argument (lat. argumentum).

1. Dokaz, rasuđivanje zasnovano na činjenicama kako bi se dokazala ili pobila određena tvrdnja.

Argumentum ad hominem (dokaz prema čovjeku), dokaz koji je primjeren stavu i shvaćanjima upravo onog pojedinca kojemu nešto dokazujemo. Vrijednost je takva dokaza samo relativna, jer je izveden s pozicija protivnika te se može osnivati i na nekoj njegovoj zabludi, nedosljednosti, ustupku ili na njegovu primitivnome mentalitetu. Među poznate argumente ad hominem spada dokaz protiv skepticizma, kada se skeptička tvrdnja da »ništa nije sigurno« opovrgava logičkim izvodom da onda »nije sigurna ni ta tvrdnja o nesigurnosti svega«. Katkada argumentum ad hominem znači i dokaz koji je tako jednostavan da ga svatko može razumjeti (bjelodan, »pučki« dokaz), ali i (pogrješno) dokazivanje s pomoću osobnih a nestvarnih argumenata.

Argumentum ad ignorantiam, sofizam kojim se želi izvesti prividan dokaz, računajući s ljudskim neznanjem.

Argumentum ad iudicium, dokazivanje koje se temelji na zdravu razumu.

Argumentum ad misericordiam, dokazivanje koje se oslanja na milosrđe (sućut) i ostala slična čuvstva.

Argumentum ad populum, dokaz koji se ne oslanja na činjenice i razloge, nego na neke pučke osjećaje, pa ga zato širi krugovi prihvaćaju.

Argumentum ad rem, dokazivanje koje se točno drži stvari o kojoj je riječ, za razliku od različitih sofizama pri dokazivanju.

Argumentum ex concesso, dokaz koji se temelji na nekoj činjenici koju je protivnik već priznao.

Argumentum ex consensu gentium, dokazivanje neke tvrdnje upućivanjem na to da je ona već općenito prihvaćena.

Argumentum a contrario, dokaz iz suprotnih pretpostavki.

Argumentum a fortiori, zaključivanje po kojem, ako za neku pravnu posljedicu postoji dovoljna osnova, onda ona postoji utoliko prije (a fortiori) ukoliko ista posljedica ima širu ili jaču osnovu od one koja je predviđena kao dovoljna (odgovornost za umišljaj postoji a fortiori za namjeru).

Argumentum a maiori ad minus (od većega na manje), zaključivanje po kojem, kada netko ima veću ovlast, samim tim ima pravo na manje, sadržano u većem.

Argumentum a minori ad maius (od manjega na veće), zaključivanje po kojemu onaj tko ima manju ovlast ne može samim tim imati pravo na veću ovlast. Npr., onaj tko je ovlašten da u nečije ime samo proda stvar nije ovlašten i da je daruje.

2. U književnoj teoriji, retorici, jezikoslovlju, logici i filozofiji, nazivak koji se od Cicerona javlja u kontekstu odnosa istine i govora; kao razlog zbog kojega neka dvojbena stvar stječe vjerodostojnost; kao počelo (element) ili obrazac na kojem počiva dokazivanje (argumentatio); kao sažetak sadržaja ili zapleta na početku književnog djela (tragedije, komedije, epa) ili poglavlja (npr. u romanu Ime ruže U. Eca); te u antičkoj retorici, kao pripovjedni tekst o izmišljenom zbivanju koje se moglo odigrati, razlučen od izmišljene i nevjerojatne fabule i istinite historije.

3. U matematici, naziv za elemente područja definicije neke funkcije.

4. U pomorskoj navigaciji, promjenljiva veličina s pomoću koje se iz nautičkih tablica dobivaju potrebni podatci (funkcije).
Citiranje:

argument. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 16.8.2024.