TRAVA

Podnevna pjesma na brdu. Trava što je gazimo, trava pod našim nogama, mnogo je mudrija od nas. Ona je gluha i nijema, a ipak, ona osjeća talasanje zemlje, i u tom golemom sudaru meteorskih masa trava teče s njima i povija se kao zeleni baršun, ona leti zajedno s nebeskom loptom kroz sunčane obruče, osjećajući ih ništa manje intenzivno od nas koji čitamo Asnovnije elemčnći istoričeskavo vzgljada na priródu.

Trava nije pročitala ni jedne jedine knjige o Asnňvnim elemčnćima istoričeskavo vzgljada na priródu, a vjetar nad njom glas je iz svemirskih daljina, s kojima ona titra u melodijama mnogo mudrijim i neposrednijim od naših hipoteza. Slijepa i nijema, trava zna za četiri vjetra, ona zna za jesen i za proljeće, i kao i mi, ona se otima zemlji u vertikali svoje spoznaje. Lelujajući se u svitanjima i u podnevnoj svjetlosti, ona radosno nestaje pod koprenama polarnim bez straha pred smrću, ne samo zato jer se osjeća besmrtnom nego i zato jer ona to doista i jeste.

Miroslav Krleža