zaraza uzeti maha. Položili smo mrtvaca na odar u jednoj prostoriji podruma. Uveče, kada sam se s jednim prijateljem prošetao oko naše kuće, izrazili smo obojica želju da vidimo leš. Ja sam pošao napred; kada sam ušao u podrum, ukazala mi se slika od koje sam se silno uplašio: nisam bio spreman da naiđem na leš položen tako blizu ulaza, ni da gledam iz takve blizine u lice nemirno od lelujave svetlosti sveća. Još pod utiskom te slike, produžili smo zatim šetnju. Na mestu gde se našem oku ukazivala slika parka koji je plivao u jasnoj mesečini, kao i slika svetlo obasjane livade sa lakim velovima magle iza nje, dao sam izraza predstavi koja se pojavila u vezi sa svim tim: da vidim vilenjake kako vode kolo na rubu susedne borove šumice.
,,Sutradan po podne sahranili smo mrtvog druga. Put od našeg zatvora do groblja u susednom malom mestu bio je za nas koliko gorak toliko i pun poniženja; jer nedozreli momci koji su se drali, stanovništvo koje se rugalo, grubi, glasni bukači koristili su se tim povodom da neprikriveno izraze svoja osećanja koja su bila mešavina radoznalosti i mržnje. Osećanje da čak ni u tom stanju, bez ikakve mogućnosti da se branimo, nismo pošteđeni od vređanja, odvratnost od manifestovane surovosti i ogorčenost obuzimali su me sve do večera. U isti čas kao i dan ranije, sa istim pratiocem, pošao sam i ovog puta šljunkom posutim putem okolo kuće; kada sam prolazio pored rešetke na podrumu iza koje je ležao leš, mnome ovlada sećanje na utisak koji je on ostavio na mene. Na mestu gde se, zatim, predamnom opet pružao osvetljeni park u istoj svetlosti punog meseca, zastao sam i rekao svom pratiocu: ,Wir könnten uns hier ins Grab - Gras setzen und eine Serenade sinken!" (Mogli bismo ovde sesti u grob - u travu i leći [sinken mesto pevati = singen] serenadu! ) -Tek pri drugoj omašci, obratio sam pažnju; prvi put sam se popravio a da nisam postao svestan smisla u grešci. Sada sam razmislio i povezao jedno s drugim: ,Ins Grab sinken!' - (U grob leći!). Kao munja sledile su ove slike: vilenjaci koji lebde i plešu po mesečini; drug na odru, utisak koji je ta slika načinila na mene; pojedine scene sa pogreba, osećanje gađenja koje sam imao, i ometene žalosti; uspomena na pojedine razgovore o zarazi koja se pojavila, na to da su mnogi oficiri pokazali strah. Kasnije sam se setio da je to bio dan smrti moga oca, što mi je palo u oči zbog toga što inače vrlo slabo pamtim datume.
,,Kad sam naknadno razmišljao o tome, sve mi je postalo jasno: podudarnost spoljnih uslova u oba večera, isti sat, isto osvetljenje, isto mesto i isti pratilac. Setio sam se nelagodnosti koju sam osetio kada se raspravljalo o mogućnosti širenja gripa, no istovremeno i unutrašnje zabrane da se podam strahu. I značenje formulacije: ,vir könnten ins Grab sinken (mogli bismo leći u grob) postade mi jasno; stekao sam i uverenje da je samo ona, još bez jasnoće izvršena, korektura – od ,Grab' (grob) u ,Gras' (trava) - prouzrokovala i drugu omašku: mesto ,singen'- ,sinken', da bi se tako osiguralo konačno dejstvo suzbijenom kompleksu."
,,Dodajem da su me u ono doba mučili strašni snovi, u kojima sam jednu meni blisku rođaku više puta video bolesnu, jednom čak i mrtvu. Baš pre nego što ću biti zarobljen dobio sam još i vest da u domovini te rođake silno besni grip, pa sam joj izrazio i svoje živo strahovanje. Otada sam ostao bez veze s njom. Mesecima kasnije stigla mi je vest da je ona dve nedelje pre opisanog događaja postala žrtva epidemije!"

31. Sledeći primer omaške u govoru kao munja obasjava jedan od bolnih sukoba koji su neizbežni u lekarskom pozivu. Neki čovek, kome verovatno nema spasa, ali čija dijagnoza još nije utvrđena, došao je u Beč da ovde sačeka rešenje svoga čvora; umolio je prijatelja iz mladosti, koji je postao poznat lekar, da preduzme lečenje, na što je ovaj najzad pristao, ne bez opiranja. Bolesnik treba da se smesti u neko lečilište i lekar predloži sanatorijum „,Hera". - Pa to je samo zavod za određene ciljeve (porodilište), primeti bolesnik. - O ne, živo će lekar: In der ,,Hera" kann man jeden Patienten umbringen - unterbringen, meine ich (U,,Heri" svaki bolesnik se može smaknuti - smestiti, mislim). Zatim stade da se žestoko opire tumačenju svoje omaške. ,,Valjda nećeš misliti da imam neprijateljskih namera prema tebi?" Ali gospođi koja je preuzela negu bolesnika lekar četvrt sata kasnije, dok ga je ispraćala, reče: ,,Ništa ne mogu da nađem i još uvek ne verujem da je to. Ali ako bi bilo tako, onda sam ja za to da mu se dâ dobra doza morfijuma, pa će biti na miru." Najzad se pokaza: prijatelj mu je postavio uslov da mu muke prekrati nekim lekom čim se utvrdi da mu više nema pomoći. Lekar je dakle, odista, uzeo na se zadatak da prijatelja smakne.

Sigmund Freud, Psihopatologija svakodnevnog života (Omaške u govoru)

Oznake: Freud, nesvjesno, omaška, psihologija, proučavanje, medicina, znanost, velika djela

Doba nevinosti, Zagreb, Cvjetni plac sa štokrlima, gladiolama, vijencima i kumicama, kasnije su protjerane, za vrijeme Bandića, te je i taj kultni zagrebački plac izgubio karakterističan zagrebački štih zauvijek



Tito, Kumrovec

argument (lat. argumentum).

1. Dokaz, rasuđivanje zasnovano na činjenicama kako bi se dokazala ili pobila određena tvrdnja.

Argumentum ad hominem (dokaz prema čovjeku), dokaz koji je primjeren stavu i shvaćanjima upravo onog pojedinca kojemu nešto dokazujemo. Vrijednost je takva dokaza samo relativna, jer je izveden s pozicija protivnika te se može osnivati i na nekoj njegovoj zabludi, nedosljednosti, ustupku ili na njegovu primitivnome mentalitetu. Među poznate argumente ad hominem spada dokaz protiv skepticizma, kada se skeptička tvrdnja da »ništa nije sigurno« opovrgava logičkim izvodom da onda »nije sigurna ni ta tvrdnja o nesigurnosti svega«. Katkada argumentum ad hominem znači i dokaz koji je tako jednostavan da ga svatko može razumjeti (bjelodan, »pučki« dokaz), ali i (pogrješno) dokazivanje s pomoću osobnih a nestvarnih argumenata.

Argumentum ad ignorantiam, sofizam kojim se želi izvesti prividan dokaz, računajući s ljudskim neznanjem.

Argumentum ad iudicium, dokazivanje koje se temelji na zdravu razumu.

Argumentum ad misericordiam, dokazivanje koje se oslanja na milosrđe (sućut) i ostala slična čuvstva.

Argumentum ad populum, dokaz koji se ne oslanja na činjenice i razloge, nego na neke pučke osjećaje, pa ga zato širi krugovi prihvaćaju.

Argumentum ad rem, dokazivanje koje se točno drži stvari o kojoj je riječ, za razliku od različitih sofizama pri dokazivanju.

Argumentum ex concesso, dokaz koji se temelji na nekoj činjenici koju je protivnik već priznao.

Argumentum ex consensu gentium, dokazivanje neke tvrdnje upućivanjem na to da je ona već općenito prihvaćena.

Argumentum a contrario, dokaz iz suprotnih pretpostavki.

Argumentum a fortiori, zaključivanje po kojem, ako za neku pravnu posljedicu postoji dovoljna osnova, onda ona postoji utoliko prije (a fortiori) ukoliko ista posljedica ima širu ili jaču osnovu od one koja je predviđena kao dovoljna (odgovornost za umišljaj postoji a fortiori za namjeru).

Argumentum a maiori ad minus (od većega na manje), zaključivanje po kojem, kada netko ima veću ovlast, samim tim ima pravo na manje, sadržano u većem.

Argumentum a minori ad maius (od manjega na veće), zaključivanje po kojemu onaj tko ima manju ovlast ne može samim tim imati pravo na veću ovlast. Npr., onaj tko je ovlašten da u nečije ime samo proda stvar nije ovlašten i da je daruje.

2. U književnoj teoriji, retorici, jezikoslovlju, logici i filozofiji, nazivak koji se od Cicerona javlja u kontekstu odnosa istine i govora; kao razlog zbog kojega neka dvojbena stvar stječe vjerodostojnost; kao počelo (element) ili obrazac na kojem počiva dokazivanje (argumentatio); kao sažetak sadržaja ili zapleta na početku književnog djela (tragedije, komedije, epa) ili poglavlja (npr. u romanu Ime ruže U. Eca); te u antičkoj retorici, kao pripovjedni tekst o izmišljenom zbivanju koje se moglo odigrati, razlučen od izmišljene i nevjerojatne fabule i istinite historije.

3. U matematici, naziv za elemente područja definicije neke funkcije.

4. U pomorskoj navigaciji, promjenljiva veličina s pomoću koje se iz nautičkih tablica dobivaju potrebni podatci (funkcije).
Citiranje:

argument. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 16.8.2024.

Fašiste zapravo financiraju antifašisti.
A kako je to moguće, zapitat ćete se. Pa vrlo jednostavno. Kolonija dobije Ugovor s Rimom po kojem ugovoru svi u državi moraju plaćati ugovorne obveze. I fašisti i antifašisti a lovu raspoređuje Rim za svoje divide et impera interese financirajući isključivo fašiste, "čuda", svećenike, pedofile i politike i rimske interese općenito u provinciji. Gledajući strahovitu pustoš na dionici A3 oko sebe, neviđenu otkad putujem tom cestom, zgroziila me ubitačna realnost, svjedočimo totalnom uništenju. Pa napisah ovo na jednom mjestu, citiram samu sebe: "Dok popovi jašu mračno srednjovjekovlje i svoja prava na crkvenu desetinu i smišljaju svaki dan neko novo lažno čudo u naoblaci ili prozorskoj mrljii kako bi uništili "čudima" prednje režnjeve mozga ljudi koji služe za razmišljanje i pojačali automatiku ruke za davanje im love i klanjanje im se, milijun ljudi je napustilo zemlju a dionica A3 izgleda kao spržena zemlja, sve napušteno, prazno, propalo i uništeno... pop odrađuje za vatican harač a provincija laganini propada u nepovrat, kako su nas popovi i kriminalci uništili u samo 30 godina, skoro onako kako nas je JBT izgradio za 30
, znate kako rim financira svoje fašiste, tako da provinciji propiše svoje ugovore i pljačku i financira time svoije crnokošuljaše, vi propadate, fašisti dobiju lovu." Ako je to nekom smiješno iz pozicije vlasnika nekakvih apartmana na moru kupljenih iz love od pretvorbe i privatizacije tj., prvobitne pljačke ili drugih sličnih izvora, bogatstvo današnjih krimosova uglavnom je nepoznato-poznatog podrijetla, nek se provoza dionicom A3 pa će mu srce pući od užasa kako izgleda domovina. Osim ako ju nije sveo na užitak svoje stražnjice u stotinjak kvadrata svojih vikendica, kuća, apartmana, stanova i voznih parkova, da je to - domovina.



U daljini, zagrebački Trg žrtava fašizma. Imate li i vi u svom gradu Trg žrtava fašizma ili imate samo žrtve, tj. emigraciju u broju neviđenom ikad na tlu Hrvatske? To sigurno imate jer nema područja u Hrvatskoj koje nije zahvaćeno kugom iseljavanja i propadanja, ma koliko fašisti šutjeli o uzrocima.

Zagreb, kolovoz 2024.


40 stupnjeva C na balkonu




Blondes have more fun

ZAGREB

Da joj Zagreb smrdi
Rekla je
A „doli“ joj
„čim otvori vrata autombila“
Miriši na picu, origano i mažuran
A meni
Od prvog udaha u Petrovoj
Zagreb miriši
Na gladiole s Cvjetnog placa
Na štokrlima i kantama s vodom
Zagrebačkih kumica
Protjeranih
Kad su huni ušli u Zagreb
S konceptom šatora i seoskih sajmova
I ponekom plinskom bocom za
BUMMM!!

I koji pokušaj diskreditiranja ga
Jedne provincijalke































Kiša meteora


Jutro danas, izlazak sunca

SVETI MIHOVIL UBIJA ĐAVLA

Sveti Mihovil ubija đavla:
Sadista
Terorista
Ubojicu
Mučitelja životinja
I pedofila
Prepredenog popa
I lihvara
Zluradog
Zlog
Zlatoljubca
Učitelja mržnje
Bacača bombe
Silovatelja u ratu i miru
Koljača
Psihopatu
Zlu majku
Zlog oca
Zlog državnika
Šovinistu
Nacistu
Fašistu
Huškača i reketara
Falsifikatora
Prevaranta
I obmanjivača
KKK koji vješa crnca
Nakon što je na njega
Nahuškao pse
Ubijače i koljače
Majki i djece
Đavoljeg advokata
Pedofila popa posebno
Jer je obuko haljinu
Da može bludit
Sveti Mihovil ubija đavla
Ubija
Tebe

Pomozi sirotu na svoju sramotu

Ima jedna mudra izreka, da pazimo na koga se smilujemo i požalimo ga i podragamo i poklonimo mu osmijeh, pažnju, dobru misao ili čak i materijalnu podršku mu pružimo. Možda je ta osoba psiho. Crnjak. Dno. Rupa bez dna. Crni vortex. Zlo u čistom obliku – esencija zlog i podmuklog, zlo i podmuklo nekako uvijek idu skupa. Što je suprotno od podmuklo? Ne, nije iskrenost kao što bi na prvu rekli. Ne! Suprotno od podmuklost je dobronamjernost. Suprotno od zlog je dobronamjernost. Suprotno od psihopatskog je dobronamjernost. To sam skužila na sajkovima. Mračnu trijadu. Podmukao, zao, zlonamjeran. Nema tu puno filozofiranja, ili jesi ili nisi. Hitler iz našeg sokaka.

DA SAM PERZEJ

Da sam Perzej
Bio bih zadan unaprijed
Odrubiti Meduzinu glavu
Vodnjikavih očiju i punu zmija
Darovima bogova:
Štitom ogledalom protiv okamenjivanja
Torbom, kacigom i sandalama
Za izvršiti zadaću

Dragi blogeri, vjerujete li vi njoj ili svojim očima?

Pišite mi kome više vjerujete?

Što se tiče SARAHE, na raspolaganju je sporan blog na koji sam reagirala jer je Oscar Wilde netočno citiran, da bi se dotična odmah pojavila i počela maliciozno vrijeđati, prva.

Jako me zanima vaše mišljenje o svemu.

Otvorena sam za dijalog i kritiku, naravno da nisam savršena ali, napraviti dramu jer sam korigirala netočan citat može samo drama queen narcis, a čim sam došla na blog.hr bio je gadan spor s njom i afera na koju sam baš naletila i priča da ulijeće interesno u tuđe kuće i odnose.

Samo jedno znam, njoj ni za boga ne bih povjerila svoje dijete u ruke. Ona bi najprije izvukla iz njega sve moguće osobne podatke, a onda bi time manipulirala na štetu djeteta.

Što se tiče SARAHE, slažem se, ne želim da mi se više obraća, ni između redaka, ni direktno, kao što me pokušala odmah diskvalificirati na temu O. Wilde. Tužit ću ja nju jer me već vrijeđala iz čistog mira i nazivala "kreaturom", I SAD ISPADAM SAMO JA PROBLEM.

Trebamo li dopustiti da nas zaglupljuju bez prava ispravka, da dociraju s pogrešnim podatcima?

Je li blog u raljama drama queen manipulatorice koja pravi dramu jer ju se korigira i valja lavinu spletke i laži iz bezazlene grude?

Na filmskom festivalu u Cannesu 1959. godine, gdje je film isključen iz službene selekcije zbog osjetljive teme nuklearnih bombi i kako bi se izbjeglo uzrujavanje američke vlade, film je osvojio nagradu međunarodne kritike FIPRESCI, i osvojio je prestižni Grand Prix od Udruženja belgijskih filmskih kritičara 1960. godine. Za svoj rad na filmu, scenaristica Marguerite Duras nominirana je za nagradu za najbolji originalni scenarij na 33. dodjeli Oscara. Međunarodni suradnici francuskog filmskog časopisa Positif 2002. godine proglasili su film jednim od 10 najboljih filmova od 1952., kada je časopis osnovan.

Američki kritičar Leonard Maltin Hiroshima mon amour opisao je kao "Rađanje nacije francuskog novog vala". Redatelj novog vala Jean-Luc Godard opisao je njegovu inventivnost kao "Faulkner plus Stravinski" i slavio originalnost filma, nazivajući ga "prvim filmom bez ikakvih kinematografskih referenci". Redatelj Eric Rohmer rekao je: "Mislim da ćemo za nekoliko godina, za deset, dvadeset ili trideset godina, znati je li Hiroshima mon amour bio najvažniji film nakon rata, prvi moderni film zvučne kinematografije".

Film je prikazan u sklopu sekcije Cannes Classics Filmskog festivala u Cannesu 2013. i prikazan je devet puta u Harvard Film Archiveu između 28. studenog i 13. prosinca 2014.

Film ima ocjenu od 96% od 47 kritika na Rotten Tomatoesu s konsenzusom: "Odlikuje se inovativnom tehnikom i zadivljujućom izvedbom Emmanuelle Riva, Hiroshima Mon Amour je dirljiva ljubavna priča kao i promišljena meditacija o međunarodnoj traumi." (Wiki)

Isječak iz filma, moj izbor, gleda se samo na YT, klik na video:


Muzej žrtvama bacanja atomske bombe na Hirošimu, jednominutni prikaz

"Ptice se u prirodi hvataju na više načina – ornitološkim mrežama koje se postavljaju na par metara iznad zemlje, mrežama na koje se postavlja lepak ili lovačkim puškama koje, kažu poznavaoci, koriste sitnu sačmu, kao brašno, koja ptičicu ne raznese već samo oprlji. Da bi se privukla jata ptica i potom napravio genocid, koriste se vabilice i tzv. lokeri – oslepi se mužjak prepelice i tako dezorijentisan on stalno peva privlačeći male i veće ptice, uključujući i grabljivice. Jedan od najbrutalnijih, ali najjednostavnijih metoda je da se mužjak neke od ptica nabije na granu pri vrhu krošnje. Prilikom skidanja ptica sa mreža i lepka gomila ih bude obogaljena, iskidanih krila, iskopanih očiju, otkinutih delova tela, pa ih lopovi koje interesuju samo žive ptice na licu mesta gaze nogama, lome vratove ili ih tako obogaljene samo bace prilikom sortiranja. Mreže za hvatanje ptica mogu se bez problema kupiti preko oglasa; u poslednjem broju časopisa „Zov“ možete se javiti na beogradski telefon, kupiti mrežu za hvatanje ptica i krenuti u biznis."
https://vreme.com/vreme/ko-jede-ptice/

moja Kamena ptica

MALI NOĆNI RAZGOVOR

Mali noćni razgovor
Tekao je glatko
Pala je vrhunska šala
Nasmijala sam se slatko

Vjetar je mirisao na ponoć
Na ptice, trulež i ruže
Ustadoh (Jednom ću ostat do jutra)
- Idem, ne mogu ostati duže

moja fotka "Mali noćni razgovor"

Moje malo razmišljanje na jednom blogu dovelo me do mudre latinske izreke da jedino uklanjanjem uzroka prestaje posljedica - opće propadanje svih elemenata našeg društva osim koruptivnih, znači - pokvarenih.

Pa nađoh i potvrdu u člancima o korupciji koja nas uništava i mozak nam uništava i iseljava nas u daleke krajeve dok tu sve i dalje beznadno propada pod nehajnom relativizacijom glupih i zadovoljnih:

"Volim sve filozofske i promišljajuće tekstove iznesene kao osobni a ne opći i isključivi, kategorični stav. Sve što je ljudsko, nije mi strano, jedino moramo distingvirati što je to ljudsko, a što je neljudsko, kako bismo mogli djelovati pravilno i pravedno, nećemo valjda reći da je ljudsko određeno geografskom granicom. Tu je ljudsko, a preko crte je neljudsko. Bila bi to strašna pogreška, vjerovati da naše ljudsko određuje lokacija. Pogreška stupidnosti, ograničenosti i neznanja. Vele da je osnovna karakteristika glupog čovjeka destruktivnost, uništavanje. Netko će da sagradi ogromnu bogomolju uništiti tisuće privatnih domova. Pa vidimo to oko sebe danas u vječnoj recesiji pod glupima. Propadaju svi resurski pod glupima. Zdravstvo, industrija, poljoprivreda, kultura, filozofija, umjetnost, evo ga, bilo je pitanje kad će, čitam da je i turizam gadno podbacio, Nakon trideset godina forsiranja ga i uništenja sveg ostalog, pa zar i to?? Nevjerojatno je da nitko ne odgovara za katastrofalno loše moralno-političke poteze upravljača bez položenih testova inteligencije i posljedice činjenja glupih na opstanak ljudi. Crkva Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu za masovno klečanje koštala je 40 milijuna kuna, npr., u međuvremenu je 500 000 ljudi iselilo gibajući se u potrazi za preživljavanjem, mahom zdravih i poštenih intelektualaca i radnika shvaćajući da je kretanje a ne klečanje bit života. Može li moje dijete prehraniti moje klečanje? Rat i klečanje, dva zla glupih i zlih.

"Štetni potencijal glupe osobe ovisi o dva glavna faktora. Prije svega, to ovisi o genetskom faktoru. Neki pojedinci nasljeđuju izuzetne doze gena gluposti i na temelju nasljeđa od rođenja pripadaju eliti svoje skupine. Drugi faktor koji određuje potencijal glupe osobe povezan je s položajem moći i utjecajem koji zauzima u društvu. Među birokratima, generalima, političarima i šefovima država nema poteškoća u pronalaženju jasnih primjera u osnovi glupih pojedinaca čiji je štetni kapacitet bio (ili jest) alarmantno pojačan položajem moći koji su zauzimali (ili zauzimaju). Ne treba zanemariti ni vjerske velikodostojnike.”

Netko reče "Eppur si muove!" nakon što ga je glupost natjerala birati kleknuti ili izgorjeti na lomači. Čitam Vas ponekad i uspoređujem sa svojim knjigama iz tog područja, imam ih nekoliko, bliža mi je ta filozofija karme od perfidije zlatoljubaca i pričica o devi, raju i bogatašu, tko će prije u raj, deva ili bogataš, rekli bi Grci - hic Rhodus, hic salta!

starry night • 06.08.2024. u 08:36"

As of the early 2020s, Croatia has severe problems with systemic and political corruption. Among European Union member states, it is generally ranked as one of the five most corrupt states.
https://en.wikipedia.org/wiki/Corruption_in_Croatia


S istim uzrokom bit će posljedice sve gore, tko više uopće očekuje kakav progres u idućih 30 godina, osim izumiruća i bijede, gledajući prošlih 30. Kako kaže Einstein, s pokvarenim generatorom očekivati struju znači da si glup. I još kaže Einstein i ovo: "Možda se protiv netolerancije, gluposti i fanatizma može boriti odvojeno, ali kada se spoje, nema nade."

Moja knjiga Latinski zauvijek:

Ekvinocij

Pljunula mi je istinu u lice
Stajala sam gola
Kao iz filmova o naci logorima
Liliane Cavani
Kada ih skidaju gole
Prije odvođenja u plinske komore
Donio je vagu da stanem
Rekao je 70 i to bez odjeće
Zlurado ili ne
Pa samo grudi su mi šest kila
I guza šest plus šest
Shvatila sam da nešto moram promijeniti
Ovako dalje ne ide
Opasno smanjujem razliku
Između mene i njega
Pred ekvinocij

TRAVA

Podnevna pjesma na brdu. Trava što je gazimo, trava pod našim nogama, mnogo je mudrija od nas. Ona je gluha i nijema, a ipak, ona osjeća talasanje zemlje, i u tom golemom sudaru meteorskih masa trava teče s njima i povija se kao zeleni baršun, ona leti zajedno s nebeskom loptom kroz sunčane obruče, osjećajući ih ništa manje intenzivno od nas koji čitamo Asnovnije elemčnći istoričeskavo vzgljada na priródu.

Trava nije pročitala ni jedne jedine knjige o Asnňvnim elemčnćima istoričeskavo vzgljada na priródu, a vjetar nad njom glas je iz svemirskih daljina, s kojima ona titra u melodijama mnogo mudrijim i neposrednijim od naših hipoteza. Slijepa i nijema, trava zna za četiri vjetra, ona zna za jesen i za proljeće, i kao i mi, ona se otima zemlji u vertikali svoje spoznaje. Lelujajući se u svitanjima i u podnevnoj svjetlosti, ona radosno nestaje pod koprenama polarnim bez straha pred smrću, ne samo zato jer se osjeća besmrtnom nego i zato jer ona to doista i jeste.

Miroslav Krleža

Totalno sam antišportski tip i niti jedan događaj s Olimpijade 2024 nisam gledala, a nemam ni vremena, masu poslova odrađujem bitnijih od gledanja nadmetanja na sportskim terenima, nadmećem se s vremenom u postizanju dnevnih ciljeva, oprati, osušiti, spremiti, obrisati, platiti, razvrstati, složiti, kupiti, nahraniti, pospremiti, odraditi, gledati ili raditi je uvijek dilema preopterećene zaposlene žene jer ako ne radim nema ni love, nema ni kruha ni igara . Nešto nejasno sam gledala o kritiziranju otvorenja igara s nekim plavim debeljuškastim tipom koji glumi boga Dioniza, bog Dioniz mi se puno više sviđa sa svojom filozofijom životne radosti, veselja, pustopašnosti i hedonizma od ispijenih asketa i trapljenja se torturama u cilju prikazivanja se svetcem iza čega mi uvijek stoji sumnjiva osobnost, jer zašto bi netko normalan uživao u boli i ozljeđivanju se, ako to čini svom tijelu što bi tek činio tuđem, da ne ulazim sad u područje psihopatije i psihopatologije i psihijatrije iz kojeg spektra su mnogi ispijeni likovi i agenti vjerskog ćudoređa, obično najpervertiraniji i najudaljeniji od neke idealne psihijatrijski zdrave ličnosti. Zdrava ličnost nema poriv terorizirati, dominirati, kontrolirati, silovati i eksploatirati. Zdrava ličnost voli normalu, sreću i šalu. Patološka voli strah, nesreću, dominaciju, bič, teror, bol. Mučenje životinja, recimo. U spavaćoj. Nasilje. Obiteljsko nasilje. Zatim i nasilje nad cijelim gradom, pa državom, pa nad kuglom zemaljskom. Dođosmo do Hitlera, mali, mršavi, usukani masovni ubojica koji je nanio toliko zla i patnje svijetu sa svojim pristašama i sljedbenicima. Da ga se zatvorilo na psihijatriju umjesto pustilo haračiti, par milijuna ljudi, žena i djece bilo bi spašeno od mučenja i smrti po bojištima, logorima, plinskim komorama i krematorijskim pećima. Je li zdrug psihopata opasniji za čovječanstvo od zdruga obojanih, raskalašenih i „subverzivnih“ drag kraljica i lgbt osoba javno i pošteno deklariranih? Je li me tlači, financijski i psihički, drag kraljica ili konkvistador sa svojim ugovorima i određivanjem mi plaćanja mu crkvene desetine iako sam totalno na Voltairevoj satrite bestidnicu filozofskoj liniji, tj., licemjerje zlatoljubaca i religijski totalitarizam mi se duboko gade. Različitost deklariranog i stvarnog sadržaja. Na grabljivici piše golub. Po čemu su njihove predstave i showovi bolji? Osobno, perverzno mi je kad se muškarci u haljinama okruženi starcima ruše ničice po mramornim podovima raskošnih bogomolja u transu i obredima inicijacije i zaprimanja ih u bratstvo i život iza zatvorenih kurijskih vrata, laicima zabranjenih ali koja plaćaju ugovorima, siromaštvom i masovnim iseljavanjem jer bogomolja nije mjesto na kojem zarađuješ novac za život nego mjesto koje uzima ti novac za život. Trgovci, van iz hrama! Dioniz. Grčki bog plodnosti Zemlje, bog vegetacije, vina, žena, bog-bik, njegova dionizjska obilježja jesu bik, zmija, bršljan i vino. Pripada fantastičnom svijetu mitova i priča klasične starine - „prostodušni se promatrač divi gledajući kako se pred njim razvijaju najraznoličniji likovi, kako pred njegovim očima oživljuje svijet prirode i duhova; on s veseljem i udivljenjem vidi kako Zemlja s bogovima i božicama izlazi iz Kaosa, kako u brzim nizovima slika Prometejeva iskra u čovjeku započinje borbu s barbarstvom, kako kultura iznosi pobjedu nad divljaštvom, obrazovanost nad surovošću, razum nad porivom.“ Debeljuškasti plavi Dioniz i njegova pratnja, satiri, kentauri, nimfe i ostarjeli sileni, sve su to teme europskih umjetničkih remek-djela i tradicije kakvu imamo i sami, posebice Vidrićeva poezija (koju Ujević definira kao 'olimpizam'), na tragu je evociranja mitološke Europe.

Silen

U poljskoj vodi tiho mjesec sijeva,
A s grmlja pada preko puta sjen.
Silena vodi bahantka i pjeva,
A s krupnim vrčem koleba Silen.

Polako ide, smije se – i sluša:
“Boginjo, šapće, ustavi se čas”
K zvjezdanom nebu vrč okrenuv – kuša
I sloni uz nju, bijel i sijedih vlas’.

I tako idu kud se grmlje crni,
Odmiču – staju – dubok smijeh je čut.
Putniče, sustaj, ogledaj se, svrni;
Gle, mjesec sja – i tvoj se bijeli put!

U Vidrićevoj panteističkoj poeziji idealizirane erotike mjesečastih prizora blijedih žena i dlakavih panova istovremeno susrećemo i oštru osudu „histeričnih klerika“ i jasnu kritiku klerikalističkog, tj. lažnog, morala. 100 godina nakon njegove smrti „histerični klerici“ u svakoj manifestaciji umjetničke slobode vide provokaciju, u svakoj prozorskoj mrlji i oblaku „ukazanje“, a u svakoj provinciji resurs za pljačku i pranje love. Taj orkestrirani fanatični napad gejeva na gejeve na pariškom otvorenju OI 2024 samo je želja klera vratiti postavke s 'liberté, égalité, fraternité' europskih revolucijskih tekovina na 'travaille, famille, patrie' fašizam.